Господар прстенова: Повратак краља

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gospodar prstenova: Povratak kralja
Filmski poster
Izvorni naslovThe Lord Of The Rings: The Return Of The King
RežijaPiter Džekson
ScenarioDž. R. R. Tolkin
Piter Džekson
Fren Volš
Filipa Bojens
Glavne ulogeElajdža Vud
Ijan Makelen
Liv Tajler
Vigo Mortensen
Šon Astin
Kejt Blančet
Džon Ris-Dejvis
Bernard Hil
Bili Bojd
Dominik Monahan
Orlando Blum
Hjugo Viving
Miranda Oto
Dejvid Venam
Karl Erban
Džon Nobl
Endi Serkis
Ijan Holm
Šon Bin
MuzikaHauard Šor
Godina2003.
TrajanjeBioskopska verzija:
201 minuta
Produžena verzija:
252 minuta
ZemljaNovi Zeland Novi Zeland
Sjedinjene Američke Države SAD
Jezikengleski
Budžet94 miliona dolara
Zarada1,120 milijardi dolara
Prethodni
Veb-sajtwww.warnerbros.com/movies/lord-rings-return-king/
IMDb veza

Gospodar prstenova: Povratak kralja (engl. The Lord of the Rings: The Return of the King) je treći deo fantastične filmske trilogije reditelja Pitera Džeksona snimljen 2003. godine, a zasnovan na trećem delu Dž. R. R. Tolkinovog Gospodara prstenova. U glavnim ulogama su: Elajdža Vud, Ijan Makelen, Liv Tajler, Vigo Mortensen, Šon Astin, Kejt Blančet, Džon Ris-Dejvis, Bernard Hil, Bili Bojd, Dominik Monahan, Orlando Blum, Hjugo Viving, Miranda Oto, Dejvid Venam, Karl Erban, Džon Nobl, Endi Serkis, Ijan Holm i Šon Bin. Filmu prethode Gospodar prstenova: Družina prstena (2001) i Gospodar prstenova: Dve kule (2002).

Nastavljajući se na radnju filma Dve kule, Frodo, Sem i Golum privode kraju svoj put do Planine usuda u zemlji Mordor kako bi uništili Jedinstveni prsten, ali nisu svesni Golumovih stvarnih namera, dok Gandalf, Aragorn, Legolas, Gimli i ostali udružuju snage protiv Saurona i njegovih legija, u Minas Tiritu.

Povratak kralja je finansirao i distribuirao američki studio New Line Cinema, ali je u potpunosti snimljen i montiran u Džeksonovom rodnom Novom Zelandu, kao i prethodna dva dela trilogije. Premijerno je prikazan 1. decembra 2003. godine u Velingtonu, u američke bioskope je pušten 17. decembra, a u novozelandske bioskope 18. decembra iste godine. Film je dobio pozitivne kritike i od kritičara i od obožavaoca. Zaradio je 1,120 milijardi dolara širom sveta, što ga je učinilo najuspešnijim filmom iz 2003. godine, a u vreme izlaska bio je drugi film sa najvećom zaradom ikada.

Povratak kralja se smatra jednim od najboljih i najuticajnijih fantastičnih filmova svih vremena. Film je dobio brojne nagrade; na 76. dodeli Oskara, osvojio je svih jedanaest nagrada za koje je bio nominovan: najbolji film, najbolji režiser, najbolji adaptirani scenario, najbolja scenografija, najbolja kostimografija, najbolja montaža, najbolja šminka, najbolja originalna muzika, najbolja originalna pesma, najbolji miks zvuka i najbolji vizuelni efekti. Sa osvojenih jedanaest Oskara izjednačio se sa filmovima Titanik i Ben Hur. Osvojio je i četiri Zlatna globusa, mada su neki kritičari prigovarali da borbu dobra i zla predstavlja isuviše pojednostavljeno. Jedna od tema priče je zloupotreba moći i rast iracionalne, slepe mržnje u pojedincu (simbolično predstavljene u prstenu).

Radnja[uredi | uredi izvor]

Dva hobita, Smeagol i Deagol su bili na pecanju, kada je Deagol pronašao Jedinstveni Prsten. Smeagola je opčinio Prsten, pa je ubio Deagola zbog njega. On se povlači u Maglene planine, dok Prsten unakažava njegovo telo i um, dok on ne postane stvorenje poznato kao Golum.

Vekovima kasnije, tokom Rata za Prsten, Gandalf vodi Aragorna, Legolasa, Gimlija i kralja Teodena u Izengard, gde se oni ponovo susreću sa Veselim i Pipinom. Gandalf preuzima palantir pobeđenog Sarumana. Pipin kasnije pogleda u taj svevideći kamen, kada ga telepatski napada Sauron. Iz opisa Pipinovih vizija, Gandalf pretpostavlja da će Sauron napasti Minas Tirit, glavni grad zemlje Gondor. On jaše tamo da upozori domostojitelja Gondora, Denetora i odvodi Pipina sa sobom.

Golum odvodi Froda Baginsa i Sema Gemdžija do Minas Morgula, gde oni gledaju kako Veštac-kralj, vođa devet Nazgula, predvodi svoju vojsku orkova prema Gondoru. Hobiti počinju da se penju uz stepenice, koje su urezane u steni i koje će ih odvesti do Mordora „tajnim putem,” nesvesni toga da Golum planira da ih ubije i uzme im Prsten. Veštac-kralj i njegova vojska napada i osvaja Ozgilijat, forsirajući Faramira i njegove armije na povlačenje prema Minas Tiritu.

Golum baca hobitsku hranu i okrivljuje Sema. Verujući da Sem žudi za Prstenom, Frodo mu govori da ode kući, pre nego što on i Golum nastavljaju put tunelom koji vodi do Mordora. Golum navlači Froda da uđe u jazbinu ogromnog pauka, Šelobe. Frodo jedva uspeva da pobegne i suočava se sa Golumom, govoreći mu da mora da uništi Prsten, zbog dobrobiti obojice. Golum napada Froda, ali pada u provaliju. Frodo nastavlja svoj put, ali Šeloba ga pronalazi, paralizuje i upleće ga u mrežu. Međutim, Sem se vraća i ranjava Šelobu, koja se beži odatle. Sem se skriva kad se Orci pojave i odnose Froda sa sobom. Orci se sukobljavaju oko Frodovog ogrtača od mitrila, što dozvoljava Semu da pobegne sa Frodom i oni nastavljaju svoj put.

Aragorn saznaje od Elronda da Aruenina snaga bledi, zato što je ona odlučila da ostane u Srednjoj zemlji, ponovo se susretne sa Aragornom, zasnuje porodicu i dobrovoljno postane smrtna, nakon što je imala viziju njenog sina sa Aragornom. Aruena ubeđuje nevoljnog Elronda da prihvati njen izbor ostanka u Srednjoj zemlji i da naoruža Aragorna sa Andurilom, mačem koga su ponovo sastavili kovači u Rivendalu, na Elrondovu naredbu od krhotina Isildurovog mača, kako bi on povratio svoje pravo stečeno rođenjem, dok on nabavlja pojačanje u vidu vojske mrtvih. Priključuju mu se Legolas i Gimli i njih trojica odlaze do Staza mrtvih i ubeđuju vojsku mrtvih da im se pridruže, uz zakletvu da će ih osloboditi od kletve koju je Isildur bacio na njih.

Faramir je smrtno ranjen nakon uzaludnog pokušaja da ponovo preuzme Ozgilijat; verujući da je njegov sin mrtav, Denetor pada u ludilo. Gandalf je ostavljen da odbrani grad protiv vojske orkova, koje predvodi Gotmog. Dok Gotmogova vojska uspeva da pronađe ulaz u grad, Denetor pokušava da ubije sebe i Faramira na lomači. Pipin obaveštava Gandalfa o ovome i oni uspevaju da spasu Faramira, ali zapaljeni Denetor pada u smrt sa vrha Minas Tirita, baš pre nego što Jomer stigne sa Rohirimima. Tokom ove bitke, njih opkoljava vojska ljudi iz Harada koji jašu stvorenja Olifante, dok Veštac-kralj smrtno ranjava Teodena. Iako Teodenova nećaka Jovajna uništava Vešca-kralja uz pomoć Veselog, Teoden podleže svojim ranama. Aragorn se priključuje bici sa vojskom mrtvih, koji nadjačavaju Sauronove snage i pobeđuju. Aragorn ih onda oslobađa od kletve.

Aragorn odlučuje da povede vojsku do Crne kapije kao mamac, kako bi Frodo i Sem uspeli da dođu do Planine usuda. Aragornova vojska navlači na sebe preostale Sauronove snage i ispražnjava Mordor, što dozvoljava Frodu i Semu da dođu do vulkana, ali Golum ih napada baš kada oni dođu do Planine usuda. Dok stoji na litici iznad vulkanske vatre, Frodo podleže moći Prstena i govori da je njegov, stavljajući ga na svoj prst. Iako je Frodo postao nevidljiv, Golum uspeva da ga pronađe, napada ga i odgriza mu prst kako bi povratio Prsten. Frodo se sukobljava sa njim i dok se oni bore oko Prstena, obojica padaju sa litice. Golum upada u vatru sa Prstenom i umire. Frodo se pridržava za ivicu litice, a Sem ga spasava dok Prsten raspada u lavi. Dok Frodo i Sem beže, Sauron je uništen zajedno sa svojim snagama i Nazgulima, dok se Mordor raspada.

Gandalf doleće sa orlovima da spase hobite, koji se bude u Minas Tiritu i susreću se sa ostatkom Družine. Aragorn je krunisan za kralja Gondora i uzima Aruenu za svoju kraljicu. Hobiti se vraćaju kući u Okrug, gde se Sem ženi sa Rozi Pamuklijom. Nekoliko godina kasnije Frodo napušta Srednju zemlju i odlazi u Besmrtne zemlje sa svojim ujakom Bilbom, Gandalfom i vilovnjacima. On ostavlja Semu Crvenu knjigu Zapada Marka, koja opisuje njihove avanture. Sem se vraća u Okrug, gde ga čekaju Rozi i njihova deca.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Uloga Glumac
Frodo Bagins Elajdža Vud
Gandalf Ijan Makelen
Aragorn Vigo Mortensen
Sem Gemdži Šon Astin
Galadrijela Kejt Blančet
Aruena Liv Tajler
Legolas Orlando Blum
Gimli Džon Ris-Dejvis
Veseli Brendibak Dominik Monahan‎
Pipin Bili Bojd
Golum Endi Serkis
Teoden Bernard Hil
Jovajna Miranda Oto
Jomer Karl Erban
Bilbo Bagins Ijan Holm
Elrond Hjugo Viving
Keleborn Marton Čokaš‎
Gamling Brus Hopkins
Denetor Džon Nobl
Rosita Koto Sara Maklaud
Isildur Hari Sinkler
Faramir Dejvid Venam‎
Kralj mrtvih Pol Norel
Gorbag Stiven Jur
Digol Tomas Robins
Boromir Šon Bin

Kritike[uredi | uredi izvor]

Kritičari su većinom hvalili zadnji deo filmske trilogije „Gospodara prstenova“. Tako je Filip Vuntič u svojoj recenziji napisao: „Reditelj i scenarista dovode jedinstvo u donekle neuravnoteženu priču i vode scene spektakla sa pedantnim i koherentnim stilom“ [traži se izvor] a Džejms Vernier: „Ovo je Džeksonovo najveće ostvarenje: njegova nenameštena sposobnost da iskoristi svaki stari i novi kinematografijski trik u knjizi da prevede Tolkinove reči u drugi svet, svet slika“.[traži se izvor]

Fil Viljareal je zaključio: „Ovaj film će neosporno trajati decenijama kao jedan od najambicioznijih i najneverovatnijih uspeha celuloidnih projekata ikada snimljenih“. [traži se izvor] S druge strane, nezadovoljni Stiven Viti je napisao: „Kao i drugi prilozi sage, i „Povratak kralja“ je deo dobrog filma, ali je samo prosečan kao film za sebe, pun čudnih pauza i ponavljanja“. [traži se izvor] Din Šoša je u Nacionalu zaključio: „Poput i prethodna dva filma „Gospodara prstenova“, i „Povratak kralja“ je bravurozno režirani pustolovni spektakl, ali kojem ipak nešto nedostaje da bi se mogao proglasiti punokrvnim fantastičnim epom, poput „Konana“ Džona Milijusa ili „Ekskalibura“ Džona Burmana. Možda zbog nedostatka žestine, kojoj je svojedobno Milijus prigovarao i u „Ratovima zvezda“ izjavivši da bi volio da neki džedaj ubije nedužno dete i stvori pravu dramu, ili zbog likova, makar je odnos Froda i Sema dovoljno intenzivan“.[traži se izvor]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • 4 osvojena Zlatna globusa (najbolji film, režija, scenario, muzika)
  • 11 osvojenih Oskara (najbolji film, režija, scenario, scenografija, kostimi, montaža, šminka, muzika, pesma, zvuk, specijalni efekti)
  • 4 osvojene BAFTA-e (najbolji film, scenario, fotografija, specijalni efekti) i 7 nominacija (najbolja režija, kostimi, montaža, šminka, zvuk, muzika, sporedni glumac)

Razlike u odnosu na knjigu[uredi | uredi izvor]

Statua Saurona iz filmskog serijala Gospodar prstenova.
  • Događaj u Šelobinoj pećini odvija se u knjizi „Dve kule“ dok se u filmu pojavljuje na početku trećeg dela.
  • Scena u kojoj Pipin pogleda u Palantir se takođe odvija u drugom delu serijala.
  • U knjizi Denetor je mnogo tragičniji lik. Ovde samo tuguje za Boromirom dok u knjizi potpuno poludi.
  • Elrond iskuje tek u ovom filmu mač Anduril Aragornu dok ga u knjizi iskuje kad družina kreće iz Rivendala.
  • Generali su izbačeni te je potpuno zapovedništvo nad vojskom povereno Gandalfu.
  • U knjizi čitaoci ne znaju da se Jovajna prerušila u ratnika dok su u filmu gledaoci toga svesni.
  • U filmu (mada je to jedna od izbrisanih scena) Sarumana ubije Crvjezik na vrhu Ortanka. U knjizi se, međutim, Saruman sakrio u Okrug i tamo zaveo svoju vlast i doveo druge ljude. Po povratku Froda, Sema, Veselog i Pipina Hobiti se organizuju u borbu i ubijaju Sarumanove ljude. Tada Crvjezik ubija Sarumana, a njega samog ubijaju Hobiti (u filmu ga je ubio Legolas).
  • Takođe, duhovi u knjizi pomažu Aragornu, Legolasu i Gimliju samo da pobede pirate, a u filmu odigravaju ključnu ulogu u spasavanju Minas Tirita.
  • U bici kod Crne kapije (u knjizi) se borio samo Pipin jer je Veseli bio ranjen, a u filmu se bore obojica.
  • U filmu je prikazano kako Frodo tera Sema da se vrati kući nakon što se ovaj ponudio da nosi Prsten. Ovo se ne dešava u knjizi i njih dvojica ostaju zajedno sve dok Froda Orci ne odvedu u kulu.
  • U knjizi Golum pada u lavu na planini Usuda jer se mahnito radovao prisvajanju Prstena i nije gledao gde staje, a u filmu se rvao sa Frodom pa su obojica pali. Zbog toga je scena u kojoj se Frodo drži za ivicu litice dok mu Sem pomaže da se popne izmišljena.
  • U knjizi je naglašeno da Sauron nije umro, već je samo izgubio svu moć i postao slabiji od senke, a u filmu izgleda kao da umire.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]