Gradište (Vlasotince)
Gradište | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Jablanički |
Opština | Vlasotince |
Stanovništvo | |
— 2011. | 169 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 55′ 26″ S; 22° 08′ 27″ I / 42.923833° S; 22.140833° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 592 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | VL |
Gradište je naselje u Srbiji u opštini Vlasotince u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 169 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 225 stanovnika).
Položaj i tip[uredi | uredi izvor]
Selo leži u dolini Grdeličke reke na njenim padinama. Položaj je pogodan iz ekonomskih razloga: na blažijim delovima padina su njive, a na strmijim delovima su šume. Voda za piće dobija se iz većer broja kladenaca. Gradištu su najbliža okolna sela Dadince, Kovačeva Bara i Donja Lopušnja. Nazivi potesa na ataru su: Samokov, Tursko Gumno, Mišina Čuka, Šijakovac, Rašin Rid, Morič, Jovčin Rid, Menka, Karakaško Gumno, Simonovac, Simonovačka Dolina, Viromet, Plandiška Dolina, Obešenik, Staro Sela. U Gradištu su mahale: Staro Selo, Golema Ramnja, Gorunje, Tri Bare i Reka. Prva mahala je levo od Grdeličke reke, a ostale su desno. Te su mahale među sobom oštro izdvoene. Prema tome naselje je razbijenog tipa. U svemu ima 105 domova (1961)
Istorija[uredi | uredi izvor]
Mesna osnovna škola postoji od 1845. godine.
Starine i prošlost[uredi | uredi izvor]
S leve strane Grdeličke reke diže se brdo Obešenik. A u njerovoj blizini je izdvojeno uzvišenje Gradac. Na njemu se nalaze ostaci od nekadašnje tvrđave: vide se kamenovi lepljeni malterom. Seljak Dragoljub Micić 1959. tamo je kopao nadajući se da će naći „zakopane pare". Stanovnici kažu da su na Gradecu „neki put bili Rimljani". U unutrašnjosti uzvišenja „imalo i neki tuneli". S desne strane Grdeličke Reke, na granici sa Donjom Lopušnjom, leži uzvišenje Morič, visoko 877 m. Po svom položaju i narodnoj tradiciji vidi se da je ranije i na njemu bila tvrđava. Tradicija navodi, da se u nekom ratu posada iz ovih tvrđava odupirala neprijatelju tri godine. Ona se predala tek kada su bili prekinuti podzemni kanali koji su vodili do reke. U blizini uzvišenja Gradac jedan lokalitet nosi ime Mišina Čuka. Tamo su seljaci iskopavali ostatke od nekih starih gpobova. Stari rrobovi nalaženi su i u mahali Staro Selo. I u ovom selu čuje se predanje o starijem stanovništvu zvanom Džidovi. Govori se, da su to bili „visoki ljudi". Ako bi pali „sve bi se izlomili". 3bog toga oni su „slavili sv. Sapletenije". Kako se dalje navodi u tradiciji, „današnje pleme zapatilo se" kasnije, tek kada su nestali pomenuti Džidovi. Kada je osnavano današnje selo ne zna se. Po pričanju, Gradište je najpre bilo malo naselje: nalazilo se u današnjoj mahali Staro Selo levo od Grdeličke Reke. Tamo je ono imalo 7-8 kuća od današnjih rodava: Jovčini, Kocići, Anđelkovci, Bogulinci i Živkovci. U prvoj polovini XIX veka to selo se „rastikalo": pojedini seljaci osnovali su nove mahale desno od peke. Potes Samokov leži kraj Grdeličke Reke u blizini današnje seoske škole. Poznaje se vada kojom je tekla voda iz reke do samokova. Neki stanovnici iz sela Dejana kraj Vlasotinca „radili su put" od samokova do mahale Ctapo Selo. Taj put danas se zove Dejanski Put. Tim putem prenosila se ruda u samokov. Samokovom su „rukovodili" Turci iz Leskovca. Neki od njih zvali su se: Jumer, Pajazit i Ajdar. Govori se da su ti Turci ujedno u6irali i desetak od seljaka. U samokovu radili su Srbi kao kovači i ćumurdžije. Glavni kovač bio je neki čovek od roda Ćurića iz susednog Novog Sela. Jedan kovač iz Gradišta zvao se Stanko. Neki Turci, koji su boravili u samokovu, jednom su napali na ženu Stanka Mutavdžiskog iz ovog sela, koju su zaklali. 3bog toga ti Turci u Leskovcu bili su osuđeni na smrt. U Gradištu ne postoji crkva. Seoska slava je na Spasovdan. Na potesu Viromet „neki put su igrale samovile". Godine 1932. na ataru Gradišta i njemu okolnih sela desila se „opasna provala oblaka". Tada je Grdelička Reka naglo nadošla i odnela sve bašte po dolinskom dnu. Do te godine kraj rečnog korita „bile su bašte i bašte". Otada ova reka često nadolazi i ppavi štetu po nižim delovima atara.[1]
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Gradište živi 202 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,0 godina (44,7 kod muškaraca i 52,1 kod žena). U naselju ima 85 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,65.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 1 | ||
80+ | 1 | 1 | ||
75—79 | 4 | 4 | ||
70—74 | 15 | 13 | ||
65—69 | 13 | 19 | ||
60—64 | 8 | 10 | ||
55—59 | 4 | 6 | ||
50—54 | 8 | 8 | ||
45—49 | 8 | 5 | ||
40—44 | 14 | 8 | ||
35—39 | 5 | 6 | ||
30—34 | 6 | 3 | ||
25—29 | 6 | 1 | ||
20—24 | 11 | 8 | ||
15—19 | 9 | 3 | ||
10—14 | 5 | 2 | ||
5—9 | 3 | 2 | ||
0—4 | 4 | 1 | ||
Prosek : | 44,7 | 52,1 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 112 | 33 | 75 | 2 | 2 | 0 |
Ženski | 96 | 10 | 76 | 8 | 1 | 1 |
UKUPNO | 208 | 43 | 151 | 10 | 3 | 1 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 58 | 16 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 17 | 16 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 75 | 32 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 39 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 39 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 0 | 0 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 3 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 1 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 4 |
Poznate ličnosti[uredi | uredi izvor]
- Ilija Strelja, vojvoda za vreme Prvog srpskog ustanka
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 146-148 strana
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.