Vojin Lazarević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vojin Lazarević
Lični podaci
Datum rođenja (1942-02-22)22. februar 1942.(82 god.)
Mesto rođenja Nikšić, ND Crna Gora
Pozicija napadač
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1962—1966
1966—1970
1970—1971
1971—1972
1972—1974
1974
1974—1975
Sutjeska Nikšić
Crvena zvezda
Lijež
Nansi
Crvena zvezda
Toronto metros
Vrbas
?
112
6
31
51
6
?
(74)
(70)
(1)
(11)
(36)
(4)
(6)
Reprezentativna karijera
1964—1969 Jugoslavija 5 (1)
Trenerska karijera
1997
1998—1999
2000
Crvena zvezda
Crvena zvezda
Milicionar

Vojin Lazarević (Nikšić, 22. februar 1942) je bivši jugoslovenski fudbaler. Najveći trag je ostavio igrajući za Crvenu zvezdu i bio je deo jedne od najuspešnijih generacija ovog kluba.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

Karijeru je počeo u Sutjesci iz Nikšića, za koju je igrao od 1958. do 1966. godine i tri puta bio najbolji strelac Istočne grupe Druge lige, a 1962. i najbolji igrač drugog ranga takmičenja.

Crvena zvezda[uredi | uredi izvor]

U crveno-belom dresu igrao je u dva navrata, od 1966. do 1970. i od 1972. do 1974. godine. Za Zvezdu je odigrao 214 zvaničnih utakmica i postigao 134 gola. Računajući sve utakmice zabeležio je 357 mečeva uz 228 postignutih pogodaka. Sa 134 gola u takmičarskim utakmicama šesti je strelac u klupskoj istoriji, a sa 106 pogodaka u prvenstvu je četvrti na večnoj listi Crvene zvezde. U evropskim kupovima je postigao 18 pogodaka za ekipu iz Ljutice Bogdana i po tome je šesti u istoriji kluba. Čak u pet prvenstvenih sezona bio je najbolji strelac tima (1966/67 – 15 golova, 1967/68 – 21 pogodak, 1968/69 – 22 gola, 1971/72 – devet i 1972/73 – 25 golova).

Bio je deo jedne od najboljih generacija u istoriji kluba i sa Zvezdom osvojio četiri šampionske titule (1968, 1969, 1970. i 1973. godine), dva nacionalna kupa 1968. i 1970. godine, Srednjoevropski kup 1968. godine, dva trofeja Superšampiona Jugoslavije 1969. i 1972. i Kup prvoligaša 1973. godine. Najbolji strelac lige bio je u sezonama 1968/69 sa 22 gola i 1972/73, kada je postigao 25 pogodaka i podelio prvo mesto sa Slobodanom Santračem iz OFK Beograda. U šampionskoj sezoni 1967/68, na utakmici protiv Zagreba, četiri puta se upisao u strelce u pobedi od 5:2. Te sezone postigao je čak 31 gol u svim takmičenjima i doprineo osvajanju titule, Kupa i Srednjoevropskog kupa, gde je u revanšu finala protiv Spartaka iz Trnave postigao dva pogotka u trijumfu od 4:1. Naredne sezone je bio heroj 44. večitog derbija, kada je postigao dva pogotka u remiju na gostovanju (2:2), a crveno-beli su kasnije odbranili šampionsku titulu uz 22 Lazarevićeva pogotka u šampionatu.

Posle treće uzastopne titule sa crveno-belima 1970. godine odlučio je da se oproba u inostranstvu. Pre toga je protiv slavnog Santosa postigao tri gola u prijateljskoj utakmici u Beogradu. Za Santos je igrao slavni Pele, a utakmica je završena remijem 3:3.

Inostranstvo[uredi | uredi izvor]

Karijeru je nastavio u dresu belgijskog Liježa, gde se kratko zadržao zbog sukoba sa trenerom Mišom Pavićem. Vojin je bio četvrti stranac u timu, a po tadašnjim pravilima u Belgiji su na terenu mogla da igraju samo trojica za jednu ekipu, pa je odlučeno da Lazarević igra samo na gostovanjima, što se njemu nije svidelo. Za Lijež je na šest utakmica postigao jedan gol i brzo se preselio u francuski Nansi, gde je tokom 1971. godine u dve polusezone postigao 11 golova na 31 utakmici.

Povratak u Zvezdu[uredi | uredi izvor]

U Zvezdu se vratio u finišu sezone 1971/72. Bilo mu je dovoljno samo šest utakmica u šampionatu da postigne devet golova i još jednom postane prvi strelac Zvezde. Sjajne partije pružio je u sezoni 1972/73, kada je postigao 25 golova u šampionatu i kao golgeter lige doprineo osvajanju još jedne titule šampiona. U Kupu UEFA je na pet utakmica postigao šest golova. Tri puta se u strelce upisao u prvom kolu protiv Lozane (5:1), a po jednom je postigao gol u pobedama protiv Valensije (3:1 i 1:0) i Totenhema (1:0). U poslednjoj sezoni u klubu 1973/74, postigao je fenomenalan gol u prvom meču osmine finala Kupa šampiona protiv slavnog Liverpula u pobedi od 2:1. Zvezda je u dva meča eliminisala engleski klub sa po 2:1, a Englezi su kasnije priznali da je taj meč presudno uticao na promenu taktike Liverpula, koji je nekoliko godina kasnije zavladao evropskim klupskim fudbalom.

Pred kraj karijere nastupao je i za kanadski Toronto Metros 1974. godine, a kopačke je okačio o klin u dresu Vrbasa 1975. godine.

Reprezentacija[uredi | uredi izvor]

Zabeležio je pet mečeva za mladu reprezentaciju uz tri postignuta gola. Za reprezentaciju Jugoslavije je odigrao 5 utakmica između 1964. i 1969. i postigao je 1 gol. Prvi nastup za reprezentaciju imao je 17. juna 1964. protiv Rumunije.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Po završetku igračke karijere radio je kao trener mlađih kategorija Crvene zvezde, kao i na mestu pomoćnog trenera u stručnom štabu crveno-belih. U dva navrata bio je trener prvog tima. Prvi put je došao na kormilo najtrofejnijeg srpskog kluba posle odlaska sa klupe Vladimira Petrovića Pižona u sezoni 1996/97. Osvojio je Kup Jugoslavije 1997. pobedom nad Vojvodinom u revanšu finala od 1:0.

Drugi put je postao trener Zvezde posle smene Miše Kosanovića usled slabijih rezultata u šampionatu 1998/99 i ponovo odveo ekipu do trofeja kao dežurni vatrogasac u klubu. Posle bombardovanja Zvezda je trijumfovala u nacionalnom kupu pobedom u finalu protiv Partizana od 4:2.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]