Govor (dijalektologija)
Govor, ili poddijalekt (poddijalekat) ili subdijalekt (subdijalekat; od latinskog prefiksa sub- — sub- — „pod” i grčkog pojma διάλεκτος [diálektos] — dijalektos — „razrečje”), je dijalektološki pojam kojim se označava jezička varijetetska podgrupa u okviru određenog dijalekta. Podela nekog dijalekta na subdijalekte, odnosno govore proističe iz lokalnih jezičkih posebnosti, koje postoje na različitim područjima u okviru granica tog dijalekta. Pored osnovnog dijalektološkog grupisanja po pripadnosti matičnom dijalektu, govori (subdijalekti) se mogu grupisati i prema demolingvističkim kriterijumima, u sklopu proučavanja svih govora, odnosno subdijalekata koji su zastupljeni na nekoj proučavanoj teritoriji, nezavisno od njihove pripadnosti različitim matičnim dijalektima.[1]
U stručnoj literaturi i publicistici, za govore (subdijalekte) se neretko upotrebljava i termin „poddijalekti” (sa dva „d”).[2]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ivić, Pavle (1956). Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: Uvod i štokavsko narečje (1. izd.). Novi Sad: Matica srpska.
- Okuka, Miloš (2008). Srpski dijalekti. Zagreb: Prosvjeta.
- Ćorić, Božo (1991). „Iz dijalektološke terminologije (narečje, dijalekat, govor)”. Književnost i jezik. 38 (1): 73—77.