Вјечита ноћ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Večita noć
Orig. naslovEndless Night
AutorAgata Kristi
Dizajner koricaKenneth Farnhill
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakriminalistički roman
Izdavanje
IzdavačCollins Crime Club
Datum30. oktobar 1967.
Broj stranica244 (prvo izdanje)
Tip medijaMeki povez
Hronologija
PrethodnikTreća devojka
NaslednikTrnci u prstima

Večita noć je kriminalistički roman Agate Kristi koji je prvi put objavljen u Velikoj Britaniji od strane izdavačke kuće "Collins Crime Club" 30. oktobra 1967.[1] i u SAD od strane izdavačke kuće "Dodd, Mead and Company" sledeće godine.[2][3] Izdanje u Velikoj Britaniji koštalo je osamnaest šilinga,[4] a u SAD 4,95 dolara.[3] Bio je jedan od njenih omiljenih dela i dobio je neke od najtoplijih kritika u svojoj karijeri nakon objavljivanja.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Naziv dela potiče od pesme Vilijama Blejka “Znamenja Nedužnosti”

  • Svake Večeri i svakog Jutra
  • Neki se rađaju za Jad.
  • Svakog Jutra i Svake Večeri
  • Neki se raćaju za Slatke Užitke,
  • Neki se raćaju za Slatke Užitke,
  • Neki se rađaju za Vječitu Noć.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Priča počinje tako što dvadesetdvogodišnji Majkl Rodžers priča čitaocu o vremenu koje je proveo kao vozač i kako je upoznao arhitektu Rudolfa Santoniksa. Planira da jednog dana izgradi kuću uz pomoć Santoniksa. Majk je ipak siromašan pa ne može priuštiti da unajmi Santoniksa da izgradi kuću koju želi. Majkl objašnjava da je on „kamen koji se kotrlja“. Nije zadovoljan time što radi samo jednu stvar i tako je tokom godina držao mnogo različitih poslova. Jednog dana želi da se skrasi u svojoj kući iz snova sa svojom ženom iz snova, ali za sada ne može da zamisli da se skrasi.

Majk je jednog dana šetao seoskim putem u blizini imanja "Ciganskog imanja" i tada se zaljubio u zemljište. On mašta o tome kako će jednog dana tamo izgraditi kuću sa ženom koju voli. Radoznao da vidi kakva je aukcija, on odlazi na licitaciju za imanje. Nekoliko ljudi zanima da ga kupi, ali ponuda nije bila dovoljno visoka i niko na kraju nije dobio imovinska prava. Majkl sumnja da je to zbog navodnog romskog prokletstva nad imanjem.

Dok je vrebao na terenu, Majk slučajno upoznaje Fenelu (Eli) Guteman, bogatu naslednicu koja želi da pobegne iz svog sveta snobističkih prijatelja, prosjačkih rođaka i restriktivnih finansijskih savetnika. Ona se predstavlja kao Fenela "Gudmen", ne želeći da on zna njen pravi identitet kao naslednice. Prilično se slažu i deluje kao ljubav na prvi pogled. On sa njom deli svoj san o posedovanju hektara i ona izgleda da uzvraća i podstiče tu zamisao. Eli takođe pominje svoju ljupku unajmljenu saputnicu, Gretu Andersen. Očigledno, Greta joj se ponaša kao najbolja drugarica već nekoliko godina i opisuje se kao veoma delotvorna. Čini se da je Majk neverovatno ljubomoran na njihovu blisku vezu uprkos tome što nikada ranije nije sreo Gretu.

Majk zatim viđa Eli u narednih nekoliko nedelja pre nego što je ona morala da putuje u inostranstvo na svoj dvadeset prvi rođendan. Dok Eli nije bila tu, Majkl je otkrio da je imovina koju želi konačno kupljena. Takođe se vraća kući svoje majke da od nje traži novac da oženi Eli. Sasvim je jasno da on ne voli svoju majku ni ona njega. Stanje izgleda kao da ona jednostavno ne odobrava njegov spontani način života, ali Majkl tvrdi da ga njegova majka dobro poznaje. On odlazi bez novca.

Kada se Eli vratila, ona otkriva Majku da je ona u stvari jedna od najbogatijih žena u Americi i da je ona bila osoba koja je kupila "Cigansko imanje". Ona želi da se uda za njega i ispuni njegov san da tamo izgradi prelepu kuću. Čak joj ne smeta da napusti svoj dom i porodicu u Americi da bi se zbog njega preselila u Englesku. Njihov brak je mali događaj bez velike pompe, iza leđa njene porodice. Majkl je siromašan i Eli se plaši da ga njena porodica ne bi odobrila. Bila je u pravu, a kada su saznali, uopšte im se nije svideo Majk. Čak su otpustili Gretu jer je pomogla u organizovanju tajnog braka. Bez obzira na to, Eli odbija da napusti Majkla.

Kada su se venčali, oni su angažovali Santoniksa da im izgradi vilu na hektaru. Pošto je završena, Santoniks je napomenuo da će ovo verovatno biti poslednja kuća koju je ikada izgradio zbog svog lošeg zdravlja. U noći kada su se uselili, neko im je kamen bacio kroz prozor, govoreći im da napuste hektar. Eli je bila potresena događajem, ali ne toliko da bi poželela da se seli. Eli se zalaže za zamisao da pozove Gretu da živi sa njima na imanju jer se oseća loše što je dobila otkaz, ali Majklu se ta zamisao ne sviđa.

Majk i Eli otkrivaju malu nišu u blizini litica na svom imanju. Oni to popravljaju i tamo prave malu glupost, ali nikome ne govore o tome, koristeći ga kao tajno mesto za bekstvo samo za njih.

Novopečeni par narednih nekoliko nedelja provodi u susretu sa seljanima. Major Filpot se ističe kao čovek bogat zemljom, ali ne i novcem, viđen kao „bog“ sela: On se zbližava sa Majklom. Klaudija Hardkasl je još jedna poznata seljanka. Ona jaše konje i postaje dobra prijateljica Eli. Počinju da redovno zajedno jašu konje. Eli otkriva da iako je prirodno nadražuju konji, ona uzima tablete da smiri nadražaje pre jahanja. Ona ih nudi Klaudiji koju takođe blago nadražuju. Kasnije se otkriva da je Klaudija Santoniksova polusestra i da je nekada bila udata za jednog od Eliinih zastupnika Stenforda Lojda.

U međuvremenu, stara ciganka gospođa Li nastavlja da upozorava Majka i Eli na kletvu i upućuje ih da napuste kuću koju su izgradili. Eli postaje sve opreznija prema njoj, toliko da Majkl odlazi u policijsku ispostavu da se raspita za gospođu Li. Od tamošnjeg službenika saznaje da je u prošlosti gospođa Li bila podmićivana novcem kako bi plašila druge stanovnike. Majk se pita da li neko to ponovo radi.

U međuvremenu, na Elinu veliku žalost, njena američka porodica odbija da je ostavi na miru. Njena maćeha Kora se čak preselila u Englesku da bi bila u istoj zemlji kao ona. Elini zastupnici su takođe u stalnoj vezi sa njom. Neki od njih tvrde da je to zato što je krhka i treba da je zaštite jer ima loše srce. Njen glavni zastupnik gospodin Lipinkot (Eli poznat kao 'Čika Endru') posebno je zabrinut zbog njenog braka sa Majklom.

Kada je Eli povredila skočni zglob, postao joj je potreban neko da se brine o njoj i ona konačno ubeđuje Majkla da pusti Gretu da ostane sa njima. Eli počinje da brine za Majkla i Gretu jer izgleda da se ne vole baš, pa čak i jedne noći upadaju u veoma žestoku svađu.

Majklova majka dolazi da ih poseti na "Ciganskom imanju". Eli ju je posetila samo jednom ranije, a da nije rekla Majklu jer je on jasno stavio do znanja da ne želi da se njegova majka i Eli sretnu. Majkl se razbesneo kada mu je majka rekla da su se dve žene srele iza njegovih leđa. Eli smatra da je njegov bes radoznao.

Jednog dana, kao i obično, Eli je ujutro otišla na jahanje. Otišla je sama jer je Klaudija tog dana otišla u kupovinu sa Gretom na prodajnim mestima. Pre nego što je otišla, Majk je pozvao Eli na ručak kasnije sa njim i majorom Filpotom. Ona prihvata njihov poziv. Majk zatim odlazi u grad sa majorom Filpotom i prisustvuje aukciji za razne predmete. Pošto je sada bogat, može da priušti šta god želi i nadmašuje nekoliko drugih da bi kupili mali poklon za Eli. Nakon aukcije, njemu se učinilo da je video dvoje ljudi koji liče na Klaudiju i jednog Elinog zastupnika kako prolaze kolima. Smatra da je to čudno pošto je Klaudija trebalo da bude u kupovini, a zastupnik u Americi.

Dok je bio na ručku sa majorom Filpotom, Majk počinje da brine o činjenici da im se Eli još nije pridružila. Nije došla na ručak sa Majkom i Filpotom. Kada se Majk javio na "Ciganskom imanju", saznaje da se ona još nije vratila sa jutarnjeg jahanja sa kog je trebalo da se vrati do ručka. Majk i Filpot pretražuju šumu oko kuće. Na kraju, Majk otkriva njeno mrtvo telo bez vidljivih povreda. Mesna policija utvrđuje da je Eli umrla od potresa kada je bačena sa konja. Javilo se nekoliko svedoka koji tvrde da su videli neku ženu u šumi u isto vreme kada je Eli jahala konja. Na osnovu ovoga, vlasti veruju da je gospođa Li namerno uplašila konja i slučajno ubila Eli, ne znajući da ima srčano oboljenje.

Na uviđaju je otkriveno da je u niši pronađen zlatni upaljač sa slovom "K". Može da pripada ili Klaudiji Hardkasl, Elinoj saputnici u jahanju, ili Elinoj maćehi Kori. Istraga je ipak ostala nepotpuna zbog činjenice da se gospođa Li ne pojavljuje na sudu. Gospođa Li se smatra nestalom.

Nakon istrage, Majkl putuje u Ameriku da bi prisustvovao Elinoj sahrani sa porodicom i prikupio nasledstvo. Dok je bio tamo čuo je da je gospođa Li pronađena mrtva u kamenolomu, a Klaudija Hardkasl je takođe umrla dok je jahala konja. Pita se da li to može biti slučajnost.

Od gospodina Lipinkota, on takođe zvanično saznaje da je Klaudija nekada bila udata za Stenforda Lojda, još jednog od Elinih zastupnika (onaj sa kojim je mislio da ju je video tog dana). Gospodin Lipinkot pita Majka da li je ikada poznavao Gretu pre nego što je upoznao Eli. Majkl kaže ne. Gospodin Lipinkot kaže da ima pismo za Majkla, ali da će ga poslati poštom kako bi ga dobio kada se vrati u Englesku.

Pre povratka u Englesku, Majk odlazi da poseti Santoniksa na samrtnoj postelji u Kaliforniji, a njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo tokom romana. Pre nego što je umro, Santoniks je rekao: „Trebalo je da ideš drugim putem!“ Osećajući se uznemireno zbog ovoga, Majk se vraća u Veliku Britaniju morem i dobija vremena da razmisli.

Kada se konačno vratio kući iz snova, Majkl otvara vrata da se pridruži svojoj ženi iz snova: Greti Andersen. On otkriva kako su se on i Greta sreli u Hamburgu u - u priči - neotkriveno vreme, ali to se dogodilo kada je Greta već radila za Eli, što znači negde u poslednje četiri godine. Zaljubili su se i kasnije pošto je Majk čuo da je "Cigansko imanje" stavljeno na prodaju, smislili su plan da uzmu Elin novac. Greta je to popravila kako bi Eli upoznala Majkla na dan prodaje "Ciganskog imanja". U stvarnosti, on je već tačno znao ko je Eli. Majk i Greta su se pretvarali da se ne poznaju i čak da se mrze da niko ne bi posumnjao u njih. Planirali su da se venčaju i podele Elino bogatstvo kada je ne bude bilo, a zvanična priča je da su oboje bili jako bliski sa Eli da niko drugi nije mogao da razume njihov gubitak sem njih dvoje.

U stvarnosti, ubili su Eli cijanidom, stavljajući ga u njene kapsule protiv nadražaja koje je uzela pre jahanja. Majk je bio taj koji je platio gospođi Li da plaši Eli i izazove sumnju u objašnjnjenj srčanog potresa i moguće prokletstvo. Da bi uklonili gospođu Li kao svedoka, Majkl i Greta su je gurnuli u kamenolom. Klaudija Hardkasl je slučajno otrovana pošto je pronašla i uzela neke od Elinih tableta u niši. Ona je bila ta koja je slučajno ostavila upaljač. Takođe se podrazumeva da je Santoniks, s obzirom na svoju blizinu sa Majkom tokom lažnog udvaranja i braka, bio sumnjičav prema Majkovim pravim namerama.

Majkl i Greta slave ono što su uradili, ali kada je Majkl otvorio pismo gospodina Lipinkota, bio je užasnut kada je našao stari isečak iz novina koji prikazuje njega i Gretu u Hamburgu. Postao je paranoičan što svi znaju zaplet koji su on i Greta formulisali. Počinje da pada, što je pogoršano činjenicom da je video Eli napolju pre nego što je ušao u kuću. Greta pokušava da ga uveri da to nije ništa, ali, u naletu psihotičnog besa, on davi Gretu.

Ubrzo nakon toga dolazi policija i mesni lekar čije sumnje je izazvala smrt Klaudije Hardkasl. Pronalaze ga kako sedi sa Gretinim lešom i polako gubi razum.

Otkrieno je da je pošto je Majk uhapšen želeo da zapiše celu priču iz svoje perspektive. Roman je izveštaj koji je napisao Majk. Zatim prepričava sve loše stvari koje je učinio. Kao dete udavio je druga u bari da bi mu ukrao sat. Kao mlada odrasla osoba, nakon pljačke, izbo je drugog druga na smrt da bi mu ukrao novac. Uvek je mrzeo svoju majku jer je mislio da mu je sumnjiva. Ona je bila jedina osoba (možda osim Santoniksa) koja je mogla da vidi kroz njega. Zbog toga je bio ljut što je Eli upoznala njegovu majku: brinuo se da bi joj majka mogla otkriti njegovu pravu ličnost.

Pita se da li je ikada mogao da bude srećan sa Eli i zašto je propustio svoju priliku sa njom. Pita se da li ju je ikada voleo. Roman se tu završava.

Likovi[uredi | uredi izvor]

Slede pojedinosti o likovima zasnovani su na izvornom romanu. Pozadina i imena variraju sa različitim međunarodnim ekranizacijama zasnovanim na cenzuri, kulturnim normama itd...

  • Majkl Rodžers: 'kotrljajući kamen' koji se prebacuje sa posla na posao. Majkl krije mračne tajne iza svoje nonšalantne spoljašnosti.
  • Fenela Rodžers (devojačko Guteman): često zvana Eli, ona je slatka naslednica koja se bavi poslom.
  • Greta Andersen: Elina skandinavka, plava saputnica sa sklonošću za aranžiranje i mikromenadžment.
  • Klaudija Hardkasl: mlada žena u selu koja deli Elinu strast prema jahanju.
  • Kora van Stivesant: Elina maćeha, nekoliko puta razvedena, potpuno neprijatna žena od otprilike četrdeset godina koja se udala za Elinog oca zbog novca.
  • Endru Lipinkot: Elin staratelj i staratelj, Bostonac bez ikakvog naglaska koji se ljuti na Gretin 'uticaj' na Eli.
  • Ester Li: seoska ciganka koja uživa da plaši ljude, posebno kada je novac u pitanju.
  • Stiven Lojd: bivši muž Klaudije Hardkasl i jedan od Elinih poverenika.
  • Frenk Barton: Elin teča, čovek koji pozajmljuje, ali ne vraća.
  • Rudolf Santoniks: perfekcionistički arhitekta koji 'gleda kroz tebe' i 'vidi pravo kroz drugu stranu'. Majklov drugar iz vremena kada je bio taksista. Polubrat Klaudije Hardkasl.
  • Major Filpot: seoski 'bog' koji postaje Majklov dobar prijatelj.
  • Gospođa Rodžers: Majklova majka, jedna od retkih ljudi koji ga dobro poznaju. Naporno je radila da bi svom sinu stekla odgovarajuće obrazovanje pošto je njen muž bio loš uzor i alkoholičar.

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Roman je objavljen 1967. Kristijeva je kasnije rekla da je svoje knjige obično pisala za tri do četiri meseca, a Večitu noć je napisala za šest nedelja.[5] Roman je posvećen „Nori Pričard od koje sam prvi put čula legendu o Ciganskom imanju“. Nora Pričard je bila baka Metjua, jedinog unuka Kristijeve. Cigansko imanje je bilo polje koje se nalazi na velškoj močvari. Književni dodatak Vremena od 16. novembra 1967. kaže: „Zaista je smelo od Agate Kristi da piše u liku dečaka iz radničkog staleža koji se ženi siromašnom malom bogatom devojkom, ali u prijatno gotičkoj priči o ciganskim upozorenjima ona donosi sve zajedno sa finim melodramatičnim završnim obrtom."[6]

Časopis Čuvar je u svom izdanju 10. novembra 1967. objavio pohvalnu recenziju Frensisa Ajlsa (Entoni Berkli Koks) koji je rekao: „Stara maestrina krimi-romana (ili šta god da je žena 'maestra') izvlači još jednu iz sebe neiscrpna torba sa Večitom noći, sasvim drugačijeg tona od njenog uobičajenog rada. Nemoguće je mnogo reći o priči a da se ne odaju ključne tajne: dovoljno da upozori čitaoca da ako misli da je ovo romansa ne može biti više greškom, a krah, da ne kažem užasna neizvesnost na kraju je možda najrazornija koju je ova iznenađujuća autorka ikada izazvala."[7]

Moris Ričardson iz časopisa Posmatrač 5. novembra 1967. počela je tekst na sledeći način: „Ona ponovo menja svoj stil i odlučno i prilično napeto pokušava da bude sa njim“. Završio je: „Neću odati ko koga ubija, ali neizvesnost se nastavlja do kraja i novi polu-čvrst, aerodinamičan stil gospođice Kristi zaista dolazi do izražaja. Sledeće će nositi crne kožne pantalone, ako ih već ne nosi".[8] Pesnikinja i romanopisac Stivi Smit odabrala je roman za jednu od svojih knjiga godine u broju istih novina iz 10. decembra 1967. kada je rekla: „Ove godine (i svake godine) uglavnom čitam Agatu Kristi. Mogla bi da napiše više o tome šta ona radi za jednu na putu podizanja težine, i tako dalje."[9]

Robert Barnard: „Najbolji od kasnih Kristinih romana. Radnja je mešavina obrazaca korišćenih u Akrojdu i Nilu (zapazite sličnosti u ophođenju američkih zastupnika naslednice i junakinje u Nilu i ovde, što ukazuje da je čitala ponovo). Ubistvo se dešava veoma kasno pa stoga centralni deo deluje neuredno, čak i romaneskno (siromašna mala bogataša, ciganska kletva, itd.). Ali sve je opravdano zaključkom. Sjajno kasno cvetanje."[10]

Prilagođavanja[uredi | uredi izvor]

Film[uredi | uredi izvor]

Godine 1972. Sidni Gilijat je režirao filmsku ekranizaciju u kojoj su glumili Hejli Mils, Brit Ekland, Per Oskarson, Hajvel Benet i Džordž Sanders (koji je izvršio samoubistvo pre izlaska filma). Film je dobio različite kritike, a nakon neuspešnog prikazivanja u Velikoj Britaniji, nije bio prikazan u bioskopima u Sjedinjenim Državama.

Kristijeva je u početku bila zadovoljna Gilijatovim učešćem i izborom glumaca. Međutim, bila je razočarana gotovim proizvodom, nazvavši ga „labavim“. Takođe je izrazila svoje rezerve prema filmu koji sadrži kratak goli prizor sa Eklandovom na kraju.[11][12]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Iako se u knjizi ne pojavljuje gospođica Marpl, kratka priča čiji je nastavak (Slučaj pazikuće) prvobitno je bila priča o gospođici Marpl. Roman je ekranizovan kao epizoda đeste sezone serije Marpl u kojoj glumi Džulija Mekenzi. Prvo je emitovana na argentinskom Film&Arts-u u sredu 20. novembra, australijskom ABC-u u nedelju 22. decembra 2013. i emitovan na ITV-u u nedelju 29. decembra 2013. Ova ekranizacija Kevina Eliota ostala je prilično verna knjizi, iako, pored dodavanja gospođice Marpl, imenuje prijatelja iz detinjstva kojeg je Rodžers ubio zbog ručnog sata sa kao brata arhitekte koji se ne pojavljuje u romanu. Arhitekta (po imenu Robi Hejman u ovoj TV ekranizaciji) na kraju pali kuću koju je izradio za Rodžersa pošto je otkrio bratov sat u fioci Rodžersovog radnog stola.

Francuska ekranizacija u okviru televizijske serije Mala ubistva Agate Kristi planirana je za 2021. godinu.

Radio[uredi | uredi izvor]

Vačita noć je predstavljena kao jednočasovna radio drama u subotnjem pozorištu na BBC Radiju 4 30. avgusta 2008. u 14:30. Predstava je snimljena u Broadcasting House-u i imala je izvornu muziku koju je komponovao Nikolaj Abrahamsen.

Grafički roman[uredi | uredi izvor]

Izdavačka kuća HarperCollins prilagodila je roman u grafički roman 3. novembra 2008. godine, a prilagodio ga je Fransoa Rivije, a ilustrovao Frenk Lekler (ISBN 0-00-727533-1).

Godine izdanja[uredi | uredi izvor]

  • 1977, Globus (Zagreb) Jugoslavija, tvrdi povez, broj strana 279, prevod Ingeborg Bekl, biblioteka “Djela Agate Kristi”
  • 1984, Globus (Zagreb) Matica srpska (Novi Sad) Jugoslavija, tvrdi povez, broj strana 279, prevod Ingeborg Bekl, biblioteka “Djela Agate Kristi”
  • 2006, Narodna knjiga i politika (Beograd) Srbija, meki povez, broj strana 230, prevod Milan Sečujski, biblioteka ”Bestseler knjiga broj 169”

Prvo izdanje ove knjige u svetu je izašlo 30. oktobra 1967. u Londonu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Observer, 29 October 1927 (p. 26)
  2. ^ John Cooper; B.A. Pyke (1994). Detective Fiction – the collector's guide (Second izd.). Scholar Press. str. 82, 87. ISBN 0-85967-991-8. 
  3. ^ a b „American Tribute to Agatha Christie”. insightbb.com. 
  4. ^ Chris Peers, Ralph Spurrier and Jamie Sturgeon. Collins Crime Club – A checklist of First Editions. Dragonby Press (Second Edition) March 1999 (Page 15)
  5. ^ Crime Story Queen By Muriel Bowen. The Washington Post and Times-Herald 15 Sep 1970: B4.
  6. ^ The Times Literary Supplement 16 November 1967 (p. 1092)
  7. ^ The Guardian. 10 November 1967 (p. 7).
  8. ^ The Observer 5 November 1967 (p. 27)
  9. ^ The Observer, 10 December 1967 (p. 9)
  10. ^ Barnard, Robert (1990). A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (Revised izd.). Fontana Books. str. 193. ISBN 0-00-637474-3. 
  11. ^ Dame Agatha Tells Whodunit—She Did: Grande Dame of Whodunit Los Angeles Times 15 Dec 1974: 11.
  12. ^ Haining, Peter (1990). Agatha Christie: Murder in Four Acts. London: Virgin Books. str. 50. ISBN 1-85227-273-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Agata Kristi, Vječita noć, Globus, Zagreb, Matica srpska, Novi Sad, 1988.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]