Vrbas (rijeka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vrbas
Akumulaciono jezero Bočac na rijeci Vrbas
Opšte informacije
Dužina250 km
Basen5.900 km2
Pr. protok33 ​m3s
SlivCrnomorski
Vodotok
Izvorplanina Zec
V. izvora1.530 m
UšćeSava
Geografske karakteristike
Država/eBosna i Hercegovina
OblastRepublika Srpska,
Federacija Bosne i Hercegovine
NaseljaGornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce, Banja Luka, Laktaši, Srbac, Gradiška
PritokePliva, Ugar, Crna rijeka, Vrbanja, Bistrica
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Vrbas je rijeka koja izvire ispod planine Zec (planina kod Fojnice) i nakon 250 km dugog toka se ulijeva u rijeku Savu kod Srpca, na 96 m nadmorske visine. Površina sliva ove rijeke iznosi oko 5.900 km² i na njenim obalama živi oko 500 hiljada stanovnika. Prije Banje Luke, Vrbas prolazi kroz kanjon i brojne klisure, koji su zaštićeni Zakonom o zaštiti prirodnih vrijednosti iz 1955. godine. Teče kroz: Skopljansku kotlinu, Vinačku klisuru, Jajačku kotlinu, kanjonsku dolinu Tijesno, Banjalučku kotlinu a donjim tokom preko svoje makroplavine Lijevče polje. Sliv je izduženog oblika dužine 150 km i prosječne širine 70 km. Prosječna nadmorska visina je 690 m.n.v., a najviša tačka u slivu je na oko 2100 m.n.v. Prosječne godišnje padavine kreću se odo oko 800 l/m2 pri ušću Vrbasa u Savu do oko 1500 l/m2 na južnom dijelu sliva. Prosječno višegodišnje oticanje sa sliva rijeke Vrbasa iznosi oko 132 m³/s. Prosječno specifično oticanje iznosi oko 20,7 l/s/km².

Ima 36 direktnih pritoka dužih od 10 km, a najznačajnije su Pliva, Ugar, Crna rijeka i Vrbanja. Sliv rijeke Vrbas u gornjem toku čine mnogobrojne manje rijeke: Pritoke Vrbasa su i Desna, Tušnica, Trnovača, Kruščica, Bistrica, Bunta, Vileški potok (Vileška rijeka), Vesočnica, Poričnica, Vitina (Vitinska rijeka), Duboka, Prusačka i Oboračka rijeka i Semešnica.[1][2][3][4][5][6][7][8]

Pritoke Vrbasa su poznate po bogatstvu ribljeg fonda, a rijeka Vrbas je poznata po 22 vrste riba. Najčešće vrste koje se mogu naći u gornjem toku su pastrmka, lipljen i mladica.

Rijeka protiče kroz opštine Gornji Vakuf, Bugojno, Donji Vakuf, Jajce, Banja Luka (grad), Laktaši, Srbac i Gradiška.

Kanjon Vrbasa[uredi | uredi izvor]

Vrbas-životinjski svijet

Kanjon Vrbasa nalazi se na svega 12 KM od centra Banjaluke, a odlikuje se bogatim biljnim i životinjskim svijetom, kulturno - istorijskim spomenicima, te prirodnim rijetkostima. Velike vode pojavljuju se u periodu mart-maj, a najizraženije su u aprilu. Malovodni periodi se javljaju u periodu avgust-septembar, sa minimalnim proticajem u avgustu. Na području kanjona nalaze se ostaci srednjovjekovnih bosanskih gradova Greben (1192), Zemljanik (1287) i Zvečaj (1404), koji pružaju jedinstven doživljaj sa svojim vidikovcima, koji gledaju na dolinu Vrbasa i njegov kanjon. Na cjelokupnom svom toku, Vrbas je stvorio idealne uslove za razvoj biodiverziteta. Litice kanjona Vrbasa su dom orlovima, sokolovima i jastrebovima. Prostor kanjona Vrbasa pogoduje razvoju nautičkog, avanturističkog, sportsko-rekreativnog, naučnog, tranzitnog, ribolovnog i izletničkog turizma.[9]

Karakteristika rijeke[uredi | uredi izvor]

Vrbas uz Kastel u Banjoj Luci

U gornjem toku od izvora do Jajca je planinska rijeka s mnogo brzaka i slapova, u srednjem toku, od Jajca do Banje Luke, sa naglašenim padom korita probija se kroz duboki krečnjački kanjon, a u donjem toku, od Banje Luke do ušća, tipična je ravničarska rijeka. Vrbas karakterišu rijetke i plemenite vrste ribe iz porodice salmonida kao što su: potočna pastrmka, lipljen i mladica. To govori i o izuzetno kvalitetnoj vodi. Specifičnost Vrbasa predstavlja i čamac dajak, koji je dobio ime po motki koja služi za guranje čamca. Brzaci, slapovi, bukovi, njegove plaže, okolne stijene, bogatstvo biljnog fonda - takođe čine Vrbas posebnim.[10]

Simbol Banjaluke[uredi | uredi izvor]

Obala Vrbasa, Banjaluka

Najveći grad na Vrbasu je Banjaluka. Vrbas je glavni vodotok Banjaluke koji Grad dijeli na dva dijela. Tekući od juga prema sjeveru na području Grada u Vrbas se ulijevaju pritoke: Vrbanja, Suturlija, Crkvena, Švrakava, Rekavice i dr. Treba napomenuti takođe da se pri izgradnji građevinskih objekata uz obale Vrbasa, u mnogim banjalučkim naseljima, zadržalo pravilo „pogleda na rijeku“. Rijeka Vrbas se pominju u brojnim pjesmama o Banjaluci, poput pjesme Miroslava Janjanina svojevrsne himne grada „Moj Grad“. I sam naziv Grada ima veze sa rijekom Vrbas, jer riječ „luka“ u nazivu Grada označava plodnu ravnicu uz rijeku. Osnovna sirovina za obezbjeđenje pitke vode je rijeka Vrbas a vodozahvatno područje nalazi se u Novoseliji, 6 km uzvodno od Grada.

Hidroelektrana na Vrbasu[uredi | uredi izvor]

Vrbas

Hidroelektrana “Bočac” je izgrađena i puštena u rad 05.12.1981. Izgrađena hidroelektrana koristi 16,2% ukupnog hidropotencijala rijeke Vrbas sa pritokama. Ovaj dio hidropotencijala Vrbasa se u cjelosti nalazi u Republici Srpskoj. Raspadom elektroenergetskog sistema BiH 1991. godine, Hidroelektrana “Bočac” radila je jedno vrijeme samostalno. U ratnim okolnostima isporučivala je električnu energiju Banjalučkoj regiji, Ličkoj Krajini i Zapadnoj Slavoniji.

Od 1992. godine Hidroelektrana “Bočac” posluje u okviru matičnog preduzeća „Elektroprivreda Republike Srpske“[11]

Rafting na Vrbasu[uredi | uredi izvor]

Na rijeci Vrbas u Banjaluci održano je Svjetsko prvenstvo u raftingu 2009. godine, te Evropsko prvenstvo u raftnigu 2005. godine. To je jedina rijeka u Evropi gdje postoji staza za noćni rafting. Najbolje vrijeme za rafting je proljeće i ljeto. Prosječna ljetna temperatura vode je 17 stepeni a vazduha 30. Pored raftinga na ovoj rijeci održavaju se i brojna međunarodna takmičenja u kajaku i kanuu. Najpopularnije rafting staze su: Zvečaj, Ada i Bijeli Buk a nalaze se u banjalučkom naselju Karanovac. Vrijeme potrebno za spuštanje navedenim stazama je od 30 minuta - 3 sata i 30 minuta.

Pjesme o Vrbasu[uredi | uredi izvor]

"Vrbas voda nosila jablana" „Oj Vrbase vodo hladna", „Kraj Vrbasa sjedi momče“, „Vrbas voda“, "Vozila se po Vrbasu lađa“, "Oj Vrbase ti mi čuvaš tajnu“, "Zelena rijeko“ ... to su sve pjesme koje su opjevale rijeku Vrbas.

Mnogi pjevači su pjevali pjesmu „Zelena rijeko“ , koja je prvi put izvedena na festivalu „Prvi aplauz“ Banjaluka 1973(Emip Bašić). Pjesma govori o Vrbasu i ljubavi, koju su mnogi mladi doživjeli kraj Vrbasa.

Istorija naseljavanja i izgradnje infrastrukture uz Vrbas[uredi | uredi izvor]

Vrbas

Na obje strane Vrbasa razvijale su se još od paleolitskog perioda naselja različitih plemena, koja su se u ovoj blagonaklonoj dolini zadržavala, živjela i razvijala. Pouzdano se zna da je u predrimskom i rimskom periodu ovo područje naseljavalo ilirsko pleme Mezeja, koji su zajedno sa ovim prostorima uključeni u rimsku pokrajinu Ilirik.

Poslije propasti Rimskog carstva slovenska plemena naseljavaju ovo područje tokom VI i VII vijeka nove ere. U srednjovjekovnom periodu duž obale Vrbasa niče veći broj utvrđenja. Prvo naselje orijentalnog tipa, poslije dolaska Osmanlija 1582. godine, razvija se oko Careve mahale u Gornjem Šeheru. Banja Luka postaje sjedište prostranog Bosanskog pašaluka, što dovodi do ubrzanog razvoja grada. Ferhad-paša gradi mlinove i mostove preko Vrbasa.

Kasnije u 19. vijeku, Austrougari rade na izgradnji infrastrukture preko i uz rijeku. A naseljava se i sve veći broj stranaca uz Vrbas. Za vrijeme Kraljevine SHS po Vrbasu je nosila ime i jedna banovina, čije je središte bila Banjaluka.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Dajak čamac

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1961): Donji Vakuf (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m).
  2. ^ Vojnogeografski institut, Beograd.
  3. ^ Vojnogeografski institut, Izd.(1961): Jajce (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  4. ^ Vojnogeografski institut, Izd. (1961): Banja Luka (List karte 1:100.000, Izohipse na 20 m). Vojnogeografski institut, Beograd
  5. ^ Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  6. ^ kartabih
  7. ^ Mučibabić B., Up. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  8. ^ Republički hidrometeorološki zavod - Početna
  9. ^ „Službena stranica Grada Banje Luke”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 24. 10. 2013. 
  10. ^ „Karakteristike rijeke”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 24. 10. 2013. 
  11. ^ „Hidroelektrane na Vrbasu”. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 24. 10. 2013. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]