Gazi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gazi ili Gazija (u množini Gazije) je izraz koji je upotrebljavan kao počasna titula u Osmanskom carstvu, i u tom smislu znači pobednik, a koristi se za vojskovođe koje su se istakle u borbi na bojnom polju protiv nemuslimanskih neprijatelja. Obično im je služba bila u pograničnim krajevima, serhatima, odakle su upadali na neosvojene teritorije zbog plačke.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Poreklo reči gazi je iz arapskog jezika (arap. غزو) što znači pretendovati, težiti, stremiti, nameravati, izvršiti, gaziti (neprijatelje, sve ispod sebe, težiti vlasti, slavi)...

Različita značenja[uredi | uredi izvor]

Izraz Gazi je pored označavanja počasne titule u Osmanskom carstvu bio interpretiran na različite načine, u zavisnosti od konkretnih istorijskih okolnosti i područja. Prvih devet sultana Osmanskog carstva su upotrebljavali izraz gazi kao deo svoje titule.

Ovaj izraz potiče iz perioda persijske dinastije Samanida u IX i X veku i označavao je plaćenike i borce na granici u Velikog Horasana i Transoksijanije. Gazije su u periodima mira svoj opstanak bazirale na pljačkanju i odavale se odmetništvu i hajdučiji. Grupe gazija su bile tako organizovane da su privlačile avanturiste i različite religiozne i političke otpadnike svih nacionalnosti. Tokom vremena su većinu počeli da čine Turci. Na zapadu su Turci gazije u kontinuitetu preduzimali pohode duž linije fronta sa Vizantijom. Posle bitke kod Manckirta ovi pohodi su se intenzivirali. Osnovna obeležja gazija su bili bela kapa i štap. Svoj vrhunac su gazije doživele tokom Mongolskih osvajanja kada su mnogi od njih pobegli iz Persije i Turkmenistana u Anadoliju. Upravo iz ovih teritorija Anadolije koje su osvojile gazije je nastalo Osmansko carstvo i njegova legendarna tradicija. Titulu gazije je nosio i Mustafa Kemal Ataturk.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]