Gimnazija „Takovski ustanak” Gornji Milanovac

Ovaj članak je dobar. Kliknite ovde za više informacija.
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gimnazija „Takovski ustanak“
Gimnazija „Takovski ustanak“
Tipdržavna realna gimnazija
Osnovana2. septembra 1879.
LokacijaMiloša Velikog br. 11
Gornji Milanovac
Država Srbija
DirektorBiljana Nišavić
Veb-sajtwww.gimnazijagm.edu.rs

Gimnazija „Takovski ustanak“ je gimnazija, jedna od tri srednje škole u opštini Gornji Milanovac. Osnovana je 1879. godine, a sadašnje ime nosi od 9. maja 1974. godine. Nalazi se u Ulici Miloša Velikog broj 11.[1]

Zgrada škole podignuta je 1902, kao „Dom Miloša Velikog“, a za nastavu se koristi od 1912. godine. Proširena je 1939. godine, a rekonstrukcija i adaptacija su izvršeni 1979. Renoviranje i dodatna adaptacija su sprovedeni u školskoj 2009/10. godini. Kroz školu, kojoj je školska 2013/14. godina 106. započeta, prošlo je više od 10.000 đaka.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje (1879—1898)[uredi | uredi izvor]

Gimnazija je počela sa radom školske 1879/80. godine, tačnije, 2. septembra 1879. Tada se zvala „Gimnazijska realka“, a imala je samo prva dva razreda, i sveukupno 20 učenika. Radila je u kući Mate Majdanca u Kursulinoj ulici. Prvi direktor je bio Milenko Marković, koji je uz to predavao i račun, nemački jezik, gimnastiku, krasnopis i mineralogiju. Uz njega su profesori bili i Milun Ibrovac (srpski jezik, zemljopis, crtanje i botanika) i sveštenik Stojan Nikolić (hrišćanska nauka).[3]

Dvorazredna „Gimnazijska realka“ je školske 1885. godine preimenovana u „Nižu gimnaziju“, a iste godine je otvoren i treći razred. Sledeće godine, gimnazija je postala četvororazredna (današnji viši razredi osnovne škole), jer je otvoren i četrti razred. Međutim, zbog „materijalnih izdataka oko školovanja dece“, škola je 1896. zatvorena. Više obrazovanje smatralo se neophodnim, pa su se delegati iz Ljubićkog, Kačerskog i Takovskog sreza, kao i same varoši sastali 1897, u cilju osnivanja privatne škole koja će se od školske 1897/98. zvati „Privatna niža gimnazija“. Privatna škola ukinuta je 1898, jer je dozvoljeno ponovno otvaranje „Niže gimnazije“. Ona nije istrajala ni celu školsku godinu, a period od 1889. do 1912, koji obuhvata i dvadesetogodišnjicu od osnivanja školee, obeležen je nepostojanjem gimnazije u Gornjem Milanovcu.[2][4]

Podizanje gimnazijske zgrade[uredi | uredi izvor]

Zgrada gimnazije 1902. godine

Iako u godinama kada je devetnaesti vek prešao u dvadeseti gimnazija nije radila, upravo je u to vreme sagrađena zgrada u kojoj se ona od 1912, pa sve do danas nalazi. Nakon brojnih inicijativa građana i zvaničnika Gornjeg Milanovca da se zgrada napravi, načelnik Okruga rudničkog K. J. Radovanović se 1888. godine obratio Ministarstvu prosvete, a onda i Ministarstvu finansija, ali dozvola ipak nije dobijena. Međutim, 1902. godine, po molbi Glavnog odbora za podizanje spomenika Milošu Velikom u Gornjem Milanovcu, u Ministarstvu građevina izrađeni su projekat i predračun za gradnju doma koji bi poslužio kao „Niža gimnazija“, a ministar građevina je odobrio da se „Dom Miloša Velikog“ podigne o trošku odbora u Gornjem Milanovcu.[3]

Ministarstvo građevina sa time upoznaje Ministarstvo prosvete i crkvenih poslova, koje ovlašćuje Načelstvo okruga rudničkog da organizuje licitaciju što je pre moguće, kako bi se temelj građevine postavio na Cveti 1902. godine. Najbolju ponudu za gradnju od 58.800 tadašnjih dinara daju Petar Ljutić i lokalno preduzeće. Oni zgradu i grade u rekordnom vremenu. Imala je prizemlje i sprat, sa 16 soba i salom. Kako je bila vrlo prostrana, u njoj je stanovalo 30 učenika.[3]

Međutim, zgrada nije korišćena u namenjenu svrhu punu deceniju, jer u gradu nije bilo dovoljno đaka, pa država nije dozvoljavala otvaranje gimnazije. Od 1908. godine pa do ponovnog osnivanja, narodni poslanici Uroš Lomović i Maksim Sretenović vršili su pritisak na vlasti kako bi škola počela sa radom, šzo je na kraju i uspelo. Ukaz da se „u varoši Gornjem Milanovcu otvori nepotpuna četvororazredna srednja škola“ donosi Kralj Petar I Karađorđević 5. avgusta 1912.[3]

Ratna istorija (1912—1945)[uredi | uredi izvor]

Tokom balkanskih ratova, škola je ponovo otvorena kao četvororazredna „Gimnazija“. Ubog Prvog svetskog rata zatvorena je već 1914. godine, a 1915. je zgrada škole srušena. Ponovo je otvorena 1919. kao četvororazredna, a 1922. kao potpuna, osmorazredna gimnazija (od današnjeg petog razreda osnovne do četvrtog srednje škole). Kao takva, gimnazija je imala veliki pritok učenika, pa je bilo neophodno zgradu proširiti, što je i učinjeno 1939.[5] Deo je dozidan na način na koji bi se najbolje uklopio u već postojeći deo. Na samom početku rata u Jugoslaviji, 1. aprila 1941, škola je obustavila rad po naređenju Prosvetnog odeljenja u Novom Sadu. Tokom rata, škola je spaljena, a uništeni su joj inventar i arhiva.[2][4]

Posleratna istorija (1945—2009)[uredi | uredi izvor]

Prva posleratna školska godina bila je 1944/45, a upis učenika obavljen je u septembru i tada ih je bilo 1246. Zbog loših uslova za rad, prouzrokovanih time što je u zgradi škole bila smeštena i bolnica, škola je počela sa radom tek 22. februara 1945. I sledeće godine škola je kasnila sa otvaranjem, ovog puta zbog popravke zgrade, pa je školska godina počela 1. oktobra 1945. Usled otežavajućih okolnosti, gimnazija nije upisivala učenike od 1959. do 1962, kada je odlučeno, nakon što je i poslednja upisana generacija maturirala, da sa radom nastavi, ali kao četvorogodišnja gimnazija.[2][4]

Današnji naziv prvi put je dobila 9. maja 1974. godine, mada je nekoliko puta menjala imena. Između 1979. i 1980. zvala se „Obrazovni centar za srednje usmereno obrazovanje i Gimnazija Takovski ustanak“, a od 1980. do 1990. „Obrazovni centar za usmereno obrazovanje Sveta Popović“. Naziv „Gimnazija Takovski ustanak“ vraćen joj je 1990, a traje i danas.[2][4]

Renoviranje (2009—2010)[uredi | uredi izvor]

Od juna 2009. do aprila 2010, škola je u potpunosti renovirana i adaptirana prema projektu čije su autorke arhitekte Marija Savović i Slobodanka Simović, a tada su takođe dobijeni nova oprema i učila. Tokom renoviranja, koje je sa prvobitno planiranih par desetina hiljada evra prešlo cifru od jednog miliona, što je izazvalo burne reakcije opozicije u lokalnoj skupštini,[traži se izvor] učenici su koristili prostorije Osnovne škole „Momčilo Nastasijević“, a u matičnu školu su se vratili školske 2010/11. godine. Opština Gornji Milanovac je upravi škole na upotrebu i korišćenje dodelila renoviranu zgradu škole rešenjem od 23. aprila 2010, a svečanom otvaranju je prisustvovao i ministar obrazovanja Žarko Obradović, kao i tadašnji predsednik opštine Dražimir Marušić i sadašnji predsednik Milisav Mirković.[2][6] Zgrada gimnazije je objekat koji je po Zakonu o kulturnm dobrima („Službeni glasnik RS“, br.7l/94) objekat pod prethodnom zaštitom.[7]

Nakon renoviranja (2010—danas)[uredi | uredi izvor]

Nakon renoviranja, u zgradi se nalazi osam učionica opšte namene, onih u kojima đaci imaju predmete za koje nije potrebna dodatna nastavna oprema (srpski jezik i matematika prvenstveno). Sem njih, škola raspolaže kabinetom za strane jezike, kabinetom za istoriju i geografiju, kao i kabinetima za biologiju, fiziku, hemiju i s dva kabineta za informatiku. Sem njih, u zgradi se nalaze i skromna fiskulturna sala, svečana sala, biblioteka, čitaonica, prostorija za prijem roditelja, kao i „kreativni kutak“, prostorija za vannastavne aktivnosti i sekcije.[2]

Pre renoviranja, školsko dvorište su činili igralište (jedan višenamenski i jedan improvizovani teniski teren) i „Botanička bašta“, prostor sa travom i drvećem odvojen od ostatka dvorišta ogradom. Nakon renoviranja, u dvorištu se nalaze travnjak, deo sa šetnju i sedenje, kao i dve sportska terena, izvorno za mali fudbal i košarku, ali se košarkaški može preurediti u teren za odbojku po potrebi, a onaj za mali fudbal može se koristiti i za rukomet. U daljoj budućnosti je planirana izgradnja fiskulturne sale, najverovatnije na mestu sadašnjeg travnjaka.[2]

Od školske 2009/10. godine gimnazija postaje jedna od nekoliko škola u Srbiji koja izvodi nastavu po principu dvojezičke nastave na srpskom i engleskom jeziku. Školske 2012/13. godine, nju pohađaju tri odeljenja, i to prvo četiri i drugo četiri kao „opšti tip — engleski“ i treće četiri kao „društveno-jezički smer — engleski“, dakle, sveukupno 70 učenika, odnosno oko 16,87% svih učenika škole. Program je osmišljen tako da 35—45%[1] nastave bude na engleskom jeziku, i to nastava geografije, matematike, biologije, hemije, informatike i likovnog, ali i posebne sekcije „evropska kultura i civilizacija“, čija su predavanja u potpunosti na engleskom. Pre upisa, potrebno je položiti prijemni ispit iz jezika.[8][9][10]

Pogled na deo dvorišta i zgradu škole

Školske 2012/13. godine, dvojezičko odeljenje drugog razreda, drugo četiri, učestvovalo je u programu „Povezivanje učionica“ Britanskog saveta od 5. do 10. septebra 2012. Tokom tog perioda, učenike gimnazije posetilo je 17 učenika iz Nemačke, uz njihove dve profesorke. Takođe je organizovana i tribina na kojoj su prisutni upoznavani sa projektom i njegovim ciljevima, koncert učenika gimnazije i izleti za njih i nemačke učenike. Ciljevi posete bili su, između ostalog, i „sticanje šireg viđenja sveta“, ali glavno je bilo učešće u pet radionica o ljudskim pravima.[11][12][13]

Đaci u septembru odlaze u četrdesetominutnu šetnju, tako obeležavajući Dan sporta.[14] Četiri profesora i 38 učenika je od 4. do 7. oktobra 2012. boravilo u Slovenj Gradecu, a od 22. do 25. septembra 2011. u Sežani.[15] U svečanoj sali se organizuju događaji kao što su predavanja i kulturna dešavanja. Tako je 30. novembra 2012. u gimnaziji gostovao gudački kvartet Beogradske filharmonije u pratnji njihovog direktora Ivana Tasovca. Održan je mini-koncert.[16] Gostovanju je prethodila poseta Beogradske filharmonije od strane maturanara gimnazije 9. novembra iste godine. Učenici su prisustvovali generalnoj probi za koncert „Vodena filharmonija“ na Kolarčevom univerzitetu.[17] Gostovanje ljudi iz Filharmonije poslužilo je i za zatvaranje izložbe posvećene stopedesetogodišnjici rođenja Gustava Klimta, otvorene još 17. oktobra, a koju je organizovala filozofska sekcija škole pod rukovodstvom profesorke Nele Joksić.[18][19][20][21]

Poznati učenici i zaposleni[uredi | uredi izvor]

Kroz gimnaziju, kojoj je školska 2012/13. godina 105. započeta školska godina, prošlo je više od 10.000 đaka, među kojima su Božidar Terzić (vojni general i ministar), Milorad Drašković (političar), Dragiša Vasić (književnik, pravnik i političar), Momčilo Nastasijević (književnik), Slavomir Nastasijević (književnik; Momčilov brat), Živorad Pavlović (pedijatar; osmislio „Pavlovićevu mast“), Božidar Petrović (profesor i arhitekta), Božidar Prodanović (akademski slikar i profesor), Borisav Atanasković (književnik, glumac, reditelj, i dramaturg) i još mnogi drugi.[22]

Od predavača, sem prvih profesora, pod vođstvom direktora Milenka Markovića, zapažen je bio i Hajnrik Marcel Šnajder, Jevrejin iz Sarajeva prebačen u Gornji Milanovac po kazni novembra 1940. godine. Predavao je filozofiju, fiziku i matematiku. Početkom juna 1941. otpušten je zbog svoje nacionalnosti, a spada u poznatije jugoslovenske Jevreje.[4][23][24]

Učenici i zaposleni danas[uredi | uredi izvor]

Školske 2012/13. godine, gimnaziju je upisalo 415 učenika, raspodeljenih u 16 odeljenja, po četiri svakog razreda. Prva i druga odeljenja namenjena su opštem, treća društveno-jezičkom, a četvrta „posebnim“ smerovima. Za prvi i drugi razred, to je engleski opšti, treći engleski društveno-jezički, a četvrti prirodno-matematički smer. Približno 39% učenika čine dečaci — njih 162, a 61% devojčice — njih 253. Prvi razred upisala su 102, drugi 109, treći 111, a četvrti 93 učenika.[8]

U školi postoje dve glavne grupe — školski odbor i nastavničko veće. Školski odbor je organ upravljanja, a njega čini devet članova — tri predstavnika zaposlenih, tri predstavnika roditelja i tri predtavnika lokalne samouprave. Nastavničko veće čine profesori i stručni saradnici, a ono učetvuje u organizaciji obrazovno-vaspitnog rada, analizira izvršavanje zadataka obrazovanja u školi, planira i organizuje nastavu i sarađuje sa roditeljima i učenicima.[25]

Tu su još i direktor škole (trenutno Biljana Nišavić, profesor engleskog jezika), sekretar škole (Snežana Savić), pedagog (Sanja Žikić) i šef računovodstva (Vesna Damljanović), a nastavu školske 2012/13. godine predaje 36 profesora i dva stručna saradnika. Tako, na svakih osam učenika, dolazi po jedan profesor ili drugi zaposleni, uključujući nenastavno osoblje.[26]

Sem njih, unutar škole postoji i đački parlament i savet roditelja. Đački parlament čine predstavnici učenika iz svih odeljenja škole, a on se bavi raznim učeničkim pitanjima i problemima, organizacijom različitih akcija i kulturnik i javnih manifestacija. Savet roditelja škole čine predstavnici roditelja iz svih odeljenja škole, a on se bavi školskim, nastavnim i vaspitnim pitanjima i problemima, kao i informisanjem roditelja.[25]

Školska godina[uredi | uredi izvor]

Rapored zvonjenja
Čas (pre/
popodne)
Prepodne Popodne
1/0 7.30—8.15 12.45—13.30
2/1 8.20—9.05 13.40—14.25
3/2 9.20—10.05 14.30—15.15
4/3 10.10—10.55 15.30—16.15
5/4 11.05—11.50 16.20—17.05
6/5 11.55—12.40 17.15—18.00
0/6 12.45—13.30 18.05—18.50

Gimnazija đake deli u dve smene — prepodevnu i popodnevnu. Smene se smenjuju na svake dve nedelje. U jednu smenu ide prvi i treći, a u drugu drugi i četvrti razred. Đaci imaju 30-tak časova nedeljno, u proseku šest dnevno, prema sledećem rasporedu zvonjave, koji ne važi samo tokom posebnih prilika kao što su poseta stranke ili dan škole, inače 23. aprila. Kao i u svim srpskim srednjim školama, školska godina traje od septembra početne do juna naredne godine. Jedino četvrtaci godinu, usled priprema za ispite, završavaju dva meseca ranije, u aprilu. Školska godina je podeljena na četiri klasifikaciona perioda, tokom kojih učenici moraju dobiti bar po dve ocene iz svakog predmeta, i to prvi (od septembra do novembra), drugi (od novembra do decembra), treći (od januara do marta), i četvrti klasifikacioni period (od marta do aprila ili juna).[27]

Školske publikacije[uredi | uredi izvor]

Škola se naročito ponosi svojim publikacijama, jer ih ne izdaje nijedna druga škola na području opštine, a koje se bave temama kao što su takmičenja, sekcije, priredbe, predavanja, izložbe, promocije i zidne novine. Postoje četiri publikacije, a to su „Izveštaj“ koji nabraja uspehe i postignuća učenika i profesora. Škola ga predstavlja kao „svedočanstvo“ za istoriju. Drugi časopis je „Kolibri“, školski list učenika. U njemu, učenici pišu vesti, komentare, intervjue, ankete i ostale stvari koje smisle i sprovedu.[28]

Treća publikacija je „Agora“, filozofski časopis u kojem učenici izlažu svoja mišljenja u sklopu filozofske sekcije. Filozofiju pohađaju učenici trećeg i četvrtog razreda. Poslednja publikacija, odnosno prva u školskoj godini, jeste „Informator“, koji izlazi od školske 2009/10. godine, godine renoviranja, a njega na poklon dobijaju učenici prvog razreda radi lakšeg upoznavanja sa školom. U njemu se, sem informacija o školi i radu, nalazi i pravilnik ponašanja, kriterijumi ocenjivanja, kao i spisak svih prvaka po odeljenjima. Štampa se u 120 primeraka, a uređuje ga upravni odbor škole.[28]

Posebno izdanje je knjiga „Gimnazija »Takovski ustanak« u Gornjem Milanovcu 1879•1979“, izdata u junu 1979. povodom stogodišnjice rada ove gimnazije. U knjizi se, pored celokupnog istorijata škole, može naći i spisak svih ljudi koji su u njoj maturirali. Knjiga ima COBISS.SR 46592519. Štampana je u 3000 primeraka. Autori su:

  • urednik: mr Milomir V. Glišić (tada direktor gimnazije)
  • recenzenti: dr Milica Milenković i dr Vencislav Glišić
  • uređivački odbor: Milomir Glišić, Veljko Kocev, Radmilo Mandić, Mirjana Nedeljković, Lazar Ognjanović, Jelena Popović
  • lektori i korektori: Miljana Tomić, Nada Ognjanović, Smiljana Aračić, Miroslav Joković
  • dizajn i tehničko uređenje: Ljubomir Vorkapić

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Gimnazija Takovski ustanak”. Školska uprava Čačak. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  2. ^ a b v g d đ e ž „Lična karta škole”. Informator, 2012/2013. godina četvrta: 4—5. 
  3. ^ a b v g Gimnazija »Takovski ustanak« u Gornjem Milanovcu 1879•1979. Gornji Milanovac: NIRO Dečje novine. 1979. 
  4. ^ a b v g d „Istorijat gimnazije”. Arhivirano iz originala 24. 10. 2012. g. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  5. ^ "Politika", 25. dec. 1939
  6. ^ „Renovirana škola puštena u rad”. Opština Gornji Milanovac. Arhivirano iz originala 20. 01. 2014. g. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  7. ^ „Zakon o kulturnim dobrima”. Narodna biblioteka Srbije. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  8. ^ a b „Struktura škole”. Informator, 2012/2013. godina četvrta: 6. 
  9. ^ „Nastava u Gimnaziji Takovski ustanak”. Arhivirano iz originala 24. 09. 2012. g. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  10. ^ „Nastavu pohađaju na engleskom jeziku”. Blic Online. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  11. ^ „Connecting Classrooms — Britihs Coucil Serbia”. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  12. ^ „Vesti gimnazije — „Povezivanje učionica. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  13. ^ Vujadinović, Slađana (13. 9. 2012). „Povezivanje učionica”. Takovske novine, godina LII, broj 1975. 
  14. ^ „Vesti gimnazije — Sportski dan”. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  15. ^ septembar „Vesti gimnazije — Sežana 2011.” Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  16. ^ „Vesti gimnazije — Gostovanje Ivana Tasovca”. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  17. ^ „Vesti gimnazije — Poseta Filharmoniji”. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  18. ^ Vujadinović, Slađana (6. 12. 2012). „Gostovanje Beogradske filharmonije”. Takovske novine, godina LII, broj 1987. 
  19. ^ „Vesti gimnazije — Gustav Klimt”. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  20. ^ „Gudački kvartet BGF u Gornjem Milanovcu”. Beogradska filharmonija. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  21. ^ „Beogradska filharmonija u Gimnaziji”. Arhivirano iz originala 06. 08. 2013. g. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  22. ^ „Uvodna reč direktorke”. Informator, 2012/2013. godina četvrta: 3. 
  23. ^ „Prva sarajevska gimnazija”. Visit Sarajevo. Arhivirano iz originala 26. 12. 2013. g. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  24. ^ „Hajnrih Marcel Šnajder”. Yad Vashem. Arhivirano iz originala 26. 12. 2013. g. Pristupljeno 7. 12. 2012. 
  25. ^ a b „Trebalo bi da znate”. Informator, 2012/2013. godina četvrta: 13—14. 
  26. ^ „Profesori i uprava škole”. Informator, 2012/2013. godina četvrta: 9—11. 
  27. ^ „Raspored zvonjenja”. Informator, 2012/2013. godina četvrta: 18. 
  28. ^ a b „Publikacije gimnazije”. Informator, 2012/2013. godina četvrta: 37—38. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]