Višeslav

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Višeslav
Stilizovano znamenje sa pečata kneza Strojimira iz 9. veka
Lični podaci
Datum rođenja8. vek
Datum smrti9. vek
Porodica
PotomstvoRadoslav Višeslavić
RoditeljiRatomir ?
DinastijaVlastimirovići
Knez Srbije
Periodoko 780. — oko 814.
PrethodnikRatomir ?
NaslednikRadoslav

Višeslav ili Vojislav najverovatnije je vladao Srbima od oko 780. do oko 814. godine.[1][a]”, Višeslavovo ime je Βοϊσέσθλαβος, dok ga neki istoričari zovu Βοισέσθλαβος,[2] što na latinskom znači Boiseslav[3] i lat. Boisesthlabus.[2] Njegovo srpsko ime je Višeslav, a poznat je kao i Vojislav. Pre su istoričari nazivali Vojislavom.[4] Višeslav potiče od reči više i slav, a Vojislav od voj („rat”) i slav. Višeslav je prvi poznati srpski knez (arhont) na Balkanu čije ime je pouzdano zabeleženo u istorijskim izvorima. Pripadao je vladarskoj porodici (Vlastimirovići) ili Lužičko-balkanskoj dinastiji koja je Srbe dovela na Balkan oko 631. Njegovo ime je zabeleženo u spisu „O upravljanju carstvom” vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita u greciziranom obliku (grč. Βοισέσθλαβος), a većina istoričara ovo prevodi kao Višeslav, ali ima i onih koji misle da ga treba prevesti kao Vojislav.[5]

... pošto je umro onaj arhont Srbin koji je prebegao caru Irakliju, po nasledstvu zavlada njegov sin a potom unuk i tako redom arhonti iz njegovog roda. Posle izvesnog broja godina rodi se od njih Višeslav (Βοισέσθλαβος) i od njega Radoslav (Ροδόσθλαβος) i od njega Prosigoj (Προσηγόης) i od njega Vlastimir (Βλαστίμηρος)...

(Izvod iz spisa „O upravljanju carstvom” Konstantina Porfirogenita.)

Ranije su istoričari (počevši od Pavla Šafarika) mislili da je vladao u drugoj polovini 8. veka. Danas je jasno da je zamislivo da je Višeslav vladao bilo kada od sredine 8. veka ili u prvoj polovini 9. veka. Nije potpuno jasno ni koju je titulu taj vladar imao. Konstantin VII Porfirogenit je pored imena za prve srpske vladare zapisao da su imali zvanje arhonta. Danas se obično pretpostavlja da su imali zvanje kneza, ali neki Višeslava zamišljaju kao velikog župana.[b]

Poreklo i porodica[uredi | uredi izvor]

Prema Porfirogenitu, vizantijskom caru i piscu, arhont Višeslav je bio potomak srpskog vladara u čije su se vreme u doba cara Iraklija (610 — 641) Srbi naselili na Balkansko poluostrvo.[8] Porfirogenit nije znao da navede sve vladara pre njega, osim trojice neposrednih vladara - Vlastimira, Radoslava i Prosigoja.[8][5] Svi ovi vladari su bili rođaci. Višeslav je bio otac Radoslava, deda Prosigoja i pradeda Vlastimira. Na taj način je u kratkoj genealogiji utvrdio jednu važnu informaciju o ustavljenom običaju nasleđivanja vlasti kod Srba u okviru jedne vladarske porodice.[9]

Proces nasleđivanja[uredi | uredi izvor]

Pričajući o prvom nasledniku srpskog arhonta koji je doveo Srbe u delove Dalmacije, Porfirogenit donosi vest da ga je nasledio najstariji sin, upravo tako je i ovog nasledio njegov sin.[5][8] Iako Porfirogenit samo kaže da ga je nasledio sin, bez prideva najstariji, ovaj zaključak se može izvesti iz docnijeg pisanja Porfirogenita srpskih vladara iz 9. veka, gde se kao naslednik Vlastimira pominje Mutimir, a kao naslednika Mutimira Pribislav (Prvoslav). Budući da je Porfirogenit preneo podatak o srpskoj tradiciji, onda je veoma izvesno da je nasleđivanje vlasti sa oca na najstarijeg sina do cara je stiglo srpskim izvorom. Drugim rečima, u samoj sredini 10. veka kada je Porfirogenit pisao njegovo delo i prikupljao izvore o Srbima, postojalo je ne samo ustaljeno mišljenje da presto nasleđuje najstariji sin vladara, već se upravo i na taj način vršilo nasleđivanje prestola.[10][11]

Dva veka mlađi pisac Pop Dukljanin na isti način opisuje postupak nasleđa kod Srba, iako su ličnosti istorijski nepotvrđeni i legendarni - Svevlad, Selimir, Vladin, Ratimir („Svevladus, Selimirus, Vladinus, Ratimirum""”). Isto kao što je pisao Porfirogenit isto i Dukljanin da je presto nasleđivao najstariji sin. - cui successit filius eius Selimirus in regno...,accepit regnum filius eius Vladinus...mortuus est Vladinus et regnavit pro eo Ratimirus, filius eius.[12][13]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prethodnici[uredi | uredi izvor]

Živković misli da su Selimir i Nepoznati knez iste ličnosti. Selimir je po Popu Dukljaninu vladao 21 godinu, što prema Živkoviću verovatno znači da je počeo da vlada oko 630 — 634. godine, a prestao da vlada oko 651 — 655. godine. Nasledio ga je Vladin i u njegovo doba se desila seoba Bugara 680. godine što se poklapa sa istorijskim izvorima. Zatim je vlast preuzeo Vladinov sin Ratimir. Porfirogenit piše da je kneza koji je prebegao Irakliju nasledio njegov sin pa potom njegov unuk, što se uklapa sa Duljaninom. Ratimira su nasledili njegova četiri sina koja su proganjali Hrišćane. Progoni su potrajali sve do vladara Svetozara, koji ih je obustavio.[14][15]

Nije moguće utvrditi da li su ovo vladari Travunije, Duklje, Srbije ili nekog drugog srpskog plemena ili su možda potpuno legendarne ličnosti. Takođe kako ni sam Dukljanin ne zna imena četiri vladara iz roda Ratimira, verovatno je to samo narodno predanje kako su Sloveni bili Pagani i da su ratovali protiv Hrišćana. Živković misli da ova četiri vladara mogu da vladaju u prvim decenijama 8. veka, a možda i početkom 9. veka, što je manje verovatno.[14]

Položaj države[uredi | uredi izvor]

Srbi su poseli unutrašnjost poluostrva, pre svega, oblast u slivu Pive, Tare, Lima i gornjeg toka Drine. Ne samo da je Srbija bila teško pristupačna, već je bila udaljena od mnogih saobraćajnica koje su iz pravca severu tekle južnom dolinom Morave i nisu se u blizini nalazili značajni gradovi Vizantije. Oko 200 km se nalazile Sardika, a Singidunum isto toliko udaljen. Moglo bi se reći da je Singidunum seobom Srba bio napušten, dok je Sardika pala oko 809. godine. Kada je Franačka pobedila Avare, Srbija i Vizantija nisu imale zajedničkog neprijatelja, što je dovelo u pitanje vernosti.[16]

Srpske sklavinije.

Već od sredine 7. veka ne postoji nikakav podatak da su Srbi priznavali vrhovnu vlast Vizantije. Samovoljna privreda, očigledno labava vlast starešina i razuđenost samog plemena na klanove (Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Neretljani i Dukljani) - gde je vrhovna vlast arhonta ili župana bila očigledno prilično slaba, nedostatak novčane privrede, sve je to uticalo na srpske zemlje u dužem razdoblju. Ništa tačnije ne opisuje ovu pasivnost Srba do reči Porfirogenita da su Srbi sve do Vlastimira živeli u miru sa Bugarima i da su bili potčinjeni carem. U Srbiji u 7. i 8. veku vlada potpuni tajac.[17]

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Srpske zemlje u 9. veku

Prvi vladar Vlastimirovića je bio vladar poznat kao Višeslav, počeo je da vlada oko 780. godine, i bio je savremenik Karla Velikog (768—814)[18][19][18][20], Višeslav se negde smatra županom Raške, a negde i knezom (arhontom). Prema američkom istoričaru Džonu Fajnu, Višeslav je uvek pomagao Vizantiji u bitkama.[21] Prema V. Ćoroviću, Srbi su u početku živeli povučeni u klisurama, u svojoj plemenskoj zajednici.[v] Današnja centralna Srbija je bila strateška provincija, vizantijski vladari su pravili kule da bi se odbranili od Varvara.[23] Brojni Sloveni su se u to doba mešali [24] i država je bila podeljena vladarevom braćom.[25] Prema Borislav B. Radojkoviću (1958), Višeslav je imao najveću vlast u državi i bio je veliki vojskovođa, i prema njemu, srpska država je dobila nezavisnost tek nakon 150 godina kada su se Srbi naselili. Kako god, B. Radojkovićev rad je bio diskreditovan od strane S. Ćirkovića.[26]

Srbija je bila u savezu sa Vizantijom, takođe su u to vreme imali mir sa Bugarima, sa njihovim susedima koji su delili zajedničku granicu.[2] Bugari su 773. godine pokušali da prepreče granice između Srbije i Vizantije.[27] To je usledilo u bici kod Berzita, u kojoj su se suočili romejska i bugarska vojska. Usledila je vizantijska pobeda - Vizantinci su pripojili teritorije plemena Smoljana i Draguvita. 783. godine, Sloveni su započeli ustanak od Makedonije do Peloponeza. U Panoniji, Karlo Veliki je napao Avare, dok je Dalmacija u to vreme je imala dobre odnose sa Vizantijom.[28]

Rat sa Franačkom[uredi | uredi izvor]

Prema Đorđu Jankoviću, pošto se Karlo Veliki 800. godine krunisao za cara, krenuo je pohode na Dalmaciju. Zato je počeo rat 802. godine protiv Vizantije i Srbije. Mirom zaključenim u Ahenu 812. godine između Franačke i Vizantije, Vizantiji je vraćena primorska Dalmacija bez Istre, a Srbija je proširila svoje granice do Dinare i Pounja.[29][30]

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Romantičarska predstava kneza Višeslava (19. vek)

Višeslava je nasledio sin Radoslav, a potom Prosigoj,[18] vladali su dok je u Kneževini Dalmaciji bila pobuna protiv Franačke države (819—822).[31] Srbi su bili kontrolisali veći deo Dalmacije i Bosne.

Stari Ras.

Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur[32]

Višeslavov praunuk Vlastimir koji je počeo vladavinu od oko 830. godine je najstariji srpski vladar o kome imaju tone podataka. Oko 839842, u doba Bugarsko-srpskog rata bila je bitka između Vlastimira i Presijama I, pobeda je bila Vlastimirova.[33] Dinastija je ojačala stabilnost u državi. Imena srpskih vladara pre Mutimira, su stara slovenska imena, tek su se u 9. veku pojavila hrišćanska imena.[7]

Postojala su 4 vladara koja su legendarna i pojavljuju se kod Popa Dukljanina, to su Svevlad, Selimir, Vladin i Ratimir. Istoričar Panta Srećković misli da su imena onih koji su proganjali Hrišćane.[34][35]

U Čukarici postoji ulica koja je dobila naziv po njemu (Ulica kneza Višeslava).

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U prevedenom izdanju „De administrando imperio
  2. ^ Srpski vladar se zvao arhont Srbije,[6] (ἄρχοντος Σερβλίας, ἄρχων Σερβλίας, ἄρχοντος τοὒ Σἐρβλου),[2] a prevod bi značio srpski knez (princ) i knez Srbije (princ). Kod Srba i Hrvata se pominje kao knez, ali na grčkom je arhont.[7]
  3. ^ Sloveni su počeli da se naseljavaju na Balkansko pl. od 6. do 7. veka. Sve do oko 560. godine, kada su počeli iznenadno da napadaju kod Save i Dunava i od tada su imali ograničeno naseljavanje.[22]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ćorović 2001.
  2. ^ a b v g Ferjančić 1959.
  3. ^ Istorijsko-filološki oddel 1968, str. 152.
  4. ^ Živković 2012.
  5. ^ a b v Ferjančić 1959, str. 50.
  6. ^ Živković 2008.
  7. ^ a b SANU 1995, str. 37.
  8. ^ a b v Konstantin Porfirogenit, De administrando imperio” („O upravljanju carstvom”) (glava 32)
  9. ^ Živković 2006, str. 22.
  10. ^ B. M. Radojković, Razmatranja o deonom vladanju i deonim kneževinama IČ 8 (1959) 1 - 15
  11. ^ Živković 2006, str. 22-23.
  12. ^ Pop Dukljanin, str. 43-44.
  13. ^ Živković 2006, str. 23.
  14. ^ a b Živković 2002, str. 212.
  15. ^ Pop Dukljanin 1988, str. 110.
  16. ^ Živković 2002, str. 205.
  17. ^ Živković 2002, str. 206.
  18. ^ a b v Samardžić & Duškov 1993, str. 24.
  19. ^ Blagojević 1989, str. 19.
  20. ^ Logos 2017, str. 75, 88 sa napomenom 481.
  21. ^ Fine 1991, str. 225, 304.
  22. ^ Blagojević & Medaković 2000, str. 11–18.
  23. ^ Živković 2002, str. 187.
  24. ^ Ćorović 2001, „Balkanska kultura u doba seobe Slovena”
  25. ^ Ćorović 2001, „Prva srpska država”.
  26. ^ Ćirković 1960, str. 195–198.
  27. ^ Živković 2002, str. 230.
  28. ^ Živković 2002, str. 218.
  29. ^ D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, Split 1976, 21-24, 50, sa literaturom, koji ih uobičajeno pripisuje Hrvatima.
  30. ^ Đorđe Janković, Srpsko pomorje od 7. do 10. stoleća
  31. ^ Ćirković 2008, str. 14–16.
  32. ^ Pertz 1845, str. 83.
  33. ^ Živković 2006, str. 23–24.
  34. ^ Živković 2006, str. 16.
  35. ^ SANU 1934, str. 11.

Izvori i literatura[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vikizvornik[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Knez Srbije
od oko 780. do oko 814.