Beograd vukovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vukovi Beograd
NadimciVukovi
Osnovano2003.
SjedišteBeograd
 Srbija
StadionBASK
Boje   
PredsjednikSrbija Goran Nišavić
TrenerSrbija Ivan Nedeljković
LigaSuperliga Srbije
Međunarodna ligaCEFL liga
PrvaciPrva liga (2005, 2007, 2009, 2010, 2011, 2012, 2013, 2014)
CEFL (2007, 2009, 2010, 2011, 2013, 2014)
Veb-sajtSajt kluba

Vukovi Beograd je srpski klub američkog fudbala iz Beograda. Osnovan je 2003. godine i jedan je od osnivača američkog fudbala u Srbiji. Klub je osam puta bio prvak Superliga Srbije, a šest puta je osvajao i regionalnu CEFL ligu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Početak i prvi uspesi[uredi | uredi izvor]

Prvi meč, koji je ujedno i prvi meč američkog fudbala u Srbiji, Vukovi su odigrali 22. marta 2003. godine protiv Vajld borsa u Kragujevcu na stadionu fudbalskog kluba Jadran pred oko 500 gledalaca, a trijumfovali su Veprovi sa 15:14. Dana 26. oktobra odžana je osnivačka skupština na kojoj je prisustvovalo sedam klubova, među kojima su bili i Vukovi. Na novom sastanku u februaru je odlučeno da liga krene, ali bez opreme i po NCAA pravilima. Finalna utakmica je odigrana 7. novembra 2004. godine na stadionu Čika Dača u Kragujevcu, a Vukovi su u finalu izgubili sa 21:6

Sledeće godine se igralo po kup sistemu. Kao i prošle godine u finalu su se sastali Vujovi i Veprovi. Meč je odigran na stadionu Obilića 19. juna 2005, i završen je pobedom Vukova 20:7 koji su tako prvi put postali šampioni Srbije.

Nakon dve sezone igranja bez opreme, četiri kluba u Srbiji, Vukovi, Divlji veprovi, Sirmijum legionari i Novi Sad djuksi nabavili su opremu i od 2006. godine se uključuju u SELAF ligu. Vukovi i Vajld borsi su ponovo došao do finala koje se igralo 8. oktobra 2006. na stadionu Radničkog sa Novog Beograda pred 3.000 gledalaca. Andrej Tasić najkorisniji igrač lige se povredio u polufinalu i nije mogao da igra finale. Himnu Srbije je pre utakmice otpevao glumac Nikola Đuričko. Kragujevac je bio bolji i pobedio je sa 23:12.

Na početku 2007. godine Vukovi su dobili novi teren koji se nalazi na Adi Ciganliji. Vukovi su na startu sezone doživeli poraz od novosadskih Djuksa što će se ispotaviti da je bio jedini poraz te sezone. U polufinalu CEFL lige u Beogradu savladali su austrijske CNC Gladijatorse sa 28:3, dok su u finalu bili bolji od Vulvsa iz Budimpešte. Vulvsi su vodili sa 27:13, minut i četrdeset sekundi pre kraja, ali je onda usledio preokret i beogradski Vukovi su pobedili sa 28:27 i postali prvaci lige. Nedelju dana kasnije postali su i prvaci Srbije pobedivši na Adi Djukse sa 25:15.

Sezona 2008. je počela dobro za Vukove, ali su ipak ostali bez trofeja. Prvo su izgubili u finalu lige Srbije od Kragujevac vajld borsa sa 38:31, a nekoliko meseci kasnije suizgubili i u finalu CEFL lige u Beču od CNC Gladiatorsa sa 14:8.

Raskol u SAFS-u i uspesi Vukova[uredi | uredi izvor]

Sledeća sezone je bila puno uspešnija za Vukove. Nakon što su regularni deo CEFL lige završili sa sedam pobeda i jednim porazom od austrijskih Blu devilsa u polufinalu su pobedili Ljubljana silverhokse 28:13, da bi u finalu pobedili Blu devilse sa 39:20. U Srbiji Vukovi su lako osvojili prvenstvo pobedom u finalu nad Djuksima 46:0. Međutim treba napomenuti da je 2009. godine došlo do raskola unutar SAFS-a i formirala su se dva paralelna saveza, SAFS koji su predvodili Vajld borsi i Beograd Blu Dragonsi i SAAF koji su formirali Beograd vukovi i Novi Sad djuksi zajedno sa još nekoliko klubova. Tako da su naredne dve godine igrane dve odvojene lige.

I sledeće sezone Vukovi su bili dominantni u ligi Srbije i završili su sezonu bez poraza. U finalu su kao i prethodne sezone pobedili Djukse sa 40:2. Takođe su odbranili trofej u CEFL ligi pobedom u finalu u Ljubljani nad Silverhoksima 42:20.

Dominacija u Superligi Srbije i CEFL ligi[uredi | uredi izvor]

Dve srpske federacije su se ponovo ujedinili nakon pauze od dve godine, tako da je Superliga Srbije 2011. bila mnogo jače takmičenje. Pre početka sezone Vukovi nisu bili smatrani za favorite za osvajanje prvenstva. Veliki problemi sa povredama su dodatno oslabila ekipu tokom sezone. Međutim, Vukovi su imali samo jedan poraz u CEFL ligi od Ljubljana sliverhoksa i jedan poraz u SAAF Superlige Srbije od Vajld borsa iz Kragujevca. Posle pobede nad Pančevo pantersima u polufinalu SAAF Superlige Srbije, Vukovi su su se plasirali u finale koje se igralo u Kragujevcu. Vukovi su odigrali jednu od najboljih igara u istoriji tima i pobedili 51:36 domaće Vajld borse. Najbolji igrač finala bio je Bratislav Bošnjak, koji je došao pred početak sezone iz Pančevo Pantersa. Vukovi su ponovo osvojili CEFL ligu, pobedivši u finalu Vulvse 34:33 u Budimpešti. I petu sezonu uzastopnu Vukovi su ostali neporaženi na svom terenu.

Pre početka sezone Vukovi su doveli novog trenera Šon Embrija, trenera sa iskustvom u Denver bronkosima. Dana 13. marta 2012. godine, najveća srpski kablovska mreža SBB je postala glavni sponzor, a tim je promenio ime u SBB Vukovi Beograd. U Superligi Srbije 2012. ponovo su u finalu pobedili najveće rivale Divlje veprove sa 35:24. U finalu CEFL lige Vukovi su poraženi od Ljubljana silverhoksa sa 34:21. To je bio njihov prvi poraz na Adi Ciganliji nakon šest godina.

Sezona 2013 će biti upamćen kao jedan od najdominantnijih nastupa Vukova u CEFL ligi i Superligi Srbije do danas. Vukovi su osvojili oba takmičenja nakon jedne utakmice. Pošto su oba tima kvalifikovala za oba finala, oni su odlučili da igraju jednu utakmicu u Beogradu i Vukovi su pobedili 42:0. Vukovi su u celoje sezoni imali 15 pobeda, bez ijednog poraza.

Na početku nove sezone SBB Vukovi su doveli novog trenera Kirka Mastromatea. Osvojili su ponovo domaće prvenstvo pobedom nad Veprovima 27:17, CEFL ligu pobedom nad Ljubljana silverhoksima takođe 27:17, a igrali su i u finalu prvog izdanja Lige šampione, ali su izgubile finale protiv Rustersi Helsinkija od 36:29.

Sezona bez trofeja[uredi | uredi izvor]

Nakon šest uzastopnih godina u kojima su osvajali bar jedan trofej, Vukovi su sezonu 2015 završili bez ijednog trofeja. U Prvoj ligi Srbije (najviši rang promenio ime) regularni deo prvenstva su završili na drugom mestu sa 6 pobeda i porazom protiv Djuksa. Istovremeno su CEFL ligu završili na trećem mestu sa 2 pobede i porazom protiv Djuksa koji se računao za oba takmičenja. U polufinalu Prve lige pobedili su Imperatore Niš sa 43:6, a u polufinalu CEFL lige su pobedili Silverhokse iz Ljubljane sa 21:14. Pošto su se i Vukovi i Djuksi kfalifikovali za oba finala, oni su odlučili da igraju jednu utakmicu u Novom Sadu i Djuksi su pobedili 25:23. Četiri minuta pred kraj Vukovi su pokušali da realizuju četvrti pokušaj za jard i nisu uspeli, čime su Djuksi dobili šansu da organizuju poslednji napad u čemu su i uspeli i postali treći tim u Srbiji koji je postao prvak države.[1]

U Ligi šampiona su ponovili uspeh i plasirali se na fajnal for koji se održavao na Stadionu Tržni centar u Beogradu. U polufinalu su Vukovi pobedili London blic sa 35:28[2], ali su kao i prethodne sezone poraženi u finalu. Pred oko 2.500 gledalaca Vukovi su poražebi od Karlstad krusejdersa sa 84:49.[3]

Sastav tima[uredi | uredi izvor]

Trenutni sastav Vukova.

Vukovi Beograd

Defanzivni bekovi

  • 14Srbija Marko Bates
  • 17Srbija Ivan Nedeljković
  • 31Srbija Boško Bunuševac
  • 43Srbija Stefan Conić
  • 19Srbija Milan Pavlović
  • 23Srbija Radovan Popović
  • 03Srbija Filip Vezmar
  • 29Srbija Nikola Vasić
  • 57Srbija Igor Nikolovski
  • 28Srbija Andrija Drča
  • 44Srbija Nikola Simović
  • 21Srbija Tiodor Grujović

Defanzivni linijaši

  • 70Srbija Dušan Čenić
  • 98Srbija Marko Milošević
  • 48Srbija Srđan Petković
  • 99Srbija Vladimir Vulićević
  • 92Srbija Stefan Novašikić
  • 90Srbija Mašan Vukotić
  • 48Srbija Nikola Jasnić
  • 99Srbija Goran Dimitrijević
  • 92Srbija Bojan Pelverović
  • 90Srbija Novak Stojković

Lajnbekeri

  • 46Srbija Saša Đurica
  • 52Srbija Uroš Kolaković
  • 30Srbija Marko Nedeljković
  • 59Srbija Dušan Tadić
  • 58Srbija Saša Kazančić
  • 45Rusija Roman Pavlenko

Ofanzivni linijaši

  • 75Srbija Danijel Maksimović
  • 79Srbija Dejan Šarenac
  • 63Srbija Miodrag Lukić
  • 86Srbija Nikola Ilić
  • 72Srbija Ivan Gavrilović
  • 50Srbija Mladen Stojanović
  • 74Srbija Dušan Radojević
  • 64Srbija Filip Rilak
  • 71Srbija Aleksandar Stanković
  • 73Srbija Luka Miletić
  • 64Srbija Miloš Tomić
  • 71Srbija Petar Koprivica
  • 73Srbija Miloš Stamatović

Kvoterbekovi

  • 06Srbija Dimitrij Jonev
  • 08Sjedinjene Američke Države Džon Uribe

Raningbekovi

  • 05Srbija Marko Baković
  • 32Srbija Mihailo Josović
  • 22Srbija Slobodan Obradović
  • 22Hrvatska Krešimir Gorša

Tajtendovi

  • 10Srbija Vojin Milić
  • 87Srbija Dobrivoje Vidosavljević

Vajd risiveri

  • 84Srbija Mario Lugonja
  • 18Srbija Vanja Lugonja
  • 88Srbija Marko Marić
  • 88Srbija Uroš Mladenovski
  • 80Srbija Alen Ružić
  • 81Srbija Mihailo Stefanović
  • 18Srbija Stefan Mitrović
  • 53Sjedinjene Američke Države Entoni Vošington
  • 42Srbija Filip Petrović
  • 42Srbija Andreja Stajčić
  • 08Srbija Mihailo Živanović

Kiker/Panter

  • 84Srbija Vladimir Dimitrijević

Najveći rival[uredi | uredi izvor]

Finale 2016. godine između Vukova i Veprova u Beogradu

Džip boul (engl. Jeep Bowl) je naziv za derbi u američkom fudbalu u Srbiji koji se igra između Vajld borsa i Vukova iz Beograda .[4] Prvu utakmicu su odigrali 22. marta 2003. na stadionu fudbalskog kluba Jadran u Kragujevcu pred oko 500 gledalaca i bez opreme, a slavili su Veprovi sa 15:14. .[5]

Do sada je odigrano 23 međusobnih susreta. Vukovi vode 13-12.[6][7] Kragujevčani su bili uspešniji u prvim derbijima, da bi poslednjih godina Vukovi imali više uspeha.

Uspesi[uredi | uredi izvor]

Takmičenje Broj Godina
Nacionalno prvenstvo
Superliga Srbije Prvak 9 2007, 2009, 2010, 2011, 2012, 2013, 2014, 2021, 2022
Drugi 5 2004, 2006, 2008, 2015, 2023
Regionalna takmičenja
CEFL liga Pobednik 6 2007, 2009, 2010, 2011, 2013, 2014
Drugi 4 2006, 2008, 2012, 2015
Međunarodna takmičenja
IFAF Liga šampiona Pobednik 0 /
Drugi 2 2014, 2015

Noviji rezultati[uredi | uredi izvor]

Sezona Rang Liga Regularni deo Ut. Pob. Por. Plej-of
2011. 1 Superliga Srbije 1. mesto 7 7 0 Prvak
2012. 1 Superliga Srbije 1. mesto 7 7 0 Prvak
2013. 1 Superliga Srbije 1. mesto 7 7 0 Prvak
2014. 1 Superliga Srbije 1. mesto 7 7 0 Prvak
2015. 1 Prva liga Srbije 2. mesto 7 6 1 Finale
2016. 1 Prva liga Srbije 1. mesto 7 7 0 Finale
2017. 1 Prva liga Srbije 2. mesto 7 6 1 Polufinale
2018. 1 Prva liga Srbije 2. mesto 7 6 1 Finale
2019. 1 Prva liga Srbije 1. mesto (grupa B) 7 6 1 Finale
2021. 1 Prva liga Srbije 1. mesto 6 6 0 Prvak
2022. 1 Prva liga Srbije 1. mesto 6 6 0 Prvak
2023. 1 Prva liga Srbije 2. mesto 6 4 2 Finale

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]