Galapagoški pingvin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Galapagoški pingvin
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Hordati (Chordata)
Klasa:
Ptice (Aves)
Red:
Pingvini (Sphenisciformes)
Porodica:
Spheniscidae
Rod:
Spheniscus
Binomno ime
Spheniscus mendiculus
Sundevall, 1871

Galapagoški pingvin (lat. Spheniscus mendiculus) predstavlja endemsku vrstu pingvina na galapagoškim ostrvima. To je jedina vrsta pingvina koja živi na ekvatoru, gdje može da preživi zahvaljujući hladnim morskim strujama, Humboltovoj i Kromvelovoj. Najbliži rođaci ovoj vrsti pingvina su magareći, Magelanov i Humboltov pingvin. Galapagoški pingvin živi prvenstveno na ostrvu Fernandina i zapadnim obalama ostrva Izabela, gdje se gnijezdi oko 95% jedinki, ali postoje male kolonije i na drugim ostrvima Galapagoškog arhipelaga, poput ostrva Santa Kruz.

Fizičke osobine[uredi | uredi izvor]

Galapagoški pingvin poraste do visine od 48 do 53 cm i težine od 1,5 do 2,5 kg. Mužjaci su nešto krupniji od ženki. Imaju crnobijelo perje, crno po leđima i glavi, i bijelo po stomaku i „licu“, i crn kljun koji je sa donje strane bijel do blizu vrha kljuna.

Razmnožavanje[uredi | uredi izvor]

Galapagoški pingvini imaju iste partnere cijeli život. Legu jedno ili dva jajeta po sezoni, na skrivenim mjestima zaštićenim od direktnih sunčevih zraka koji mogu da dovedu do pregrijevanja jajeta. Jedan od roditelja uvijek ostaje sa jajima i mladima dok je drugi u lovu po nekoliko dana. Roditelji u potpunosti othrane obično samo jedno mladunče. Kad nema dovoljno hrane, mladunče može da napusti gnijezdo.

Ugroženost[uredi | uredi izvor]

Mladunci galapagoškog pingvina

Galapagoški pingvini su ugrožena vrsta, i postoji ukupno oko 2.100 jedinki po prebrojavanju fondacije „Čarls Darvin“ iz 2006. godine[1], odnosno oko 1.000 parova spremnih za razmnožavanje po Međunarodnoj radnoj grupi za očuvanje pingvina.[2] Broj jedinki ove vrste je doživio uznemirujući pad od oko 70% 1980ih godina, zbog efekata „El Ninjo“ i povećanog ribarstva, kao i zbog zagađenja, kada je ukupan broj jedinki spao na oko 500. Nakon toga je počeo sporo da se oporavlja da bi se povratio na 1.950 1990ih godina a zatim iz istih razloga između 1997. i 1998. godine ponovo pao za oko 65%[1].

Na ostrvu Izabela, čovjek je sa sobom donio pse, mačke i pacove, koji znaju da napadaju ove pingvine i njihova gnijezda. U vodi, njihovi prirodni neprijatelji su ajkule, foke i morski lavovi.

Zbog svega ovoga, ovo je najugroženija pingvinska vrsta (što se često pogrešno smatra za žutooke pingvine). Skorašnje izučavanje ukazuje da je vjerovatnoća da galapagoški pingvini u potpunosti izumru u narednih 100 godina jednaka 30%[1].

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]