Gorica Gajević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gorica Gajević
Lični podaci
Datum rođenja(1958-05-20)20. maj 1958.(65 god.)
Mesto rođenjaValjevo,  NR Srbija,  FNR Jugoslavija
Profesijapravnik
Politička karijera
Politička
stranka
Savez komunista Srbije
Socijalistička partija Srbije
generalni sekretar SPS
2. mart 1996 — 25. novembar 2000.
PrethodnikMilomir Minić
NaslednikZoran Anđelković

Gorica Gajević (Valjevo, 20. maj 1958) srpska je pravnica i političarka, u periodu od marta 1996. do novembra 2000. godine obavljala je dužnost generalnog sekretara Socijalističke partije Srbije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 20. maja 1958. u Valjevu. Njen otac Arsenije Gajević bio je inženjer agronomije, a majka Elvira, rođena Švikart domaćica. Odrasla je u Raškoj, gde je 1977. završila gimnaziju „25. maj”. Potom je studirala na Pravnom fakultetu u Beogradu, gde je 1981. diplomirala na krivično-sudskom smeru.[1]

Od 1982. do 1983. bila je sudija pripravnik, potom stručni saradnik od 1983. do 1984. i sudija u Opštinskom sudu u Raškoj, od 1984. do 1989. godine. Bila je politički aktivna u Savezu komunista, a od 1989. do 1990. je bila predsednik Opštinskog komiteta Saveza komunista Srbije u Raškoj. Nakon formiranja Socijalističke partije Srbije, bila je od 1990. do 1992. predsednik Opštinskog odbora SPS u Raškoj. U Socijalističkoj partiji obavljala je razne dužnosti — bila je član Glavnog odbora, član Saveta za državno i ustavno uređenje i pravni sistem, Saveta za zdravstvo, Saveta za društveni položaj žene i dece i Komisije za predstavke i žalbe Glavnog odbora SPS.[1]

Birana je za narodnog poslanika Narodne skupštine Republike Srbije i za narodnog poslanika u Veću građana Savezne skupštine SR Jugoslavije.[1]

Na Trećem kongresu SPS, održanom 2. marta 1996. izabrana je za generalnog sekretara SPS. Ubrzo potom izabrana je za potpredsednika Veća građana Savezne skupštine SRJ. Od tada pa do petooktobarskih promena bila je jedna od najznačajnijih ličnosti SPS i jedan od najbližih saradnika Slobodana Miloševića. Takođe, bila je u Upravnom odboru Nacionalnog parka „Kopaonik” i Kliničkog centra Srbije, pomoćnik direktora Srbijašuma i dr.

Nakon petooktobarskih promena i pada Slobodana Miloševića, dala je ostavku na sve partijske funkcije i povukla se iz političkog života. Živela je napre u Beogradu, a onda je prešla u Rašku, gde se bavila advokaturom. Septembra 2008. odlukom Skupštine opštine Raška izabrana je za opštinskog javnog pravobranioca.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Biografski leksikon Ko je ko u Srbiji. Beograd: „Bibliofon”. 1995.