Гнев титана

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gnev titana
Filmski poster na srpskom jeziku
Izvorni naslovWrath of the Titans
IMDB 5,7/10 (182.128 glasova)
Žanrfantastika
akcija
avantura
epika
RežijaDžonatan Libesman
ScenarioDen Mazo
Dejvid Lesli Džonson-Makgoldrik
ProducentBejzil Ivanik
Poli Koen Džonsen
PričaGreg Berlanti
Den Mazo
Dejvid Lesli Džonson-Mekgoldrik
Temelji se namit o Perseju
likovi Beverlija Krosa
Glavne ulogeSem Vortington
Rozamund Pajk
Tobi Kebel
Lijam Nison
Rejf Fajns
Edgar Ramirez
NaratorLijam Nison (Zevs) na početku filma
MuzikaHavijer Navarete[1]
Direktor
fotografije
Ben Dejvis
MontažaMartin Volš
Producentska
kuća
Legendary Pictures
Thunder Road Pictures

Cott Productions
Furia de Titanes II A.I.E.
DistributerWarner Bros. Pictures
Godina2012.
Trajanje99 minuta
ZemljaSjedinjene Američke Države SAD
Španija Španija[2][3]
Jezikengleski
Budžet150 miliona dolara
Zarada302 miliona dolara[4]
Nagrade2 osvojene nagrade + 3 nominacije
Prethodni
Veb-sajtwww.wrathofthetitans.com
IMDb veza

Gnev titana (engl. Wrath of the Titans) je američki akciono-fantastični film iz 2012. godine režisera Džonatana Libesmana, sa Semom Vortingtonom, Rozamund Pajk, Tobijem Kebelom, Lijamom Nisonom, Rejfom Fajnsom i Edgarom Ramirezom u glavnim ulogama. Predstavlja direktan nastavak filma Borba titana iz 2010. godine, koji i sam predstavlja rimejk istoimenog filma iz 1981. godine. Radnja je smeštena 10 godina nakon prvog filma, i nastavlja priču o grčkom mitološkom polubogu, Perseju, koji ovoga puta odlazi u podzemni svet kako bi svog oca, Zevsa, spasao iz zarobljeništva.

Pregovori oko nastavka Borbe titana, otpočeti su odmah nakon što je film pušten u distribuciju, tačnije tokom marta 2010. godine.[5] Scenaristi Den Mazo i Dejvid Lesli Džonson-Makgoldrik angažovani su tokom juna 2010.[6], dok je režiser Džonatan Libesman uveden u projekat tokom avgusta iste godine.[7] Snimanje filma otpočeto je u Londonu 23. marta 2011. godine, i obavljeno je na raznim lokacijama, kao što su: grofovija Sari, Vels, ostrvo Tenerife i Nacionalni park Torres del Paine koji se nalazi u čileanskoj Patagoniji.[8]

Film je kao i njegov prethodnik tokom procesa postprodukcije pretvoren u 3D format.[6] Gnev titana je premijerno objavljen u 2D i 3D formatu 30. marta 2012. godine u biskopima SAD-a.

Reakcije publike i kritičara bile su uglavnom negativne, s tim što su mnogobrojni kritičari pohvalili izvanredne specijalne efekte koji su prema rečima mnogih blago poboljšanje u odnosu na prethodni film, dok su negativne kritike uglavnom bile upućene ka glumi i lošem zapletu.[9][10][11][12]

Ali i uprkos tome uspeo je da zaradi oko 302 miliona $, što je duplo više od cifre koju je iznosio produkcijski budžet. Nastavak pod naslovom Osveta titana planiran je za 2013. godinu, ali je otkazan zbog kritičarskog neuspeha prva dva filma i nedostatka ideja za scenario.[13]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Deset godina nakon što je herojski porazio čudovišnog Krakena, Zevsov sin, polubog Persej pokušava da vodi miran život kao seoski ribar i jedini roditelj svog desetogodišnjeg sina Heleja. Ono što Persej ne zna jeste da je počela borba za prevlast između bogova koja preti da ugrozi njegov idilični život. Opasno oslabljeni zbog nedostatka ljudske posvećenosti, bogovi gube kontrolu nad zatvorenim titanima i njihovim razbesnelim vođom, Hronosom, ocem Zevsove braće, Hada i Posejdona koji već dugo vladaju. Trijumvirat je zbacio njihovog oca sa prestola pre mnogo godina, ostavljajući ga da trune u mračnom ambisu Tartara, tamnici koja leži duboko unutar podzemnog sveta.

Persej više ne može da ignoriše svoj pravi poziv kada Had, zajedno sa Zevsovim sinom Aresom, promeni stranu i sklopi dogovor sa Hronosom o Zevsovom zarobljavanju. Snaga titana polako počinje da raste dok Zevsove preostale božje moći slabe, i pakao vlada zemljom. Tražeći pomoć od hrabre ratnice, kraljice Andromede, Posejdonovog sina poluboga Agenora, i palog boga Hefesta, Persej kreće u podmuklu potragu u podzemni svet kako bi spasio svoga oca, Zevsa, zbacio titane i ponovo spasio čovečanstvo.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Sem Vortington Persej
Rozamund Pajk Andromeda
Tobi Kebel Agenor
Lijam Nison Zevs
Rejf Fajns Had
Edgar Ramirez Ares
Bil Naj Hefest
Deni Hjuston Posejdon
Lili Džejms Korina
Met Miln vojnik
Alehandro Naranho general Mantius
Džon Bel Helius/Helej
Spenser Vajlding Minotaur
Martin Bejfild Kiklop

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Javier Navarrete to Score 'Wrath of the Titans'. Film Music Reporter. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  2. ^ Simon, Brent (28. 3. 2012). „Wrath of the Titans”. Screen Daily. Pristupljeno 22. 3. 2021. (potrebna pretplata)
  3. ^ Buchanan, Jason. „Wrath of the Titans”. Allmovie. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  4. ^ „Wrath of the Titans”. Box Office Mojo. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  5. ^ Sharp, Craig (2010-03-29). „FilmShaft Exclusive! The Stars Align For Clash Of The Titans World Premiere With The SEQUEL Waiting In The Wings”. FilmShaft. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  6. ^ a b McNary, Dave (2010-06-11). „'Clash of the Titans' sequel in the works”. Variety. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  7. ^ „Liebesman Confirmed for Clash of the Titans 2”. ComingSoon.net. CraveOnline. 2010-08-31. Arhivirano iz originala 22. 02. 2014. g. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  8. ^ „Production Underway for Clash of the Titans 2”. ComingSoon.net. CraveOnline. 2011-03-23. Arhivirano iz originala 02. 08. 2014. g. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  9. ^ „Wrath of the Titans (2012)”. Rotten Tomatoes. Flixster. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  10. ^ „Wrath of the Titans”. Metacritic. CBS Interactive. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  11. ^ Ebert, Roger (2012-03-28). „Wrath of the Titans”. Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala 29. 03. 2012. g. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  12. ^ Olsen, Mark (2012-03-12). „Movie review: The gods aren't kind to 'Wrath of the Titans'. Los Angeles Times. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  13. ^ Scaefer, Sandy (26. 12. 2013). „'Clash of the Titans 3' Not Happening Without 'Fresh' Ideas”. Screen Rant (na jeziku: engleski). Pristupljeno 22. 3. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]