Вук самотњак

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vuk samotnjak
Filmski poster
Izvorni naslovVuk samotnjak
Žanravantura, drama, dečji, porodični
RežijaObrad Gluščević
ScenarioObrad Gluščević
Stjepan Perović
ProducentSulejman Kapić
Glavne ulogeSlavko Štimac
MuzikaBojan Adamič
ScenografDušan Brajić
SnimateljNenad Jovičić
MontažaLinda Braniš Bobanac
Producentska
kuća
Jadran film
Godina1972.
Trajanje83 minuta
Zemlja SFRJ
Jeziksrpskohrvatski
Nagrade„Srebrna arena“ i nagrada publike „Jelen“ u Puli,
Nagrada kinematografskih pisaca u Hihonu,
Nagrada „Jovellanos“ Nacionalnog centra dečjeg i omladinskog filma u Hihonu,
„Zlatni delfin“ u Teheranu,
Nagrada za najbolji igrani film u Damasku,
Nagrada „Chauette“ u Briselu.
IMDb veza

Vuk samotnjak je jugoslovenski film iz 1972. godine.[1] Režirao ga je Obrad Gluščević, koji je napisao i scenario zajedno sa Stjepanom Perovićem. Premijerno je prikazan na Festivalu jugoslovenskog filma u Puli, 1972. godine.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Vuk samotnjak je film o prijateljstvu dečaka i psa. Radnja filma se odigrava u Lici, neposredno nakon Drugog svetskog rata. Dečak Ranko nalazi u planini velikog psa, nemačkog ovčara, koji je tu ostao posle rata. Ranko ga spašava iz zamke u koju se uhvatio i sprijateljuje se sa njim. Po natpisu sa medaljona na ogrlici naziva ga Hund. Međutim, pošto je pas sličan vuku seljani veruju da se radi o opasnom vuku, samotnjaku, i da ga treba ubiti. Dečak zbog toga strahuje za svog ljubimca. Krišom mu nosi hranu u planinu. Pas ga jednom čak spasava od vuka. Seljaci organizuju hajku, jer veruju da je taj vuk samotnjak poklao ovce u jednom toru. U poslednjem trenutku dečak spašava svog prijatelja.[3][4][2]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Slavko Štimac Ranko
Željko Mataija Ređo
Ivan Štimac Ćiro
Boro Ivanišević Jošo
Smiljan Čičić Nikolica
Edo Peročević Otac
Finka Pavičić Budak Baka
Dragomir Felba Daneša
Slavica Fila učiteljica
Rikard Brzeska
Branko Špoljar
Ilija Ivezić
Jovan Rančić
Sabrija Biser
Pas Roul Pas Hund

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada „Srebrna arena“ na Pulskom festivalu za drugi najbolji film i nagrada publike „Jelen“, Pula, 1972. godine[3].
  • Nagrada Doma pionira Slavku Štimcu, Niš, 1973. godine.[4]

Međunarodni festivali[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada kinematografskih pisaca, Hihon (Španija).
  • Nagrada „Jovellanos“, Nacionalnog centra dečjeg i omladinskog filma, Hihon, 1972. godine.
  • Nagrada „Zlatni delfin“ za najbolji igrani film, Teheran, 1972. godine.
  • Nagrada za najbolji igrani film, Damask.
  • Nagrada „Chauette“, Brisel, 1980. godine.[3][4]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Vuk samotnjak je prvi film u kome je glumio Slavko Štimac, a tada je imao 11 godina.
  • U Lici 1971. godine nije bilo dovoljno snega pa je film zato snimljen u Sloveniji, a jedan deo u Zagrebu, u studiju Jadran filma.[2][5]

Knjige[uredi | uredi izvor]

Maja Gluščević, supruga scenariste i reditelja Obrada Gluščevića, napisala je dva romana inspirisana filmom Vuk samotnjak:

  • Vuk samotnjak, 1983. godine, roman napisan na osnovu filma[6],
  • Tišina, snima se!, 2009. godine, romansirani doživljaji sa snimanja filma.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 23. 01. 2021. 
  2. ^ a b v g Hrvatski filmski savez. „Roman za djecu na tragu filma”. Pristupljeno 4. 2. 2015. 
  3. ^ a b v RTS. „Vuk samotnjak”. Pristupljeno 4. 2. 2015. 
  4. ^ a b v Filmski programi. „Vuk samotnjak”. Pristupljeno 4. 2. 2015. 
  5. ^ Vreme. „Osećaj za meru”. Pristupljeno 4. 2. 2015. 
  6. ^ Gugl knjige. „Vuk samotnjak”. Pristupljeno 4. 2. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]