Arhanđel Gavrilo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Гаврило)
Ikona Sv. arh. Gavrila

Arhanđel Gavrilo, Gavril, Gabrijel ili Džibril (hebr. גַּבְרִיאֵל - „snaga Božja“) u Avramskim religijama označava slugu i glasnika (anđela) Božjeg koji ima dužnost da saopštava ljudima Božje odluke. Hrišćani i muslimani veruju da je on prorekao rođenje Jovana Krstitelja i Isusa.

U abrahamskim religijama, Gabrijel[N 1] ili Kebrajl je arhanđel koji se pojavljuje u jevrejskoj Bibliji, Novom zavetu i Kuranu.

Judaizam[uredi | uredi izvor]

Statua arhanđela Gavrila (15. vek), koja krasi vrh severozapadnog ugaonog stuba palate Dukala u Veneciji

U hebrejskoj Bibliji, Gabrijel se pojavljuje proroku Danilu da bi objasnio svoje vizije (Danilo 8:15–26, 9:21–27). Arhanđel se takođe pojavljuje u Knjizi Enoha i drugim drevnim jevrejskim spisima. Pored arhanđela Mihaila, Gavrilo je opisan kao anđeo čuvar Izraela, koji brani svoj narod od anđela drugih naroda. Gavrilo se na nekim jezicima prevodi i kao „Božja snaga“.[1]

Blagovesti Gavrilove po Jan van Ajku, 1434

Talmudski rabini su tumačili „čoveka u platnu“ kao Gabrijela u Knjizi Danila i Knjizi Jezekilja. U Knjizi Danila, Gabrijel je odgovoran za tumačenje Danilovih vizija. Gabrijelova glavna funkcija u Danielu je uloga otkrivača, uloga koju nastavlja u kasnijoj književnosti. U Knjizi o Jezekilju, Gavrilo je shvaćen kao anđeo koji je poslat da uništi Jerusalim. Prema Jevrejskoj enciklopediji, Gavrilo uzima lik čoveka, i stoji s leve strane Boga.[2] Šimon ben Lakiš (Sirija Palaestina, 3. vek) je zaključio da su anđeoska imena Mihailo, Rafailo i Gavrilo izašla iz vavilonskog izgnanstva (Post. Rab. 48:9).[3] Pored arhanđela Mihaila, Gavrilo je opisan kao anđeo čuvar Izraela, koji brani ovaj narod od anđela drugih naroda.[1]

U Kabali, Gabrijel se poistovećuje sa Jesodovom sefirom. Gavrilo takođe ima istaknutu ulogu kao jedan od Božjih arhanđela u literaturi o Kabali. Tamo je Gabrijel prikazan kako radi zajedno sa Mihailom kao deo Božjeg suda. Gavrilu se ne treba moliti, jer samo Bog može odgovoriti na molitve i šalje Gavrila kao svog agenta.[2]

Prema jevrejskoj mitologiji, u rajskom vrtu postoji stablo života ili „stablo duša“[4] koje cveta i rađa nove duše, koje padaju u Gaf, Riznicu duša. Gavrilo poseže u riznicu i vadi prvu dušu koja mu dođe u ruku. Tada Lejla, anđeo začeća, bdi nad embrionom dok se ne rodi.

Međuzavetna književnost[uredi | uredi izvor]

Intertestamentalni period (otprilike 200. godine pre nove ere – 50. godine nove ere) proizveo je obilje literature, od koje je veliki deo apokaliptičke orijentacije. Imena i činovi anđela i đavola su bili znatno prošireni, i svaki je imao posebne dužnosti i status pred Bogom.

U 1. Enohu 9:1–3, Gabrijel je, zajedno sa Mihailom, Urijelom i Surilom, „video mnogo krvi kako se proliva na zemlju“ (9:1) i čuo je kako duše ljudi viču: „Iznesite naše stradanje pred Svevišnjeg “ (9:3). U 1. Enohu 10:1, odgovor je došao od „Svevišnjeg, Svetog i Velikog“ koji je poslao agente, uključujući Gavrila—

I Gospod je rekao Gavrilu: „Postupi protiv kopilana i bezbožnika i protiv dece bludnika; i uništi [decu bluda i] decu Stražara među ljudima [i nateraj ih da izađu]: pošaljite ih jednog na drugog da se međusobno unište u borbi, jer mnogo dana oni imati neće“.

— 1 Enoh 10:9

Gavrilo je peti od pet anđela koji bdiju: „Gavrilo, jedan od svetih anđela, koji je nad Rajem i zmijama i Heruvimima“ (1 Enoh 20:7).

Kada je Enoh upitao ko su četiri figure koje je video:

I reče mi: „Ovo je prvi Mihailo, milostivi i dugotrpeljivi; a drugi, koji je postavljen nad svim bolestima i svim ranama dece ljudske, je Rafailo; i treći, koji je postavljen nad svim silama je Gavrilo; a četvrti, koji je postavljen nad pokajanjem u nadu onih koji nasleđuju život večni, zove se Fanuilo. A ovo su četiri anđela Gospodara duhova i četiri glasa koja sam čuo tih dana.

Hrišćansko viđenje[uredi | uredi izvor]

Jevanđelje po Luki odnosi se na priče o Blagovesti, u kojima se anđeo Gavrilo javlja Zahariju i Devici Mariji, predviđajući rođenje Jovana Krstitelja, odnosno Isusa (Luka 1:11–38). Mnoge hrišćanske tradicije — uključujući anglikanstvo, istočno pravoslavlje i rimokatolicizam — poštuju Gavrila kao sveca.[5][6]

Prema Bibliji je Gavrilo Božji glasnik poslan Danilu, Zahariji i Mariji. Prema Novom zavetu, Gavrilo je prvosvešteniku Zahariji javio o rođenju Jovana Krstitelja, i sam je o sebi rekao: "Ja sam Gavril što stojim pred Bogom" (Lk 1, 19). Takođe je saopštio radosnu vest Mariji da će roditi Isusa Hrista i taj praznik se slavi kao Blagovesti. Neki tvrde da je Gavril javio i Joakimu i Ani o rođenju Djeve Marije, i da je on poučavao Mojsija u pustinji, kako da napiše knjigu Postanja.[7]

Prema hrišćanskom učenju, on je jedan od sedam velikih anđela (arhanđela ili serafima) koji stoje najbliže Bogu. Na pravoslavnim ikonama se prikazuje sa upaljenim fenjerom u desnoj i ogledalom od jaspisa u levoj ruci. Pravoslavna crkva slavi ga 26. marta po julijanskom, a 8. aprila po gregorijanskom kalendaru.

Prema jednom drevnom gnostičkom rukopisu, Svetoj knjizi Velikog nevidljivog duha, Gavrilo je božansko biće i stanovnik Plerome koje je postojalo pre Demijurga.[8] Jezidi smatraju Gavrila jednom od sedam misterija, heptadom kojem je Bog poverio svet, a ponekad se poistovećuje sa arhanđelom Melekom Tausom.[9]

Islamsko viđenje[uredi | uredi izvor]

Gavrilo objavljuje Islam smatra Gabrijela arhanđelom poslanim od Boga raznim prorocima, uključujući Muhameda.[10] Muslimani veruju da su prvih pet stihova Al-Alaka, 96. poglavlja Kurana, bili prvi stihovi koje je Gabrijel otkrio Muhamedu.[10] Sveci poslednjih dana smatraju da je anđeo Gavrilo ista osoba kao i prorok Noje u svojoj smrtnoj službi.[11][12] Kuran Muhamedu, persijska ilustracija iz 1307. god.

Džibril (arap. جبريل) je islamski naziv koji odgovara hrišćanskom nazivu za Gavrila. Džibril se u islamskoj tradiciji često javlja poslanicima, počevši od Adema, kojeg je tešio nakon njegove greške. Prema verovanju muslimana, Džibril je preneo Kuran Muhamedu u pećini Hiri, na planini Džabal Nur. Smatra se jednim od velikih meleka (anđela).

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ hebr. גַּבְרִיאֵל, "God is my Strength"; Greek: stgrč. Γαβριήλ; lat. Gabriel, Fortitudo Dei; arap. جِبْرِيل, also arap. جبرائيل or Jabrāʾīl

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Ginzberg, Louis. 1909. Legends of the Jews Vol I : The Creation of The World - The First Things Created Arhivirano 20 januar 2019 na sajtu Wayback Machine, translated by H. Szold. Philadelphia: Jewish Publication Society.
  2. ^ a b Gabriel. Jewish Encyclopedia. 5. 1906. str. 540—543. Pristupljeno 2. 12. 2016. 
  3. ^ Everson, David L. „"Gabriel Blow Your Horn! - A Short History of Gabriel within Jewish Literature", Xavier University, December 2009”. bibleinterp.arizona.edu. Pristupljeno 1. 5. 2014. 
  4. ^ Scholem, Gershom Gerhard (1990). Origins of the Kabbalah. ISBN 0691020477. Pristupljeno 1. 5. 2014. 
  5. ^ Zimmerman, Julie. „Friar Jack's Catechism Quiz: Test Your Knowledge on Angels”. AmericanCatholic.org. Arhivirano iz originala 21. 5. 2012. g. Pristupljeno 16. 2. 2012. 
  6. ^ For example, Book of Common Prayer 1662, Calendar (29 September) "S. Michael and all Angels", page xxix; or propers, page 227, "Saint Michael and All Angels".
  7. ^ Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.
  8. ^ James M. Robinson (2007) [First published 1978]. „The Holy Book of the Great Invisible Spirit”. The Nag Hammadi Scriptures. HarperCollins. ISBN 9780060523787. 
  9. ^ Zeitschrift für Religionswissenschaft5. Jahrgang 1997 diagonal-Verlag Ursula Spuler-Stegemann Der Engel Pfau zum Selbstvertändnis der Yezidi p. 14 (German)
  10. ^ a b Webb, Gisela (2006). „Gabriel”. Ur.: McAuliffe, Jane Dammen. Encyclopaedia of the Qurʾān. II. Leiden: Brill Publishers. ISBN 978-90-04-14743-0. doi:10.1163/1875-3922_q3_EQCOM_00071. 
  11. ^ Skinner, Andrew C (1992), „Noah”, Ur.: Ludlow, Daniel H, Encyclopedia of Mormonism, New York: Macmillan Publishing, str. 1016—1017, ISBN 0-02-879602-0, OCLC 24502140, Arhivirano iz originala 17. 09. 2016. g., Pristupljeno 01. 06. 2022 .
  12. ^ Romney, Joseph B. „Noah, The Great Preacher of Righteousness”. The Church of Jesus Christ of Latter-day Saints. Pristupljeno 22. 9. 2019. „the Prophet Joseph Smith said: “Noah, who is Gabriel, … stands next in authority to Adam in the Priesthood; 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]