Водени цвјетови (инсекти)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ephemeroptera
Vremenski raspon: Perm — danas
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Red:
Ephemeroptera

Hyatt & Arms, 1891
podredovi

Schistonota
Pannota

Vodeni cvjetovi ili efemeroptere su veoma stara grupa krilatih insekata (njihovi fosili nađeni su u iskopinama iz Perma), koja predstavlja najosnovniju i najstariju granu krilatih insekata koji se mogu naći uglavnom oko reka i močvara.[1] Danas, ovaj red je predstavljen sa oko 3.000 vrsta koje naseljavaju sva slatkovodna vodena staništa, iako su malobrojne vrste koje naseljavaju visoke planine ili polarne predele[2]. Vodeni cvjetovi su krilati insekti koji imaju izuzetno kratak stadijum odraslih jedinki, dok larveni stadijumi duže žive, i taj dio života provode u vodi.

Morfološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Osnovne karakteristike predstavnika ovog reda su: postojanje dva stadijuma odrasle jedinke (subimago i imago), paleopterni sistem krila, potpuno redukovan i nefunkcionalan usni aparat kod odraslih jedinki, prisustvo srednjeg kaudalnog filamenta i samo jedne osovinske ploče za zglobljavanje krila, redukovan analni dio zadnjih krila, kao i adaptacije prednjih nogu mužjaka za hvatanje ženki prilikom kopulacije. Larve poseduju usni aparat za grickanje.

Odrasli vodeni cvjetovi imaju mekano i nježno tijelo. Krila su membranozna, imaju složenu nervaturu i u mirovanju su postavljena vertikalno u odnosu na tijelo. Složenost nervature krila, pored još nekih karakteristika, služi za determinaciju na superfamilije. Prvi par krila je prilično veći od drugog (heteronomna krila).

Larva vodenog cvijeta

Način života[uredi | uredi izvor]

Roj vodenih cvjetova

Odrasle jedinke vodenih cvjetova žive uz obale rijeka ili jezera, i to od nekoliko sati do par dana. Za to vrijeme se okupljaju u rojeve, pare i polažu jaja u vodu, posle čega uginu. Jaja padaju na dno i iz njih se izleže larva koja vremenom raste.

Period razvića jaja od poleganja do eklozije larvi traje najviše do 10 meseci kod arkto-alpijskih vrsta, ili uopšte ne postoji kod ovoviviparnih vrsta. Život larvi traje od nekoliko nedelja do više od 2 godine. Larve (nimfe, najade) žive u vodenim ekosistemima (bistrim brzim potocima, riječnim izvorima, ali i sporijim i većim rijekama, dok nekoliko vrsta živi u jezerima). Većina vrsta su herbivori, hrane se algama. Pojedine vrste se hrane i beskičmenjacima.

Značaj[uredi | uredi izvor]

Larve vodenih cvjetova imaju veliki značaj kao važna karika u lancu ishrane u riječnim ekosistemima, jer predstavljaju hranu ribama, kao što je pastrmka. Pored toga, larve nisu u mogućnosti da trpe promjene kvaliteta vode, veoma su osjetljive na promene u životnoj sredini (poput zagađenja), usled čega se koriste kao bioindikatori. Na kopnu se mnoge životinje hrane i razvijenim odraslim jedinkama vodenih cvjetova u vrijeme njihove masovne pojave.

Poreklo imena[uredi | uredi izvor]

Naučno ime Ephemeroptera duguju kratkom (efemernom) životu odraslih jedinki, koji traje najčešće od nekoliko časova do nekoliko dana. Naziv u srpskom jeziku opisuje izgled ovih insekata nakon života – posle svadbenog rojenja i polaganja jaja, raznobojni mužjaci i ženke iscrpljeni padaju na vodene površine gde plutaju poput cvetova.

Evolucija reda[uredi | uredi izvor]

Red vodenih cvetova veoma je zastupljen među fosilnim insekatskim nalazima. Budući primitivnom grupom, razumljivo je što su prisutni kao fosili iz najranijih epoha (paleozojskih). Najstariji fosilni nalaz koji pouzdano spada u grupu vodenih cvetova potiče iz ranog Perma, iako su pojedini problematični karbonski fosili verovatno srodni ovoj grupi[3]. Među tim fosilima, najintrigantnija je vrsta Lithoneura lameerei iz familije Syntonopteridae, koju su autori svrstavali u izumrli red Palaeodictyoptera, ili u red vodenih cvetova, ili u zaseban red (Syntonopterodea).

Od Perma do Jure procvat doživljava nekoliko familija vodenih cvetova, za koje se pretpostavlja da su preci današnjih familija, a čiji su svi predstavnici izumrli. Dobro definisane izumrle familije su: Bojophlebiidae, Mesephemeridae, Mesoplectopteridae, Misthodotidae i Protereismatidae, dok su familije Jarmilidae i Oboriphlebiidae opisane samo na osnovu ostataka larvi (najada) [3]. Za razliku od savremenih vrsta, predstavnici izumrlih familija su imali razvijen usni aparat kod adulata, kao i homonomna (jednaka) prednja i zadnja krila. U toku Jure (možda i već od Trijasa) prisutne su i forme vodenih cvetova sa heteronomnim krilima (prednja i zadnja krila su različite građe). Najveću brojnost i diverzitet red vodenih cvetova ima u periodu Jure i Krede.

Sistematika reda[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno, izumrli predstavnici ovog reda svrstavaju se u podred Permoplectoptera, dok se savremeni vodeni cvetovi deli na dva podreda, sa nekoliko natfamilija:

podred Schistonota
natfamilija Baetoidea
familija Ameletopsidae
familija Ametropodidae
familija Baetidae
familija Oniscigastridae
familija Siphlonuridae
natfamilija Heptagenoidea
familija Coloburiscidae
familija Heptageniidae
familija Isonychiidae
familija Oligoneuriidae
natfamilija Leptophlebioidea
familija Leptophlebiidae
natfamilija Ephemeroidea
familija Behningiidae
familija Ephemeridae
familija Euthyplociidae
familija Palingeniidae
familija Polymitarcydae
familija Potamanthidae
podred Pannota
natfamilija Ephemerelloidea
familija Ephemerellidae
familija Leptohyphidae
familija Tricorythidae
natfamilija Caenoidea
familija Baetiscidae
familija Caenidae
familija Neoephemeridae
familija Prosopistomatidae

Podred Schistonota se smatra polifiletskom skupinom, u okviru koje se nalaze predstavnici i drugog podreda. Stoga pojedini autori dele ovaj red na tri podreda:

  1. podred Catapacea
  2. podred Furcatergalia
  3. podred Branchitergalia

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Larve vodenih cvetova su svojim obikom inspirisale pravljenje mamaca za ribolovmušičarenjem”.
  • Rojeva ovih insekata je 1930-tih moglo biti i u Beogradu.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 69. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ Brittain J.E., Sartori M. 2003. Ephemeroptera (Mayflies). In: Resh V.H, Cardé R.T. (eds) Encyclopedia of Insects. . Academic Press: California, USA. ISBN 978-0-12-586990-4. 
  3. ^ a b Grimaldi D., Engel M.S. 2005. . Evolution of the Insects. Cambridge University Press: New York, USA. ISBN 978-0-521-82149-0. 
  4. ^ "Vreme", 26. avg. 1936

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]