Gabrijel Marsel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gabrijel Marsel
Gabrijel Marsel 1969.
Lični podaci
Puno imeGabrijel Onore Marsel
Datum rođenja(1889-12-07)7. decembar 1889.
Mesto rođenjaPariz, Francuska
Datum smrti8. oktobar 1973.(1973-10-08) (83 god.)
Mesto smrtiPariz, Francuska
Obrazovanjeagrégation de philosophie
Filozofski rad
EpohaFilozofija XX veka
RegijaZapadna filozofija
Škola filozofijeEgzistencijalizam i Kontinentalna filozofija
InteresovanjaOntologija, Subjektivnost, i Etika
Uticaji odAnri Bergson, Martin Buber, Karl Jaspers, Seren Kirkegor, Fransoa Morijak i Josija Rojs
Uticao naPjer Butang, Emanuel Levinas, Voker Persi, Žan Val

Potpis

Gabrijel Onore Marsel (7. decembar 1889—8. oktobar 1973.) je bio francuski filozof, dramski pisac, muzički kritičar i vodeći hrišćanski egzistencijalist. Autor preko desetak knjiga i najmanje trideset predstava. Često se smatra prvim francuskim egzistencijalistom.[1]

Marsel kao egzistencijalist[uredi | uredi izvor]

Egzistencijalizam se sredinom XX veka našao u središtu rasprava sa marksizmom, psihoanalizom, strukturalizmom oko mogućnosti istraživanja čoveka kao i mogućnosti filozofije; istovremeno, nastojao je da izgradi jedan poseban tip racionalnosti koji bi se mogao suprotstaviti scijentizmu i različitim oblicima determinističkog redukcionizma i da pri tom sačuva specifični način posmatranja ljudskog opstanka. Sa jenjavanjem uticaja egzistencijalizma nisu nestala i njegova metodološka dostignuća, njegove teme; pri tom, treba razlikovati egzistencijalizam kao filozofski pravac i egzistencijalističku problematiku koja ostaje trajno aktuelna budući da je najtešnje povezana s čovekovim nepo-srednim opstankom u svetu i njegovom večnom potragom za smislom.

Gabriel Marsel utemeljivač je katoličkog egzistencijalizma; među njegovim važnijim spisima su: Metafizički dnevnik (1925), Biti i imati (1935), Čovek – skitnica (1945), Ljudi protiv ljudskog (1951), Tajna bivstvovanja I-II (1951), Esej o konkretnoj filozofiji (1967).

Sva Marselova dela sastavljena su od kratkih fragmenata, dnevničkih beležaka. To nije samo stilistička osobenost njegove forme izražavanja, već posledica fundamentalnih principa njegove filozofije. On je pre svega pod uticajem hrišćanske forme ispovesti, a cilj ispovesti je u tome da se mislima da intimni život, njihova istinska egzistencija, koja je danas od one koja je bila juče ili od one koja će biti stutra. Filozofija postojanja koja otkriva autentičnu suštinu egzistenciju čoveka ne treba da izlaže mrtvim jezikom apstrakcija već tako da bi zvučao usamljen glas čoveka koji se čuje sada i ovde. Kao ubeđeni katolik Marsel je odbacivao tomizam kao racionalističko učenje koje pokušava da izmiri veru i pozitivnu nauku. Postojanje Boga treba izvoditi iz postojanja čoveka, iz tajne koja se nalazi u ljudskoj svesti. Ako se istina ne slaže sa ortodoksnom verom, utoliko gore po ortodoksiju.

Marsel je izgradio sopstveni originalni sistem filozofskih kategorija, uporedo s filozofskim kategorijama (bivstvovanje, transcendentno, ontološko) stavlja i hrišćanske pojmove (ljubav, ote-lotvorenje, vernost, mučeništvo, sloboda, potčinjenost, nada, očajanje, dokaz, tajna, želja i dr). Iako se sve njegove kategorije obično javljaju u parovima, već ovim nepotpunim njihovim nabrajanjima vidno je da tu nalazimo čitav niz tipično "egzistencijalnih" pojmova.

Reference[uredi | uredi izvor]