Господар прстенова: Дружина прстена

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gospodar prstenova: Družina prstena
Filmski poster
Izvorni naslovThe Lord Of The Rings: The Fellowship Of The Ring
RežijaPiter Džekson
ScenarioRoman:
Dž. R. R. Tolkin
Scenario:
Piter Džekson
Fren Volš
Filipa Bojens
ProducentPiter Džekson
Bari M. Ozborn
Tim Sanders
Fren Volš
Glavne ulogeElajdža Vud
Ijan Makelen
Šon Astin
Vigo Mortensen
Orlando Blum
Džon Ris-Dejvis
Šon Bin
Liv Tajler
Kejt Blančet
Kristofer Li
Dominik Monahan
Bili Bojd
Hjugo Viving
Endi Serkis
Ijan Holm
Sala Bejker
MuzikaHauard Šor
SnimateljEndru Lesni
MontažaDžon Gilbert
Producentska
kuća
Nju lajn sinema
Godina2001.
TrajanjeBioskopska verzija:
178 minuta
Produžena verzija:
208 minuta[1]
ZemljaNovi Zeland Novi Zeland
Sjedinjene Američke Države SAD
Jezikengleski
Budžet93 miliona dolara[2]
Zarada871,5 miliona dolara
Sledeći
Veb-sajtwww.warnerbros.com/movies/lord-rings-fellowship-ring/
IMDb veza

Gospodar prstenova: Družina prstena (engl. The Lord Of The Rings: The Fellowship Of The Ring) je prvi filmski deo fantastične trilogije reditelja Pitera Džeksona iz 2001. godine, baziran na romanu engleskog akademika i filologa Džona Ronalda Ruela Tolkina (skr. Dž. R. R. Tolkin). Džekson je počeo da radi na projektu 1995. godine, prvobitno zamišljenom kao dvodelna adaptacija Tolkinovih dela. Sledećih šest godina, projekt se proširio na tri filma snimljena u 15 meseci na Novom Zelandu.

Mračni gospodar Sauron traži Jedinstveni Prsten kojim će pokoriti Srednju zemlju. Prsten se našao u rukama mladog hobita Froda Baginsa, koji ga mora uništiti kako bi porazio Saurona i njegove snage. Sudbina Srednje zemlje zavisi od Froda i osam njegovih prijatelja iz Družine Prstena. Tako počinje putovanje u Ukletu planinu u zemlji Mordor, a to je jedino mesto na kojem se Prsten može uništiti.

Objavljen 19. decembra 2001. godine, film je zaradio pohvale i od kritike i od publike, a ovi drugi su često navodili kako film verno prati originalnu priču. Bio je to veliki bioskopski uspeh, zaradivši 871 milion dolara širom sveta, i drugi najuspešniji film 2001. godine u SAD i u ostatku sveta (iza filma Hari Poter i kamen mudrosti), čime je postao peti najuspešniji film svih vremena u to vreme. Bio je nominovan za 13 Oskara, uključujući one za najbolji film, najboljeg režisera, najbolji adaptirani scenario, Makelen za najboljeg sporednog glumca, najbolju scenografiju, najbolju kostimografiju, najbolju montažu, najbolju originalnu pesmu i najbolji miks zvuka, a osvojio je četiri za: najbolju fotografiju, najbolju šminku, najbolju originalnu muziku i najbolje vizuelne efekte. Film je takođe osvojio 5 nagrada BAFTA, uključujući one za najbolji film i režisera.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Uvod, koji pripoveda Galadrijela, prikazuje čarobnjaka Saurona koji kuje Jedinstveni prsten kojim će pokoriti Srednju zemlju preko porobljavanja nosača Prstenova moći - moćnih magičnih prstenova koji su dati svakoj rasi - Vilenjacima, Patuljcima i Ljudima. Formiran je Poslednji savez vilenjaka i ljudi kako bi se suprotstavio Sauronu i njegovim snagama u podnožju Plamen planine, ali iznenada se pojavljuje sam Sauron kako bi ubio Elendila, kralja Arnora i Gondora, i Gil-galada, Uzvišenog Kralja Noldora. Tada Isildur zgrabi slomljeni mač svoga oca i odseče Sauronovu ruku. Udarac odseče Sauronove prste, odvojivši ga od Prstena i pobeđuje njegovu vojsku. Međutim, kako je Sauronov život vezan sa prstenom, on nije sasvim poražen sve dok se sam prsten ne uništi. Isildur odnosi Prsten i podilazi iskušenju, odbijajući ga uništiti. Posle mu orci spremaju zasedu i ubijaju ga, a prsten biva izgubljen u reci u koju je Isildur pao.

Prsten je pronađen dva i po milenijuma kasnije, kada dolazi do stvorenja Goluma, koji ga odnosi u podzemlje na pet vekova, a prsten daje Golumu „neprirodno dug život”. Ali prsten ga napušta, a pronalazi ga hobit Bilbo Bagins, na veliku Golumovu žalost. Bilbo se vraća svom domu u Okrug sa Prstenom, a priča se nastavlja 60 godina kasnije.

Na svoj 111. rođendan, Bilbo ostavlja Prsten svom nećaku i usvojenom nasledniku Frodu Baginsu. Bilbov stari prijatelj čarobnjak Gandalf otkriva da je taj prsten u stvari Jedinstveni prsten, predmet koji ima moć da iskvari srce onoga ko ga poseduje. Sauron, mračni gospodar, šalje Utvare prstena, prerušene u jahače u crnom u Okrug, Frodovu domovinu, u potragu za prstenom. Uz pomoć odanog baštovana, Sema Gemdžija, i dvojice bliskih prijatelja, Merija Brandibaka i Pipina Tuka, Frodo uspeva da im pobegne. Frodo i ostali odlaze da predaju prsten u Rivendal kojim vlada vilenjak Elrond. U gradiću Briju, Frodovoj družini se priključuje čovek zvani Strajder, koji je u stvari Aragorn, sin Aratornov, naslednik prestola Gondora i Arnora. Aragorn, na zahtev Gandalfa, vodi hobite do Rivendala. Međutim, Froda je teško povredio vođa Utvara, ali se uprkos tome oporavlja pod negom vilenjačkog gospodara Elronda. U Rivendalu se održava Elrondov savet kome prisustvuju predstavnici svih rasa Srednje zemlje - Vilenjaci, Patuljci i Ljudi. Vođeni Elrondom, dolaze do zaključka da mogu spasiti Srednju zemlju jedino ako odnesu Jedinstveni Prsten u zemlju senki, Mordor, i unište ga u Ukletoj planini gde je i iskovan. Frodo se dobrovoljno javlja za taj zadatak i „Družina prstena” je formirana da mu pomogne: sam Frodo, Gandalf, Aragorn, Boromir Gondorski, patuljak Gimli, vilenjak Legolas i njegova tri saputnika hobita. Put ih nosi u rudnike Morije, gde ih prati Golum, biće koje je je Bilbo sreo u goblinskim pećinama Maglenog gorja pre mnogo godina. Golum je dugo posedovao Prsten, pre nego što ga je našao Bilbo. Gandalf objašnjava da je Golum nekada bio sličan hobitima, pre nego što je našao Prsten, koji ga je iskvario. Rob Prstenovoj volji, Golum očajnički želi ponovo uzeti „njegovo Zlato”. U nastavku, Pipin slučajno razotkrije njihovo prisustvo, i Družina je napadnuta od strane Sauronovih slugu. Gandalf se sukobljava sa gigantskim drevnim demonom vatre i senke Balrogom, i pada u duboku provaliju, verovatno u svoju smrt. Bežeći iz Morije, Družina, predvođena Aragornom, odlazi u vilenjačke prostore Lotlorijena. Tamo gospodarica Galadrijela pokazuje Frodu vizije prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Frodo ugleda i Sauronovo oko, metafizički izraz Saurona. Na kraju prvog dela, nakon što Družina pređe Veliku reku Anduin, Frodo odlučuje da sam ode u Mordor, prvenstveno zbog opasnog uticaja prstena na Boromira koga su ubili Uruk-hai. Međutim, njegov odani Sem insistira da pođe sa njim.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Uloga Glumac
Frodo Bagins Elajdža Vud
Gandalf Ijan Makelen
Sem Gemdži Šon Astin
Aragorn Vigo Mortensen
Legolas Orlando Blum
Gimli Džon Ris-Dejvis
Boromir Šon Bin
Aruena Liv Tajler
Galadrijela Kejt Blančet
Saruman Kristofer Li
Veseli Brendibak Dominik Monahan‎
Pipin Tuk Bili Bojd
Elrond Hjugo Viving
Golum Endi Serkis
Bilbo Bagins Ijan Holm
Sauron Sala Bejker

Opis likova[uredi | uredi izvor]

Članovi Družine prstena, sleva nadesno: (Gornji red) Aragorn, Gandalf, Legolas, Boromir, (donji red) Sem, Frodo, Veseli, Pipin, Gimli.
  • Elajdža Vud - Frodo Bagins: Hobit koji nasleđuje Jedinstveni Prsten od ujaka, Bilba Baginsa. Većinom je u društvu prijatelja, hobita Semvajza Gemdžija.
  • Ijan Makelen - Gandalf: Čarobnjak i mentor Froda Baginsa, koji mu pomaže da odluči šta da uradi sa Prstenom. Postaje vođa Družine nakon što je odlučeno da se Prsten vrati na Plamen planinu i tamo uništi.
  • Šon Astin - Semvajz Gemdži: Poznatiji kao Sem, je hobit, Frodov zaštitnik i prijatelj. Nakon što su ga uhvatili u prisluškivanju, Sem je postao Frodov pratilac, a od tada mu postaje odan.
  • Vigo Mortensen - Aragorn: Šumar iz Dunedaina i naslednik Gondorskog prestola. Putuje sa Družinom na njihovom putovanju u Mordor. Nije siguran da li je sposoban da postane Kralj posle neuspeha njegovog pretka, Isildura.
  • Orlando Blum - Legolas: Princ Severne Mrke šume i sin kralja Tranduila, jednog od Sivih Vilovnjaka Srednje zemlje. Vešt strelac koji se pridružuje Družini na njihovom putovanju u Mordor.
  • Džon Ris-Dejvis - Gimli: Patuljak koji se pridružuje Družini za Mordor nakon što su pošli iz Rivendala. Ksenofobičan je prema Vilenjacima.
  • Šon Bin - Boromir: Princ Gondora, putuje sa Družinom prema Mordoru, iako ga moć Prstena dovodi u iskušenje. Misli da Gondoru ne treba Kralj, ali postaje Aragornov prijatelj.
  • Liv Tajler - Aruena: Vilenjakinja koja nosi Froda u Rivendal nakon što je proboden mačem. Ona je kćer Elronda i Aragornova ljubavnica. Daje Aragornu zastavu Gondora sa 7 zvezdica.
  • Kejt Blančet - Galadrijela: Suvladarica Lotlorijena, zajedno sa mužem Selebornom. Pokazuje Frodu mogući ishod događaja u svom ogledalu.
  • Kristofer Li - Saruman: Pali predsedavajući Saveta Mudrih, koji je podlegao Sauronovoj moći. Nakon što je zarobio Gandalfa, stvara vojsku Uruk-haia kako bi pronašao i oteo Prsten od Družine.
  • Dominik Monahan‎ - Merjadok Brendibak: Poznatiji kao Veseli, hobit i Frodov prijatelj. Pomaže mu u bekstvu od orka i putuje sa Družinom na njihovom putovanju u Mordor, zajedno sa svojim najboljim prijateljem, Pipinom.
  • Bili Bojd - Peregrin Tuk: Hobit, poznatiji kao Pipin i Frodov prijatelj. Putuje sa Družinom na njihovom putovanju u Mordor, zajedno sa svojim najboljim prijateljem, Merijem. Odan je, ali nestašan. Često dosađuje Gandalfu.
  • Hjugo Viving - Elrond: Vilenjak, vladar Rivendala, koji vodi Elrondovo veće koje na kraju odlučuje da unište Jedinstveni Prsten. Izgubio je veru u Čovekovu snagu nakon što je svedočio Isildurovom neuspehu pre tri hiljade godina.
  • Endi Serkis - Golum: Jedan od nosioca Jedinstvenog Prstena. Prsten ga je iskvario, ali mu je dao neobično dug život. Prsten mu je ukrao Bilbo Bagins. Nekada je ličio na hobite i zvao se Smigol.
  • Ijan Holm - Bilbo Bagins: Frodov ujak koji mu daje Prsten nakon što je odlučio da se povuče u Rivendal.
  • Sala Bejker - Sauron: Glavni suparnik i naslovni lik priče koji je stvorio Jedinstveni Prsten kako bi pokorio Srednju zemlju. Izgubio je Prsten od Isildura, a sada ga traži kako bi zavladao Srednjom zemljom. Ne može preuzeti fizički oblik, a duhovno je inkarniran kao Oko.
  • Lorens Makore - Lurc: Komandant Sarumanove vojske orka koji vodi lov na Družinu na putu za Mordor.
  • Hari Sinkler - Isildur: Stariji Elendilov sin i Aragornov predak koji se borio u ratu za Poslednji savez. Upao je u zamku Mordorskih orka kada je Jedinstveni Prsten pao ispred njega nakon što je odsekao Sauronovu ruku sa mačem njegovog oca koji se naziva Narsil tokom rata.

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

Elajdža Vud je bio prvi izabrani glumac, još 7. jula 1999. Pre početka snimanja 11. oktobra 1999., glavni glumci vežbali su šest nedelja mačevanje, jahanje i veslanje. Piter Džekson se nadao da će se tako stvoriti hemija među glumačkom ekipom koja će se osetiti i na filmu, a osim toga, i da će se naviknuti na život u Velingtonu. Kao rezultat, Šon Astin, tada otac jednog deteta, počeo se brinuti o 18-godišnjem Elajdži Vudu. Takođe su vežbali pravilno izgovarati Tolkinove rečenice.

Stjuart Taunsend originalno je angažovan za ulogu Aragorna. Međutim, Džekson je shvatio da je Taunsend premlad pa mu je bio potreban stariji glumac. Počela je potraga, a za manje od tri dana je izabran Vigo Mortensen. Producent Mark Odeski video je Mortensena u predstavi, a njegov sin, veliki obožavalac knjige, nagovorio ga je da prihvati ulogu. Mortensen je pročitao knjigu u avionu, prošao brzu vežbu mačevanja i počeo da snima. Postao je popularan među ekipom budući da je prigrlio metodičnu glumu pa je nosio svoj kostim i mač i van seta.

Poređenje sa knjigom[uredi | uredi izvor]

Džekson, Volš i Bojens napravili su brojne razlike u priči zbog tempa radnje i razvoja likova. Džekson je rekao da mu je glavna želja bila da snimi film fokusiran primarno na Froda i Prsten, okosnicu priče. Prolog je sažeo Tolkinovu pozadinsku priču, u kojoj je sedmogodišnja opsada Posljednjeg saveza Barad-dura jedna bitka, gde Elendil jednostavno biva ubijen od strane Saurona, što iskorišćava Isildur za svoj napad. Sauron je prikazan kako eksplodira, iako je Tolkin rekao da ga je samo napustio duh. Isildur sačuva Jedinstveni Prsten za uspomenu, ali ga on ne iskvaruje kao što je opisano u pripovedanju. Savetovano mu je da uništi Prsten, ali se ne spominje da on i Elrond odlaze na Plamen planinu kao što je prikazano u kasnijem razgovoru između Elronda i Gandalfa.

Događaji sa početka filma su sažeti ili izostavljeni. Glavna razlika je ta da Gandalf nije svestan da je Bilbo spreman napustiti Okrug. U knjizi, vreme koje je prošlo između trenutka kad Gandalf ostavlja Frodu Prsten i povratka kako bi se otkrio natpis na njemu je 17 godina, što je sažeto zbog vremenskog razloga. Osim toga, Frodo provodi nekoliko meseci pripremajući se za svoje putovanje u Bri što je skraćeno u jedan dan, kako bi se umanjila dramatska napetost. Likovi kao što su Tom Bombadil su izostavljeni zbog radnje kao i zbog povećanja pretnje orka. Te sekvence su izostavljene i kako bi se ostavilo prostora za pojavljivanje Sarumana, koji se u knjizi pojavljuje samo u flešbeku u Gospodar prstenova: Dve kule. Gandalfovo zatočeništvo je prošireno sa prizorom borbe. Sarumanova uloga je povećana: on je kriv za snežnu mećavu u Karadrasu, uloga preuzeta od duha u knjizi.

Jedan od značajnijih dodataka je onaj da Aragorn mora prevladati svoje neverovanje kako bi zatražio pravo nad kraljevstvom. Ovaj element nije prisutan u knjizi, gde Aragorn namerava da zatraži presto u pravo vreme. Sve je to napravljeno zbog Džeksonovog uverenja da se svaki lik mora promeniti ili saznati nešto tokom priče. Aruena Evenstar takođe ima veću ulogu u filmu, zamenivši lik iz knjige, Glorfindel, u spasavanju Froda. Lik Elrond takođe se razlikuje od svog književnog šablona; u filmu on sumnja da Ljudi mogu da prežive bez Kralja. Knjiga jednostavno završava bez dramatičnog završetka, budući da je Tolkin napisao jedinstvenu priču objavljenu u tri dela. Džeksonovo delo završava velikom bitkom, u kojoj predstavlja (neimenovanog) suparnika koji se u scenariju naziva Lurc. U knjizi bitka koja dovodi do Boromirove smrti je ispričana u flešbeku u drugom poglavlju, dok je u filmu sve prikazano linearno. Dodavši zadovoljavajući kraj pre čekanja na sledeći film, Aragorn je svestan Frodove odluke da ode, dok je u knjizi Družina u haosu.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Piter Džekson je sa Kristijanom Riversom na priči počeo da radi u avgustu 1997., dok je u isto vreme angažovao Ričarda Tejlora i Vetu Vorkšop da počnu stvarati njegovu interpretaciju Srednje zemlje. Džekson im je rekao da naprave Srednju zemlju što ubedljivije i verodostojnije, tako da ono izgleda kao da je izašlo iz stvarne istorije.

U novembru, Alan Li i Džon Houv počeli su izradu početnih koncepata scenografije. Li je stvorio mesta kao što su Rivendal, Izengard, Moriju i Lotlorijen. Veta Vorkšop i scenografsko odeljenje počeli su pretvarati dizajne u arhitekturu, dok je Den Hena skautirao lokacije. 1. aprila 1999. ekipi se pridružila Ngila Dikson počevši dizajnirati kostime. Ona i 40 krojača izradili su 19.000 kostima.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Većina kritičara je hvalila prvi deo slavne trilogije. Džejms Berardineli je filmu dao 4 od 4 zvezde: „Sa ovom produkcijom, Piter Džekson je iskoristio „Gospodara prstenova” kako bi ponovo izumeo fantastiku za kinematografiju na isti način na koji je knjiga ponudila bazu za napisanu reč”. Rodžer Ibert mu je dao 3 od 4 zvezde i hvalio ga, ali priznao i sitne nedostatke: „Jako dobro napravljena pustolovina... Ali, neki će požaliti što su hobiti izgurani u drugi plan i smanjeni u sporedne likove. I film se oslanja puno više na akcione scene od Tolkina”.

Kritičar Večernjeg lista Arsen Oremović bio je prilično uzdržan i dao filmu 2 od ukupno 4 ’kritičarska prsta’: „Upravo za maštu podsticajnih Tolkinovih priča i njihovog kultnog obožavanja, Džekson je imao težak zadatak pokolja sa vlastitim projekcijama svakog čitaoca ponaosob, a u njegovim predstavama pojedini likovi možda previše dolaze iz područja horora... Kaže se da slika govori više od stotinu reči, ali nije baš tako. U ovom slučaju Tolkinovi junaci deluju ipak prostije i viđenije nego u pisanim opisima. Po ikonografiji i vizuelnim efektima, „Gospodar prstenova” deluje kao izvrsna sublimacija najboljih delova „Mumije”, „Parka iz doba Jure”, „Tomb Rajdera” i neupitni gospodar fantastičnih filmova, nego kao posebno originalna i čarobna celina”.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Film je 2002. osvojio 4 Oskara od 13 nominacija. Pobedničke kategorije bile su fotografija, vizuelni efekti, šminka i najbolji originalni muzički broj. Film je bio nominovan u kategorijama najboljeg sporednog glumca (Ijan Makelen), scenografije, reditelja, montaže, najbolje pesme, najboljeg filma, zvuka, dizajna kostima i scenarija. Takođe, film je 2002. osvojio i nagradu Saturn za najbolje specijalno DVD izdanje. Nakon završetka bioskopskog prikazivanja, film se smestio među deset najuspešnijih filmova širom sveta, zaradivši više od 860 miliona dolara.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]