Vitomir Širola

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
vitomir širola
Vitomir Širola Pajo
Lični podaci
Datum rođenja(1916-09-16)16. septembar 1916.
Mesto rođenjaBrnasi, kod Rijeke, Austrougarska
Datum smrti9. mart 1957.(1957-03-09) (40 god.)
Mesto smrtiRijeka, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija
Profesijatrgovački pomoćnik
Delovanje
Član KPJ od1. maja 1942.
Učešće u ratovimaAprilski rat
Narodnooslobodilačka borba
SlužbaJugoslovenska vojska
NOV i PO Jugoslavije
19411945.
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem
Orden za hrabrost Orden partizanske zvezde sa puškama Partizanska spomenica 1941.

Vitomir Širola Pajo (Brnasi, kod Rijeke, 16. septembar 1916Rijeka, 9. mart 1957), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 16. septembra 1916. godine u kastavskom selu Brnasi, kod Rijeke. Do početka Drugog svetskog rata bio je zaposlen kao trgovački pomoćnik u Sušaku. Kapitulacija Jugoslavije zatekla ga je u mornaričkoj jedinici u Šibeniku. Izbegao je zarobljavanje i vratio se u svoje rodno selo.

Po dolasku u rodni kraj, Širola se pridružio lokalnoj skojevskoj organizaciji u borbi protiv okupatora. Uskoro je s jednom grupicom skojevaca uništio autobus u selu Marčeljima, koji su se služili okupatorski oficiri. Nakon ove akcije, 2. novembra 1941. godine, otišao je u partizanski odred „Božo Vidas Vuk“.

Krajem 1941. godine, okupatorske jedinice pokrenule su ofanzivu protiv partizanskih snaga u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru. Odred na Tuhobiću bio je napadnut 11. novembra. Pruživši otpor, odred je morao da se povuče. Grupa Kastavaca, među kojima je bio i Širola, krenula je prema Kastavštini.

Pošto su Kastavštinom krstarile okupatorske patrole, kući se nije moglo. Kastavci su na izvoru Rječine, na mestu zvanom Zvir, organizovali svoj partizanski logor. U toj su bazi ostali do marta 1942. godine. Tada su se pridružili partizanima iz Sušaka, Grobinštine i čabarsko-gerovskog kraja, koji su imali bazu na Crnom vrhu. Tada je Vitomir Širola bio postavljen za komandira voda na Oblom vrhu. Ubrzo je bio imenovan komandirom Pete čete Petog bataljona „Vladimir Gortan“. U to vreme, 1. maja 1942. godine primljen je za člana Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Kada je na području Pete operativne zone Hrvatske formiran Drugi primorsko-goranski partizanski odred, Vitomir Širola postavljen je za komandanta Drugog bataljona. U toku neprijateljske ofanzive na odred, Drugi bataljon pod komandantom Širolom uspešno je izvršio prebacivanje zbega u Liku i Kordun. U Četrnaestoj partizanskoj brigadi, Širola je vršio dužnost operativnog oficira brigade za vreme njenih borbi u Gorskom kotaru i prilikom borbi u Lici za vreme Četvrte neprijateljske ofanzive.

Nakon kapitulacije Italije, Vitomir Širola upućen je na teren Istre. Operativni štab za Istru postavio ga je za komandanta Druge istarske brigade. Druga brigada je na čelu sa Širolom kasnije likvidirala neprijateljske garnizone u Kopru i Izoli. Tom je prilikom iz koparskog zatvora oslobođeno dvesta političkih zatvorenika.

Početkom oktobra 1943. godine, započela je nemačka ofanziva na istarske partizanske jedinice. Istarski odredi brigade nisu se mogli suprotstaviti nadmoćnijem neprijatelju. Nakon završetka ofanzive, ponovo je ojačao Narodnooslobodilački pokret u Istri. Na Učki je 1. aprila 1944. godine ponovo formirana Prva istarska brigadaVladimir Gortan“. Za komandanta brigade imenovan je Vitomir Širola. Brigada je izbegla uništenje od Nemaca i osvojila njihove garnizone u Šumberu, Sv. Neđelji, Pićnu, Gačišću i Krapnju. U napadu na Mošćeničku Dragu istakao se Vitomir Širola, kada je benzinom polio krov neprijateljske kasarne i zapalio ga. Pošto su fašisti i dalje pružali otpor, Širola je sam upao u kasarnu i sve ih pokosio mitraljezom.

Krajem avgusta 1944. godine, Širola je upućen na teren Istre sa zadatkom da organizaciono učvrsti i ojača manje partizanske jedinice, koje su tada delovale na području Istre. Taj je zadatak ostvario kao komandant Operativnog sektora za Istru. Osnovao je i pet samostalnih bataljona koji su, zajedno sa jedinicama Četvrte armije, u oslobađanju Pule, maja 1945. godine.

Umro je 9. marta 1957. godine u Rijeci.

Danas nekoliko škola u Istri nosi njegovo ime.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod drugog reda, Orden bratstva i jedinstva drugog reda, Orden za hrabrost i Orden partizanske zvezde trećeg reda. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 20. decembra 1951. godine.

Foto galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]