Vrebac

Koordinate: 44° 31′ 30″ S; 15° 30′ 15″ I / 44.5249153° S; 15.5042109° I / 44.5249153; 15.5042109
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vrebac
Tabla na ulazu u Vrebac
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaLičko-senjska
GradGospić
OblastLika
Stanovništvo
 — 2011.Rast 44
Geografske karakteristike
Koordinate44° 31′ 30″ S; 15° 30′ 15″ I / 44.5249153° S; 15.5042109° I / 44.5249153; 15.5042109
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina581 m
Vrebac na karti Hrvatske
Vrebac
Vrebac
Vrebac na karti Hrvatske
Vrebac na karti Ličko-senjske županije
Vrebac
Vrebac
Vrebac na karti Ličko-senjske županije
Ostali podaci
Poštanski broj53205 Medak
Pozivni broj+385 053
Registarska oznakaGS

Vrebac je naseljeno mjesto u Lici. Pripada gradu Gospiću, u Ličko-senjskoj županiji, Republika Hrvatska.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Vrebac sa Zavođem i Pavlovcem čini jednu prirodnu cjelinu. Zavođe i Pavlovac su zaseoci sela Vrebac. Vrebačko naselje zauzima prostor jugoistočnog ruba Ličkog polja. Seoski atar više se prostire na planinskom području, sa čije sjeveroistočne strane dobrim dijelom zahvata obronke Vrebačke staze. Sva tri naselja leže ispod Ličkog sredogorja – planinskog masiva koji zauzima središnji dio ličke visoravni. Prosečna nadmorska visina ne prelazi 600 m. Selo je okruženo rijekom Jadovom.

Vrebac je od Gospića udaljen 13 km. Takođe je povezan sa Mogorićem i Metkom, i preko Staze sa Podlapačom i dalje Krbavskim poljem. U blizini naselja prolazi auto-put ZagrebSplit.

Klima[uredi | uredi izvor]

Klimatske prilike ispod Vrebačke staze u osnovi ne odstupaju od opštih karakteristika ličke klime, koja se odlikuje dugim i hladnim zimama, a kratkim, toplim i sušnim ljetima. Poznato je da velike sniježne padavine, kao važan klimatski element, čine Liku jednom od najhladnijih predjela u zemlji. Pošto su Vrebac i njegovi zaseoci locirani na sjevernoj, sunčanoj strani Ličkog polja, na tom prostoru manifestuju se nešto veće ljetnje suše. One umanjuju vlažnost, pa je klima nešto toplija od one koja vlada na podvelebitskoj strani polja. I sam položaj vrebačkog sela, pošto su više okrenuta jugu i zaklonjena od hladnih vazdušnih masa sa sjevera, posebno bure, doprinosi da su ona relativno toplija od sela koja su locirana u polju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Najstariji narod o kome se zna da je živeo na području Like i Vrepca bili su Iliri, odnosno njihovo pleme Japodi. Jedno od najpoznatijih njihovih naselja bila je Stražbenica, brdo koje se uzdiže iznad Bpepca. Nije se moglo ustanoviti kada su se tu nastanili, ali se pretpostavlja da su svoja naselja u Lici gradili od 1000. do 300. p. n. e., tj. do rimskih osvajanja te teritorije. Za vreme rimske vladavine u Vrepcu je postojalo jedno od većih naselja. Rimljani su mu dali ime Ancus, kao što su nakon ovladavanja tim prostorom davali imena i ostalim značajnijim naseljima u Lici. Ali za razliku od japodskog perioda, u Vrepcu je nađeno malo predmeta iz rimskog doba vladavine. Nema pouzdanih podataka kako je to naselje dobilo sadašnje ime. Prema predanju, nastalo je za vreme turske vladavine. Kao što znamo, Turci su nakon zauzimanja Like 1527. godine u utvrđenja uvodili svoje posade. Tako je bilo i sa kulom na Stražbenici. Ali, pošto se beg Alaga Vrebo nije osećao dovoljno sigurnim, sagradio je novo utvrđenje na uzvišici Gradini. Uz njega je iskopao bunar i na Jadovi sagradio vodenicu. Oko tvrđave se razvilo naselje koje je narod nazvao po begu Vrebac, a vodenicu Alaginac. Koliko je ovo predanje pouzdano ne zna se, ali se zna da se Vrebac počeo spominjati za vreme turske vladavine. Da je Vrebac postojao kao veće naselje potvrđuje i popis turskih utvrđenja iz 1577. godine, u kome se kaže: „Uz potok Jadovu, istočno od Barleta nalazi se utvrđenje Vrebac” i to je prvi pisani izvor u kome se ovo naselje tim imenom spominje. Turci su radi ojačanja ličke pogranične zone u taj prostor doveli svoje podanike vlaške stočare i muslimane iz Bosne. Ove prve naselili su uz samu granicu, a muslimane po gradovima i okolini gde je bilo boljeg zemljišta. Vlaški stočari su u stvari bili Srbi i nazivani su raznim imenima. Naseljavanje je obavljeno za vladavine bosanskog paše Ferhada Sokolovića, koji je 1577. godine revidirao 20 postojećih utvrđenja po Lici i u njih doveo svoje posade. Poznato je da su Turci preuzeli utvrđene gradove u Ostrvici, Barletama, Vrepcu, Pavlovcu, Mogoriću, Metku, Počitelju, Bilaju, Ribniku i drugim mestima Ličkog polja. Prema tome, oni su tada doveli Srbe i u Vrebac. Ta populacija doselila se sa brojnom stokom sitnog i krupnog zuba i radi proširenja pašnjačkih površina nemilosrdno je krčila šume i šipražje, pa su se tako obrazovale prostrane krčevine po ivicama polja i obroncima Sredogorja. Između 1576. i 1586. godine Turci su ponovo dovodili raju na zaposednuti deo Like i Krbave, pa nije isključeno i njeno dovođenje na vrebačko područje, jer su se tu nalazile dve jake tvrđave (na Stražbenici i Gradini) sa stalnim vojničkim posadama. Nema podataka o životu naseljenih Srba u to doba. Ali, zna se, međutim, da je austrijski general Herberštajn (Herberstcin), upadajući u Liku 1684. godine napao Turke u Vrepcu i odveo dosta ljudi i stoke. Među zarobljenicima bilo je i Srba. Žestok napad na Vrebac izvršio je godinu dana kasnije i Stojan Janković sa svojim uskocima iz Dalmacije. Porušio je veći deo naselja i odveo u Ravne kotare velik broj Srba i muslimana. Jedan deo tih Srba naselio se po severnoj Dalmaciji, neki su pomrli od gladi, a većina preostalih ponovo se naselila po Lici posle njenog oslobođenja 1689. godine. Upadi austrijskih graničara i mletačkih uskoka u Liku vršeni su sa ciljem da se oslabi turski vojni potencijal u živoj sili i materijalnim dobrima i time pojača bezbednost austrijskog i mletačkog pograničnog prostora. Posle 1689. godine Lika je ostala pretežno pusta, pa ju je trebalo ponovo nastaniti i osposobiti za odbranu od Turaka jer se opet našla na granici dve carevine, ali ovoga puta sa austrijske strane. Naseljavanje Srba u Ličkom polju i Vrepcu obavio je krajiški aparat između 1689. i 1692. godine, za vreme vladavine cara Leopolda I. Na vrebačko područje naseljeni su Srbi iz predela Otočca i Brinja. Drugi, manji broj došao je iz severne Dalmacije i nekoliko porodica od Grahova i doline Unca.

Vrebac se od raspada Jugoslavije do avgusta 1995. godine nalazio u Republici Srpskoj Krajini.

Religija[uredi | uredi izvor]

U Vrepcu je sjedište istoimene parohije Srpske pravoslavne crkve. Parohija Vrebac pripada Arhijerejskom namjesništvu ličkom u sastavu Eparhije Gornjokarlovačke.[1] Bude Budisavević je obnovio srpsku crkvu u ovom selu dok je tu boravio (1824—1826) kao zapovjednik čete (kumpanije).[2] U Vrepcu je postojao hram Srpske pravoslavne crkve Pokrov Presvete Bogorodice, koji je izgrađen 1867. godine. Srušen je nakon Drugog svjetskog rata. Parohiju sačinjavaju Vrebac sa zaseocima Zavođe i Pavlovac.[1] Ikone je slikao Jakov Šašel 1889. godine. Među značajnijim knjigama u crkvi je bila pohranjena Srbulja iz 1694. godine. Crkvena opština ustanovljena je 1850. godine, 17 godina pre izgradnje crkve. U novosagrađenoj crkvi smenjivalo se od 1867. do 1941. godine više sveštenika, a prema krajiškom popisu iz 1712. godine vidi se da je na čelu parohije bio sveštenik Jovo Popović.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Vrebac je imao 19 stanovnika.[3] Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje Vrebac je imalo 44 stanovnika.[4]

Nacionalnost[5] 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 209 311 440 528
Jugosloveni 2 10
Hrvati 1 5
ostali i nepoznato 12 5 7
Ukupno 223 326 448 533
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1961. 533
1971. 448
1981. 326
1991. 223
2001. 19
2011. 44

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Vrebac je imalo 223 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
209 93,72%
Jugosloveni
  
2 0,89%
neopredeljeni
  
2 0,89%
nepoznato
  
10 4,48%
ukupno: 223

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Arhijerejsko namjesništvo ličko: Parohija Vrebac”. Srpska pravoslavna crkva: Eparhija gornjokarlovačka. Pristupljeno 27. 8. 2012. 
  2. ^ Budisavljević, Borislav (2018). Atlas 37 grana rodoslova Budisavljevića, str. 53. Prometej. 
  3. ^ Popis stanovništva 2001., Pristupljeno 17. 4. 2013.
  4. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 17. 4. 2013. 
  5. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]