Vojislav P. Nikčević
Neutralna tačka gledišta ovog članka je osporena. |
Vojislav Nikčević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 18. januar 1935. |
Mesto rođenja | Stubica, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 2. jul 2007.72 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Vojislav P. Nikčević (18. januar 1935 — Beograd, 2. jul 2007), bio je istoričar književnosti, i lingvista. Bio je poznati član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i osnivač i predsjednik Društva crnogorsko-hrvatskog prijateljstva.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u selu Stubici, u Pješivcima. Gimnaziju je završio u Nikšiću, a Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao sa temom „Mladi Njegoš: Analitičko-komparativni presjeci pjesnikova razvoja“, 1975. godine. Rad u prosvjeti počeo je 1965. godine na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću, potom je predavao u medicinskim školama u Bihaću i Zemunu, a od 1982. godine bio je profesor na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i Kulturološkom fakultetu na Cetinju.
Nikčević je pripadao generaciji crnogorskih intelektualaca koji su od kraja šezdesetih godina 20. vijeka počeli zastupati tezu o nacionalnoj samobitnosti Crnogoraca. Kako taj stav nije bio saglasan sa zvaničnim stavovima, njihov rad bio je pod strogim nadzorom, a onemogućavani su i da objavljuju u Crnoj Gori.[traži se izvor] Krajem 1980-ih godina, vlast u Crnoj Gori zadržava Savez komunista Crne Gore, koji će kasnije prerasti u Demokratsku partiju socijalista Mila Đukanovića i Momira Bulatovića, koja je veći deo 1990-ih podržavala politiku Slobodana Miloševića. Grupa intelektualaca kojoj je pripadao Nikčević, u to vrijeme okupljenih oko Leksikografskog zavoda Crne Gore, daje snažnu podršku snagama čiji je politički simbol u to vrijeme bio Liberalni savez Crne Gore i formira cijeli niz institucija — Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Crnogorski PEN centar, Maticu crnogorsku, te se zalažu za, kako su smatrali, obnovu crnogorske državnosti, kao i autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. Tokom devedesetih godina Nikčević je objavio veliki broj članaka, rasprava i studija u kojima zastupa teze o zasebnom crnogorskom jeziku, suprotstavljajući se dominantnim tezama zvanične srbistike. Njegovi radovi nisu ostali nezapaženi u slavističkim krugovima,[traži se izvor] pa je bio učesnik brojnih naučnih skupova u Poljskoj, Hrvatskoj, Sloveniji. Kao vodeći zagovornik ideje o zasebnom crnogorskom jeziku, utemeljivač je montenegristike i pisac prvog pravopisa, istorije i gramatike ovog jezika.
Nikčević je svojim studijama o ranom periodu stvaralaštva Petra II Petrovića Njegoša i istrazi poturica dao veliki doprinos istraživanju i analizi njegovog djela. Polazeći od raspoloživih istorijskih izvora, narodnog predanja i tekstoloških analiza, Nikčević je argumentovano dokazao istoriografsku nezasnovanost istrage poturica. Premda je ova teza u početku naišla na otpor dijela naučne javnosti, danas je ona opšteprihvaćena u crnogorskoj istoriografiji. Kao dugogodišnji profesor i šef Katedre za crnogorsku književnost na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, Nikčević je pisao i o brojnim drugim fenomenima crnogorske književnosti-značajni su njegovi radovi o periodizaciji, srednjovjekovnoj (studije o Ljetopisu Popa Dukljanina, Miroslavljevom jevanđelju, Marijinskom jevanđelju...), narodnoj (rad o crnogorskim bugaršticama), te književnosti 19. i 20. vijeka. Na matičnom fakultetu predavao je i slovenačku književnost. Osnivač je i prvi direktor Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje, a bio je i član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti i predsjednik njenog Instituta za crnogorski jezik. Organizovao je nekoliko naučnih skupova iz oblasti lingvistike i književnosti. Bio je rukovodilac projekta Istorije crnogorske književnosti, u okviru kojeg je trebalo da napiše drugi tom (Crnogorska književnost od najstarijih vremena do sredine XIX vijeka).
Objavio je oko 600 naučnih i stručnih radova u Crnoj Gori i inostranstvu, 16 autorskih knjiga i monografija, jednu koautorsku i 11 priređenih knjiga i zbornika radova sa predgovorima i pogovorima.
Važnija djela[uredi | uredi izvor]
- Mladi Njegoš
- Istraga poturica u Njegoševu Gorskom vijencu
- Piši kao što zboriš
- Istorija crnogorskog jezika (dva toma)
- Pravopis crnogorskog jezika
- Crnogorska književna raskršća
- Štokavski dijasistem
- Gramatika crnogorskog jezika
- Istraga poturica-mit ili stvarnost
- Ljubišina jezička kovnica
- Jezikoslovne studije
- Kroatističke studije
- Jezičke i književne teme
- Istorija crnogorske književnosti od početaka pismenosti do XIII vijeka
- P(j)esme
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Dr Krsto Pižurica, Vojislav P. Nikčević kao njegošolog, Cetinje 2006.
- Žarko L. Đurović, Bard crnogorskog jezika, Cetinje 2006.