Vukašin Marković (defektolog)
Vukašin Marković | |
---|---|
Datum rođenja | 28. februar 1904. |
Mesto rođenja | Kragujevac Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 1973.68/69 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd SFRJ |
Vukašin Marković (Kragujevac, 28. februar 1904 — Beograd, 1973), defektolog, profesor, pedagoški savetnik, stručni pisac.
Karijera[uredi | uredi izvor]
U Kragujevcu je završio osnovnu školu i Pedagoško odeljenje gimnazije (1923). Prvo se zaposlio kao učitelj u Drenču (1923), premešten je u Glavicu u Paraćinskom srezu (1925) a zatim u Beograd (1927). Tu je 1929. završio tečaj za nastavnike sa slabomislenom decom. Završio je i tečajeve za psihologiju i pedagogiju u Beogradu (1927), tečaj škole rada u Delnicama (1932), tečaj psihologije, sugestije i vaspitanja (1937). Radio je kao defektolog u Domu maloletnika u Beogradu (1927—1932), Pomoćnoj školi u Zemunu (1932—1935) i Školi za defektnu decu u Beogradu (1935—1938) a u novembru 1937. zvanično je postavljen za nastavnika škole za defektnu decu. Bio je referent odseka za specijalne škole (1938—1950), pedagoški savetnik, zatim je radio u odeljenju za redovne škole, u Planskom odeljenju i dr. Na Višoj pedagoškoj školi u Beogradu i Rijeci predavao je Radno vaspitanje i Političko obrazovanje. Radi stručnog usavršavanja u specijalno-pedagoškom radu išao je u Čehoslovačku (1930) i Francusku. Posle Drugog svetskog rata radio je na uvođenju radno-tehničkog obrazovanja u specijalne i redovne osnovne škole.[1]
Objavljivao je stručne monografije i metodske priručnike za rad sa mentalno zaostalom decom. Objavio je našu prvu oligofrenopedagogiju Pomoćna škola (1934) i prvi udžbenik za specijalnu osnovnu školu kod nas Mala računica, koji je sve računske operacije do deset prikazao bez reči, isključivo u slici i brojevima. Ministarstvo mu je odobrilo štampanje Bukvara o aktivnoj metodi, ali zbog nedostatka sredstava to nije realizovano. Bio je koautor priručnika za učitelje Osnovi opštetehničkog obrazovanja, za I, II i III razred osnovne škole (1962); udžbenika Osnovi opštetehničkog obrazovanja za učenike od I-VIII razreda osnovne škole, prevedenog na slovački i albanski; udžbenika Dete na ulici i putu, za I-VIII razred, prevedenog na albanski i madjarski; priručnika Školska radionica u osmogodišnjoj školi (1957). Sa Z. Markovićem preveo je priručnik A. S. Pčelka i P. A. Zvitajeva Elementi politehničke nastave u osnovnoj školi od I do IV razreda (1959). Stručnim pedagoškim člancima saradjivao je u listovima i časopisima Učitelj i Prosvetni pregled. Imao je zvanje pedagoškog savetnika. Nagradjen je mnogim poveljama i pohvalama. Škola za osnovno i srednje obrazovanje u Kragujevcu za decu sa smetnjama u razvoju nosi njegovo ime.[2]
Bio je član: Gradske komisije za tehničko vaspitanje dece i omladine Beograda, Stručnog saveta Centra za tehničko vaspitanje u Pionirskom gradu, Saveta katedre za tehničko vaspitanje Centra za stručno usavršavanje nastavnika SR Srbije, Saveta za prosvetu NOO Vračar, Školskog odbora Škole učenika u privredi grada Beograda i dr.
Dela[uredi | uredi izvor]
Pomoćna škola, Beograd 1934; i Stojanka Marković, Školska radionica u osnovnoj školi, Beograd 1957; prevod sa ruskog: i Lj. Savić, Z. Marković, A. G. Dubov, Praktični radovi u školskim radionicama, Beograd 1960[3]
Po njemu je nazvana Škola za osnovno i srednje obrazovanje „Vukašin Marković” Kragujevac.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Savić, Ljubomir (1967). Pregled istorije oligofrenopedagogije u Srbiji do1941. godine. Zagreb. str. 58—59,64—65.
- ^ Marković, Vukašin (22). Prosvetni pregled. Nepoznati parametar
|month=
ignorisan (pomoć); Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:|date=, |year= / |date= mismatch
(pomoć); Nedostaje ili je prazan parametar|title=
(pomoć) - ^ Srpski biografski rečnik, tom6. Novi Sad: Matica Srpska. 2014. str. 141—142.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Savić, Ljubomir (1967). Pregled istorije oligofrenopedagogije u Srbiji do1941. godine. Zagreb. str. 58—59,64—65.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]