Visoravan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vlasinska visoravan na jugoistoku Srbije

Visoravan ili, ređe, plato, je visoko položen ravničarski ili blago zatalasan predeo na nadmorskoj visini od preko 200 metara.[1][2] Veće visoravni, zajedno sa lancima planina i brda, čine visije.

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

Tibetska visoravan — jedna od najviših i najvećih na svetu.[3][4][5][6]

Visoravni se mogu obrazovani na niz načina, od kojih su češći:

Vulkanografija[uredi | uredi izvor]

Plato Pajarito u Novom Meksiku je primer vulkanske visoravni.

Vulkanske visoravni nastaju vulkanskom aktivnošću. Plato Kolumbija na severozapadu Sjedinjenih Država je primer. Mogu se formirati podizanjem vulkanske magme ili ekstruzijom lave. Mehanizam u osnovi formiranja platoa od uzdizanja počinje kada se magma uzdiže iz plašta, uzrokujući da tlo nabubri prema gore. Na ovaj način, velike, ravne površine stena se uzdižu i formiraju plato. Za platoe formirane ekstruzijom, stena je izgrađena od lave koja se širi napolje iz pukotina i slabih područja u kori.

Tektonska[uredi | uredi izvor]

Tektonske visoravni su formirane pomeranjem tektonskih ploča koje izazivaju izdizanje, i obično su velike veličine i prilično ujednačene nadmorske visine. Primeri su visoravan Dekan u Indiji, centralna Mezeta na Iberijskom poluostrvu.[7]

Erozija[uredi | uredi izvor]

Platoi se takođe mogu formirati erozijskim procesima glečera na planinskim lancima, ostavljajući ih između planinskih lanaca. Voda takođe može da erodira planine i druge oblike reljefa u visoravni. Secirane visoravni su visoko erodirane visoravni isečene rekama i razbijene dubokim uskim dolinama. Primer je Škotsko gorje.[8]

Podela[uredi | uredi izvor]

Švajcarska visoravan - pogled sa Alpa, iznad Lucerna

Jedna od podela visoravni je na strukturne, vulkanske i erozivne. Ove prve izgrađene su u horizontalnim, neporemećenim slojevima. Reka Kolorado usekla je svoj poznati kanjon u strukturnoj visoravni. Vulkanske visoravni odlikuju se moćnim vulkanskim izlivima u vidu ploča. Moćni izlivi bazaltne lave izgrađuju severozapadni deo visoravni Dekan u Indiji. Erozivne visoravni su prostrane, zatalasane zaravni - površi nastale delovanjem spoljašnjih sila. [9]

Podela visoravni vrši se i prema njihovom odnosu prema neposrednom okruženju:

  1. Međuplaninske visoravni - Visoravni koje su najviše na svetu, okružene visokim planinskim lancima.[7] Primer je Tibetska visoravan;
  2. Pijemontske visoravni - Visoravni koje je sa jedne strane okružena planinama, dok se sa drugih silazi u ravnicu ili priobalje. Primer je visoravan Pijemonta (Italija), koja se na severu, zapadu i jugu okružena Alpima, dok se na istoku silazi u Padsku niziju;
  3. Kopnene visoravni - Visoravni koje su okružene ravnicama i morima (tj. spuštaju se u njih), a udaljene su od planina;
  4. Vulkanske visoravni - Visoravni koje nastale vulkanskim delovanjem. Primer je Kolumbijska visoravan na severozapadu SAD-a;
  5. Rascepkane visoravni - Visoravni su rascepkanog vida, nastale dugotrajnom erozijom reka, koje su na mestima tokova usekle uzane i duboke doline (klisure i kanjone). Primer je Alegenska visoravan na severoistoku SAD-a.

Poznate visoravni[uredi | uredi izvor]

Kosovo polje kod Gazimestana, visoravan na jugu Srbije
Romanija, visoravan u istočnom delu Republike Srpske

Poznate visoravni u Svetu su:

Poznate visoravni u Srbiji i regionu su:

Azija[uredi | uredi izvor]

Najveća i najviša visoravan na svetu je Tibetanska visoravan, ponekad metaforički opisana kao „Krov sveta“, koja još uvek nastaje sudarima Indo-australijske i Evroazijske tektonske ploče. Tibetanska visoravan pokriva oko 2.500.000 km2 (970.000 sq mi), na oko 5.000 m (16.000 ft) nadmorske visine. Visoravan je dovoljno visoka da preokrene cikluse konvekcije Hedlijevih ćelija i da pokrene monsune Indije ka jugu. Ravnice Deosaj u Pakistanu se nalaze na prosečnoj nadmorskoj visini od 4.114 m (13.497 ft) iznad nivoa mora. Smatraju se drugim najvišim platoima na svetu.

Druge velike visoravni u Aziji su: Nadžd na Arabijskom poluostrvu, nadmorska visina od 762 do 1.525 m (2.500 do 5.003 ft), Jermensko gorje (≈400.000 km2 (150.000 sq mi), nadmorska visina 900—2.100 m (3.000—6.900 ft)), Iranska visoravan (≈3.700.000 km2 (1.400.000 sq mi), nadmorska visina 300—1.500 m (980—4.920 ft)), Anatolijska visoravan, Mongolska visoravan (≈2.600.000 km2 (1.000.000 sq mi), nadmorska visina 1000-1500 m), i visoravan Dekan (≈1.900.000 km2 (730.000 sq mi), nadmorska visina 300—600 m (980—1.970 ft)).

Severna Amerika[uredi | uredi izvor]

Velika visoravan u Severnoj Americi je visoravan Kolorado, koja pokriva oko 337.000 km2 (130.000 sq mi) u Koloradu, Juti, Arizoni i Novom Meksiku.[10]

Južna Amerika[uredi | uredi izvor]

Put do ALMA-ine ustanove za podršku operacijama, a zatim dalje do visoravni Čajnantor na 5000 m nadmorske visine.[11]

Tepui ( /ˈtɛpwi/), ili tepuj (španski: [teˈpuj]), je stolna planina ili mesa koja se nalazi u visoravni Gvajane u Južnoj Americi, posebno u Venecueli i zapadnoj Gvajani. Reč tepui znači „kuća bogova“ na maternjem jeziku Pemona, domorodačkog naroda koji naseljava Gran Sabanu.

Glavni grad Kolumbije Bogota nalazi se na andskoj visoravni poznatoj kao Altiplano Kundibojasens, otprilike veličine Švajcarske. Sa prosečnom visinom od 2.600 m (8.500 ft) nadmorske visine, ova severna andska visoravan nalazi se u istočnom lancu zemlje i podeljena je na tri glavna ravna regiona: savanu Bogote, doline Ubate i Čikinkira i doline Dujtama i Sogamoso.

Afrika[uredi | uredi izvor]

Najviša afrička visoravan je Etiopsko gorje koje pokriva centralni deo Etiopije. Formira najveću neprekidnu oblast ove nadmorske visine na kontinentu, sa malim delom njene površine ispod 1.500 m (4.900 ft), dok vrhovi dostižu visinu do 4.550 m (14.930 ft). Ponekad se naziva i krovom Afrike zbog svoje visine i velike površine.

Drugi primer je Hajveld koji je deo južnoafričke unutrašnje visoravni koja ima nadmorsku visinu iznad približno 1500 m, ali ispod 2100 m, isključujući planinske regione Lesota. To je dom nekih od najvećih južnoafričkih urbanih aglomeracija.

U Egiptu su visoravan Giza[12] i planina Galala, koja se nekada zvala Galajatska visoravan, uzdižući se na 3.300 m nadmorske visine.[13]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Plateau”. Merriam-Webster Dictionary. Pristupljeno 2017-08-26. 
  2. ^ „plateau”. Cambridge English Dictionary. Cambridge University Press. Pristupljeno 2017-08-26. 
  3. ^ Peregrine, Peter Neal; Melvin Ember, etc. (2001). Encyclopedia of Prehistory: East Asia and Oceania, Volume 3. Springer. str. 32. ISBN 978-0-306-46257-3. 
  4. ^ Morris, Neil (2007). North and East Asia. Heinemann-Raintree Library. str. 11. ISBN 978-1-4034-9898-4. 
  5. ^ Webb, Andrew Alexander Gordon (2007). Contractional and Extensional Tectonics During the India-Asia Collision. ProQuest LLC. str. 137. ISBN 978-0-549-50627-0. 
  6. ^ Marston, Sallie A. and Paul L. Knox, Diana M. Liverman (2002). World regions in global context: peoples, places, and environmentsNeophodna slobodna registracija. Prentice Hall. str. 430. ISBN 978-0-13-022484-2. 
  7. ^ a b Leong, Goh Cheng (1995-10-27). Certificate Physics And Human Geography; Indian Edition (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 17. ISBN 978-0-19-562816-6. 
  8. ^ Garciacastellanos, D. (2007). „The role of climate during high plateau formation. Insights from numerical experiments”. Earth and Planetary Science Letters. 257 (3–4): 372—390. Bibcode:2007E&PSL.257..372G. doi:10.1016/j.epsl.2007.02.039.  pdf
  9. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.
  10. ^ Leighty, Dr. Robert D. (2001). „Colorado Plateau Physiographic Province”. Contract Report. Defense Advanced Research Projects Agency (DOD) Information Sciences Office. Arhivirano iz originala 2004-09-26. g. Pristupljeno 2007-12-25. 
  11. ^ „The Road to the Stars”. Pristupljeno 27. 7. 2015. 
  12. ^ The Ibis. 1906. str. 206—. 
  13. ^ Maged S. A. Mikhail; Mark Moussa (2009). Christianity and Monasticism in Wadi Al-Natrun: Essays from the 2002 International Symposium of the Saint Mark Foundation and the Saint Shenouda the Archimandrite Coptic Society. American Univ in Cairo Press. str. 63—. ISBN 978-977-416-260-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]