Vojislav Veljković
| Vojislav S. Veljković | |||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Vojislav Veljković | |||||||||||||
| Lični podaci | |||||||||||||
| Datum rođenja | 17. oktobar 1865. | ||||||||||||
| Mesto rođenja | Beograd, Kneževina Srbija | ||||||||||||
| Datum smrti | 28. januar 1931. (65 god.) | ||||||||||||
| Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Jugoslavija | ||||||||||||
| Univerzitet | Univerzitet Sorbona | ||||||||||||
| Politička karijera | |||||||||||||
| Stranka | Liberalna stranka (Srbija), Demokratska stranka | ||||||||||||
| |||||||||||||
Vojislav S. Veljković (Beograd, 17. oktobar 1865 — Beograd, 28. januar 1931) je bio srpski političar, profesor i pravnik. Neko vreme je bio profesor administrativnog prava na beogradskoj Velikoj školi i više puta ministar. U početku je pripadao Liberalnoj a kasnije Demokratskoj stranci. Bio je predsednik beogradske opštine za vreme austrougarske okupacije u Prvom svetskom ratu od kraja 1916. do 1917. godine.[1]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 17. oktobra 1865. u Beogradu.[2] Sin je Stojana Veljkovića, doktora prava, eksperta za rimsko i krivično pravo na Beogradskom Liceju[3] i jednog od vođa Liberalne stranke u 19. veku.[4]
Sledeći očev primer, doktorirao je na Sorboni 1893. godine sa tezom o trgovačkim ugovorima.[5]
Posle osnivanja Kraljevine Srbije, Narodna stranka se sa Samostalnom radikalnom strankom i članicama Hrvatsko-srpske koalicije ujedinila u Demokratsku stranku.
U periodu 1886–1889 je bio profesor administrativnog prava na beogradskoj Velikoj školi.[5] Autor je udžbenika „Odnos između sudske i administrativne vlasti u državi”.
U početku je pripadao Liberalnoj stranci. Godine 1899. je lični sekretar kralja Aleksandra Obrenovića, ali je dao ostavku na to mesto kao čin protesta zbog kraljeve planirane ženidbe Dragom Mašin.[5]
Više puta je bio ministar. Posle Majskog prevrata kratko vreme je bio ministar finansija u vladi Jovana Avakumovića. Liberalna stranka se posle dolaska Petra Karađorđevića na presto podelila i u Nacionalnu stranku koju je predvodio Stojan Ribarac i Liberalno-demokratsku stranku koju je predvodi Veljković. Obe stranke su se 1904. godine udružile pod nazivom Narodna stranka.
Od kraja 1916. do 1917. bio je predsednik Beogradske opštine.
U sastavu prve posleratne vlade Stojana Protića od 7. aprila do 16. avgusta 1919. bio je ministar trgovine i industrije. Nakon što je 16. avgusta 1919. regent Aleksandar Karađorđević predao premijerski mandat Ljubi Davidoviću, osnivaču Demokratske stranke, bio je ministar finansija. Bavio se pripremanjem reforme monetarnog sistema i valutne reforme.[6]
Na čelu Ministarstva finansija 26. januara 1920. je potpisao ugovor po kome je od 1. februara 1920. stupio na snagu Zakon o Narodnoj banci Kraljevine SHS, kojim je Narodna banka postala emisiona ustanova i preuzela vođenje monetarne politike.[7] Ministarstvo finansija je u to vreme štampalo jedinstvenu novčanicu pod nazivom dinar, koja je na obe strane imala oznaku vrednosti u krunama, po paritetu jedan dinar četiri krune.[6]
Vlada čiji je ministar finansija bio, smenjena je 26. februara 1920. Nakon toga, jedno vreme je bio predsednik Finansijskog odbora jugoslovenske Skupštine, a zatim se povukao iz javnog života.[7]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Kuća Veljkovića
- ^ Matica srpska: Biografije Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (30. mart 2012) (jezik: srpski)
- ^ Matić 2012, str. 72.
- ^ Fogelquist 2011, str. 92.
- ^ a b v „Arhiva Glasa javnosti (17. novembar 2002)”. Arhivirano iz originala 21. 04. 2010. g. Pristupljeno 23. 12. 2008.
- ^ a b Matić 2012, str. 76.
- ^ a b Matić 2012, str. 78.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Fogelquist, Alan (2011). Politics and Economic Policy in Yugoslavia, 1918-1929. Lulu.com. ISBN 978-1-257-94299-2.
- Matić, Vesna (2012). „Buntovnik s razlogom - dr Vojislav Veljković (1865-1931)” (PDF). Bankarstvo. Udruženje banaka Srbije. 3. Pristupljeno 8. 4. 2017.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Intervju sa Bogdanom Veljkovićem („Glas javnosti“, 15. april 2005) Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (31. jul 2009)