Gaspar de Guzman, vojvoda Olivaresa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gaspar de Guzman, vojvoda Olivaresa
Datum rođenja(1587-01-06)6. januar 1587.
Mesto rođenjaRim
Datum smrti22. jul 1645.(1645-07-22) (58 god.)
Mesto smrtiToro
Vojvoda Olivaresa, Dijego Velaskez (1634), Prado

Gaspar de Guzman (Rim, Papska država, 6. januar 1587. - Toro, Španija, 22. jul 1645.) je bio najistaknutiji španski političar u prvom periodu vladavine kralja Filipa IV (1621-1665).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Rimu 1587. godine kao sin španskog ambasadora. Olivares je bio najistaknutiji savetnik mladog španskog kralja Filipa IV. Filip dolazi na vlast nakon smrti svog oca 1621. godine. Olivares postepeno uklanja svoje protivnike sa položaja. Učeda odlazi u zatvor, a Ljermi se zabranjuje dolazak u Madrid. Na najviše položaje Olivares dovodi svoje rođake. Upravo tada ističe primirje sa Nizozemskom. Rat se nastavlja. Olivares je pokušao da sprovede neophodne reforme. Najznačajnija je finansijska reforma. On želi da se poreska opterećenja ravnopravno raspodele na čitavu državu i predlaže stvaranje bankarskog sistema. Kortesi Aragona, Valensije i Katalonije odbacuju 1626. godine Olivaresov zahtev za stvaranje jedinstvene vojne snage. Najveći otpor pruža Katalonija. Olivares umanjuje neke od najnepravednijih privilegija. Crkva mora da plaća veće poreze nego do tada, a ograničava se njeno sticanje zemlje. Smanjuje se uticaj inkvizicije. Plemstvu uspeva da nametne neke poreze.

Cena uspeha Španije u spoljnoj politici je siromaštvo njenih stanovnika. Španija u Tridesetogodišnjem ratu ustaje protiv Češke što joj stvara neprilike u Nizozemskoj. Nizozemska flota poražena je kod Gibraltara 1626. godine. Između 1628. i 1631. godine traje neobjavljeni rat protiv Francuske jer Španci nastoje da spreče Francuze da uđu u Monferat. Filipov brat, nadvojvoda Ferdinand, postavljen je 1634. godine za guvernera Nizozemske. Španci pobeđuju Šveđane kod Nordlingena i oslobađaju južnu Nemačku. Posledica je ulazak Franuske u Tridesetogodišnji rat. Španske snage upadaju u Francusku i ugrožavaju sam Pariz. Međutim, Francuska se brani i postepeno stiče prednost. Admiral Tromp uništava špansku flotu 1639. godine. U proleće 1640. godine izbija ustanak u severnoj Kataloniji koga podržava i sveštenstvo. Ustanak se širi na celu Kataloniju. Ustanici zauzimaju Barselonu i ubijaju vicekralja. Olivares šalje nove trupe u Kataloniju. Rišelje pokušava da pomogne ustanike. Nastoji da Katalonija postane nezavisna država pod zaštitom francuskog kralja. Katalonsko plemstvo odbacuje takvo rešenje. Otpor Katalonaca ugušen je tek 1652. godine.

Neraspoloženje izbija i u Portugaliji zbog fiskalne politike Španaca. Ljerma i Olivares na najviše položaje postavljaju Kastiljce. Sa ustanicima sarađuju i najviši crkveni krugovi. Ustanici se 1640. godine okupljaju oko predstavnika porodice Braganaca. Njen vođa je Žoao koga Olivares pokušava da udalji iz zemlje. Pobunjenici izvršavaju državni udar u Lisabonu, a Žoao je proglašen za kralja Žoaoa IV. Španija bezuspešno pokušava da vrati Portugaliju pod svoju vlast. Portugalci 1654. godine vraćaju i Brazil. Španija priznaje nezavisnost Portugala 1668. godine. Ustanci u Kataloniji i Portugalu dovode do pada Olivaresa. Protiv njega je i plemstvo. Kralj ga je otpustio 1643. godine i Olivares odlazi u dobrovoljno progonstvo. Vlast postepeno prelazi u ruke Olivaresovog sestrića Luisa od Haroa. Olivares je umro 22. jula 1645. godine u Torou.

Literatura[uredi | uredi izvor]