Gencije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gencije
Gencijev lik na ilirskoj kovanici
Lični podaci
Datum rođenja3. vek p. n. e.
Datum smrti2. vek p. n. e.
Mesto smrtiSpoleto,
Porodica
RoditeljiPleuratus I
PrethodnikPleuratus III
NaslednikBalajos (verovatno)

Gencije (grč. Γένθιος) je bio poslednji ilirski kralj (180.-168. p. n. e.).[1] Bio je sin velikog ilirskog kralja Pleurat II iz plemena Labeata. Vladao je carstvom Ilirije od 180-168. godine p. n. e.. Glavni grad mu je bio Skadar, a jedan od glavnih gradova mu je bio i Lješ.

Gencije je imao nezgodnu narav, loše navike i nije se znao kontrolisati. Često je okrutno postupao prema svojim podanicima. Bojao se da bi mogao izgubiti političku moć i presto. U tome je išao tako daleko da je naredio da ubiju njegovog brata, princa Pleurata. Prema drugoj verziji obojica su nameravala oženiti Etutu, kćer Monunija, kralja Dardanaca. Nakon bratovog ubistva, princezu je oženio Gencije. [2]

Dalmati su 180. godine p. n. e. proglasili svoju nezavisnost od njegove vladavine. Gencije se 171. p. n. e. udružio sa Rimljanima protiv Makedonaca ali je dve godine kasnije promenio mišljenje i sklopio savez sa Persejem Makedonskim. Čak je naredio da se uhpse dva rimska legata i unište gradovi Apolonija i Dirhakium (Drač), koji su bili u savezu sa Rimom. To je bila kobna greška; Rim je porazio Perseja i 168. p. n. e. poslao rimsku vojsku od 30.000 vojnika pod vođstvom Lucije Anicija na Skadar. Gencije je doživeo poraz i čitava njegova porodica je zarobljena i odvedena u Rim 167. p. n. e.[3] Nije poznat datum njegove smrti. Nestanak Gencija značio je i kraj kraljevstva Ilira i njihove političke nezavisnosti. Rim je anektirao celu Iliriju i formirao novu provinciju - Ilirikum.

Izvori[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]