Granada

Koordinate: 37° 10′ 27″ S; 3° 35′ 51″ Z / 37.174167° S; 3.5975° Z / 37.174167; -3.5975
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Granada
Granada
Panorama Granade
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Španija
Autonomna zajednicaAndaluzija
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 236.988
 — gustina2.693,05 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate37° 10′ 27″ S; 3° 35′ 51″ Z / 37.174167° S; 3.5975° Z / 37.174167; -3.5975
Aps. visina738 m
Površina88 km2
Granada na karti Španije
Granada
Granada
Granada na karti Španije
Ostali podaci
GradonačelnikHose Tores Urtado
Veb-sajt
granada.org

Granada (šp. Granada) je glavni grad pokrajine Granada u autonomnoj zajednici Andaluzija u južnoj Španiji. Takođe podrazumeva i teritoriju nekadašnje mavarske kraljevine, Taife Granada.

Zastava Granade sastoji se od dve jednake vertikalne pruge. Onaj deo zastave koji je prikačen za jarbol, crvene je boje, dok je drugi deo zelen. U samom centru se nalazi grb.

Unutrašnjost službenog grba Granade sastoji se od tri dela. Na gornjoj polovini unutrašnjosti grba prikazani su Katolički kraljevi sa svojim krunama, Fernando i Izabela, kako u carskim odorama sede na svojim tronovima. Kralj Fernando drži mač u svojoj desnoj ruci, dok kraljica Izabela drži žezlo. Donji deo je podeljen na dva bloka-na levom je prikazana Kula Bdenja (Torre de la Vela), sa koje se vijori crveno-žuta španska zastava, a na desnom se može videti otvoren plod nara u svojim prirodnim bojama. Ceo unutrašnji deo okružen je sa četiri dvorca, šest lavova okrenutih prema unutra i sa dve tvrđave sa kojih se vijore zastave Španije. Oko njih je obavijena uska traka, dok se na grbu nalazi sjajna zlatna kruna.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Granada je veoma star grad. Zbog zaštićenog položaja između okolnih brda, kao i zbog neuobičajeno plodnog zemljišta, ovo područje bilo je veoma rano naseljeno. Prvo je postojao kao ibersko naselje po imenu Ilturir koje je imalo kontakte sa Feničanima, Kartaginjanima i Grcima. U petom veku p. n. e. Grci osnivaju koloniju i nazivaju je Elibirge (grč. Ἐλιβύργη). Rimljani mu daju ime Iliberis. Posle raspada Rimskog carstva, oblast je pala pod uticaj severnoafričkog carstva, odnosno Vandala. Od 534. godine jedan čitav vek je bila pod istočnorimskom vladavinom, a od početka 7. veka Granada je pripala Vizigotima. mavarskih

Godine 711. grad su osvojili Mavari i ime je promenjeno u Ilbira. Kao centar uprave provincije 756. osnovan je novi grad pod nazivom Madinat Ilbira (lat. Madinat Ilbira), ili na španskom, Medina Elvira (šp. Medina Elvira) oko 10 km severoistočno u podnožju planine Sijera Elvire. Istovremeno su ljudi počeli da za oblast starog naselja koriste naziv Kalat Garnata (arap. Qal’at Garnata) što znači Tvrđava od Granade, iz čega se razvilo današnje ime grada.

Nakon propasti Halifa od Kordobe 1012. godine, svoju moć u provinciji je iskoristio Klanšef Zavi ibn Ziri i pretvorio grad u sedište svoje dinastije koja se ovde zadržala oko 80 godina i vladala jednom od važnijih manjih kraljevina Andaluzije. Od 1238. do 1492. Granada je bila glavni grad carstva sultana.

Dana 2. januara 1492. kapitulirao je poslednji muslimanski vladar, Boabdil, i predao grad kraljici Izabeli I od Kastilje i kralju Fernanda II od Aragona, Katoličkim kraljevima (šp. Reyes Católicos). Ovaj događaj označava kraj Rekonkiste na Pirinejskom poluostrvu. Nakon toga hrišćanska vojska je veliki deo mavarskog stanovništva pobila i proterala u severnu Afriku u oblast današnjeg Maroka.

Godine 1499. po naređenju biskupa Sisnerosa od Toleda (šp. Gonzalo Jiménez de Cisneros) na pijaci Granade napravljena je lomača kako bi se spalile sve knjige prirodnih nauka, filozofije, astronomije, istorije i islamske teologije. Na taj način načinjen je do dana današnjeg nenadoknadiv gubitak celokupnoj ljudskoj civilizaciji.

Na svu sreću, pojedini primerci knjiga iz oblasti medicine su sačuvani i predstavljali su kasnije osnovu za nastanak moderne medicine u Evropi. U toku ovog događaja došlo je do velikog stradanja svih nehrišćana, Mavara i Jevreja. Tom prilikom su razoreni i spaljeni veliki delovi grada, uključujući i jevrejsku četvrt, koja je postojala vekovima za veme muslimanske vlasti.

Posle pobune preostalog muslimanskog stanovništva do koje je došlo jer su novi hrišćanski vladari, suprotno dogovoru o predaji Granade, zabranili ispovedanje islama i pokrenuli nasilno pokrštavanje, moriskosi (šp. Moriscos), zbog zabrane njihove religije, u periodu od 1569. do 1671. i od 1609. do 1611. godine proterani su prvo u druge delove Pirinejskog poluostrva i kasnije u Afriku. Mnogi su naselili današnji Tunis i Alžir i tamo razvili svoju kulturu. Tada je Granada propala u privrednom pogledu.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Brdo Sakromonte, Granada

Granada se nalazi na jugu Španije i glavni je grad istoimene pokrajine. U njoj živi oko 265.000 stanovnika. Leži nedaleko od Sijera Nevade između dva brda, u dolinama reka Daro (šp. Darro), Henil (šp. Genil) i Biro (šp. Beiro) na visini od 670 m. Reka Daro protiče kroz centar grada i na taj način stvara granicu između brda Sakromonte (šp. Sacrtomonte) i Albaisin (šp. Albaycin).

U pokrajini Granada se nalaze neki od najviših vrhova Evrope kao što su Mulasen (šp. Mulhacen) (3,481 m), Veleta (šp. Veleta) (3,470 m) i Alkasaba (šp. Alcazaba) (3,314 m). Ovi vrhovi su tokom cele godine pokriveni snegom.

Udaljenost Granade od drugih Španskih gradova:

Aerodrom Granade se nalazi 15 km od Granade, na putu ka Malagi. Sijera Nevada je od grada udaljena 30 km, a obala oko 65 km.

Klima[uredi | uredi izvor]

Sijera Nevada pod snegom

Klima u Granadi je prijatna i suva. Vazduh je čist i zdrav, a nebo je najčešće vedro. Sneg, magla i jaki vetrovi su veoma retki u ovom gradu.

Ipak, Granada kao pokrajina ima veoma raznovrsnu klimu i pejzaže. Od alpske vegetacije na Sijeri Nevadi do tropske obale Motrila (šp. Motril), gde je prosečna zimska temperatura oko 15 °C, dok se u nekim selima Sijere Nevade spušta čak do minus 10 °C.

Prosečna godišnja temperatura u Granadi je 14 °C, prosečna najviša 40 °C, a prosečna najniža 4 °C. Najkišovitiji meseci su novembru, martu i aprilu. Najprijatnije temperature su tokom proleća i jeseni, pa su samim tim ova godišnja doba najpovoljnija za posetu ovog grada.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Demografija

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

Muzeji[uredi | uredi izvor]

Granada ima veliki broj muzeja, različitih tipova i kvaliteta, gde se prikazuju kolekcije velikih umetničkih interesa, etnoloških i kulturnih. Arheološki i etnografski muzej (šp. Еl Museo Arqueológico y Etnográfico), Muzej likovnih umetnosti (šp. el Museo de Bellas Artes), Centar Hose Gerero (šp. el Centro José Guerrero), Muzej memorije Andaluzije (šp. el Museo Memoria de Andalucía) ili Kuća-muzej Federika Garsija Lorke (šp. la Casa-Museo de Federico García Lorca) neki su od najboljih kulturnih uzora.

Arheološki i etnografski muzej Granade[uredi | uredi izvor]

Arheološki Muzej Granade

Arheološki i Etnografski muzej Granade (šp. Еl Museo Arqueológico y Etnográfico de Granada) izgrađen je 1867. godine; mada do 1879. godine smatran je samo Gabinete de Antiguedades (šp. Gabinete de Antigüedades) zavisnim od Komisije znamenitosti Granade (šp. Comisión de Monumentos de Granada), koja je stvorila svoju prvu kolekciju sa fondom Komisije znamenitosti, sa dve sekcije: arheološke i likovne umetnosti. 1917. godine kupio je Kuću Kastril (šp. Casa de Castril) da bi premestio muzej na to mesto. Kuća Kastril (šp. La Casa de Castril) smatrana je jednom od najboljih renesansnih palata Granade. Ona je bila na odgovarajući način promenjena da bi se muzej mogao smestiti u njenim prostorijama. Pored Kuće Kastril (šp. Casa de Castril) otkrivena je kuća slikara Rafaela Latore (šp. Rafael Latorre) koja je bila kupljena 1962. godine kao produžetak muzeja. 1980. godine zamišljena je nova sala, Etnološki odeljak, koji se nikada nije otvorio. Sadržina muzeja obuhvatala je i veliko arheološko otkriće paleolita i neolita napravljenog u pokrajini Granade, kao iberijski, feničanski, rimski i arapski delovi izuzetne vrednosti.

Naučni park Granade[uredi | uredi izvor]

Naučni Park Granade

Naučni Park Granade (šp. Parque de las Ciencias de Granadа) je prvi interaktivan muzej nauke u Andaluziji i jedan od izvanrednih u Španiji. Od svog otvaranja, u maju 1995. godine prerastao je u tri faze do izgradnje više od 26 000 metara kvadratnih koji čine njegovu površinu. U novembru 2008. godine otvorena je četvrtina faze produžetka koja je duplirala površinu centra i takođe njegovu sadržinu. Naučni Park se nalazi u centralnoj zoni Granade i postao je jedan od osnovnih turističkih atrakcija, posebno za učenike svih škola iz Andaluzije. Park je napravljen od značajnog broja izložbi stalnih i privremenih.

Muzej memorije Andaluzije KutijaGranade[uredi | uredi izvor]

Muzej memorije Andaluzije (šp. El Museo de la Memoria de Andalucía) nalazi se ispred Parka Nauka, u arhitektonskom prostoru avangarde, projektovan od strane arhitekte Albreta Kampa Baeza (šp. Alberto Campo Baeza). Ima kolekciju koja pokazuje umetničku memoriju Andaluzije, kao jednu regiju povezanu sa svetom, još od putnika i umetnika romantičara, kroz Pikasa i Barka, Hosea Gerera (šp. José Guerrero), Luizu Buržoa (franc. Louise Joséphine Bourgeois), Luisa Gordilja (šp. Luis Gordillo) i mnogih drugih. Povezan sa socijalnim radom KutijeGranade (šp. CajaGranada), čiji je cilj da dostigne sve javne, učenike, porodice, turiste i grupe sa rizikom od društvene isključenosti.

Botanička Bašta Univerziteta Granade[uredi | uredi izvor]

Botanička Bašta Univerziteta Granade

Univerzitet Granade ima botaničku baštu koja se nalazi na Pravnom fakultetu. Izgrađen je 1786. godine i nakon nekoliko etapa napuštanja obnovljen je krajem 20. veka, obnovio je svoju staru skicu i stekao je funkciju docenta koju je vremenom izgubio. Trenutno broji oko 70 drveća različitih vrsta između kojih se ističe posebno ginko.

Muzej Likovnih Umetnosti Granade[uredi | uredi izvor]

Muzej Likovnih Umetnosti Granade (šp. El Museo de Bellas Artes de Granada) smešten je u Palati Karla V, u renesansnoj zgradi povezanoj sa Alhambrom. Za poreklo ovog muzeja zaslužna je konfiskacija Mendisabala, koji je pretpostavio širenje brojnih umetničkih dela koja su pripadala religioznim redovima i koja su bila uzeta sa ovog mesta.

Palata Karla V, Muzej Likovnih Umetnosti Granade

Nakon prolaska kroz razna mesta, 1923. godine smestio se u Kuću Kastril (šp. Casa de Castril) gde je delio prostor sa Arheološkim muzejom i sa Kraljevskom Akademijom Likovnih Umetnosti. U XIX veku ukazala mu se prilika da vrati svoje središte kao muzej Palate Karla V. Proces je dugo trajao: šestog oktobra 1958. godine, otvorio se konačno Muzej Likovnih Umetnosti Granade na svojoj novoj lokaciji, na prvom spratu Palate Karla V, gde se i danas nalazi. Muzej je u skorije vreme bio obnovljen, i otvoren ponovo u januaru 2008. godine. Njime trenutno upravlja Ministarstvo kulture (šp. Consejería de Cultura), Hunta de Andaluzija (šp. Junta de Andalucía).

Kolekciju muzeja čine uglavnom slike i skulpture, od XV do XX veka. Široke i bogate pozadine dolaze od verskih ustanova iz XIX veka. Kasnije su im se pridružila i dela doneta iz muzeja Prado. Među najstarijim delovima, ističe se jedna replika skulpture Svete Marije (šp. Santa María) iz Alhambre, koji vodi do Vrata Pravde (šp. Puerta de la Justicia) u Alhambri, i od slika ističe se Bodegon del kardo (šp. Bodegón del cardo) od Huana Sanćesa Kotana (šp. Juan Sánchez Cotán).

Muzej Alhambra[uredi | uredi izvor]

Muzej Alhambra

Muzej Alhambra (šp. El Museo de la Alhambra), takođe se naziva i Narodni Muzej Hispanomuslimanse Umetnosti (šp. Museo Nacional de Arte Hispanomusulmán) nalazi se u južnom krilu u prizemlju palate Karla V u Alhambri. Postoji od 1780. godine pod imenom muzej Alhambre. Od 1962. godine zvao se Narodni Muzej Hispanomuslimanse Umetnosti i 1994. godine ponovo je promenio svoje ime i bio je Odbor Alhambre i Generalife (šp. Patronato de la Alhambra y Generalife), od tada kada se premestio, organizovao se prema novim zahtevima muzeja. Sadrži komade hispanomuslimanske umetnosti od polovine osmog veka do poslednjih godina mavarske kulture. Sastoji se od sedam sala gde se nalaze objekti koji su podeljeni po tematskim i hronološkim oblicima.

Kompleks zgradacrvene tvrđave“ Alhambre obuhvata veliki broj luksuznih dvorana i dva glavna dvorišta: Dvorište mirti (šp. El Patio de los Arrayanes) i Dvorište lavova (šp. El Patio de los Leones) čuveno po malim lukovima u obliku venaca i fontani ukrašenoj statuama lavova. U spoljašnjoj dekoraciji Alhambra pokazuje izuzetnu finoću, dok unutrašnje dvorane odlikuju tavnice ukrašene manjim udubljenjima, alveolama ili ornamentima nalik na stalaktite. Nakon pada Granade u hrišćanske ruke 1492. godine, bajkoviti mavarski kompleks palata postaje rezidencija španskih kraljeva.[1]

Ostali muzeji[uredi | uredi izvor]

U gradu takođe možete posetiti i druge muzeje kao što su: Muzej Garsija Lorke (šp. Museo García Lorca); Kuća Muzej Manuela de Falje (šp. Casa Museo Manuel de Falla); Muzej Kuća Pisa (šp. Museo Casa de los Pisa); Muzej Rodrigez-Akosta (šp. Museo Rodríguez-Acosta); Centar Tumačenja Sakromonte (šp. Centro de Interpretación Sacromonte); Centar Hose Gerero (šp. Centro José Guerrero) i Palata Grofa Gabia (šp. Palacio de los Condes de Gabia), koja za cilj ima da promoviše modernu ili savremenu umetnost.

Muzika i pozorište[uredi | uredi izvor]

Manuel de Falja

Granada je blisko povezana sa muzikom, kako učenom, tako i narodnom. Autohtoni muzički oblik je Zambra (šp. La Zambra, La Zambra mora), vrstu flamenka, razvili su Romi (šp. Los Gitanos) u pećinama Sakromonte (šp. Sacromonte). Manuel de Falja (šp. Manuel de Falla), španski kompozitor, napisao je većinu svojih dela u Granadi, između ostalog i operuKratak život” (šp. La vida breve), čija je radnja smeštena upravo u ovom gradu početkom XX veka. Andres Segovija (šp. Andrés Segovia), čuveni gitarista, proveo je deo svoje mladosti u ovom gradu, gde je i naučio da svira gitaru. Pesmu “Granada” napisao je meksički pesnik Agustin Lara (šp. Agustín Lara) inspirisan muzikom iz Granade. Pesma je postala nezvanična himna grada i prevedena je na više jezika. Takođe, izvodili su je mnogi poznati i priznati pevači na mnogim značajnim događajima. Šezdesetih godina XX veka, Migel Rios (šp. Miguel Ríos), poznat i pod imenom Mike Ríos, el rey del Twist, rok pevač i kompozitor, koji je završio svoju profesionalnu karijeru, komponovao je pesmu “Povratak u Granadu” (šp. Vuelvo a Granada).

Internacionalni festival muzike i plesa u Granadi (šp. Festival Internacional de Música y Danza de Granada) osnovan je 1952. godine i održava se svake godine. Nudi veliki broj koncerata i spektakala. Na ovom festivalu učestvuju brojni istaknuti umetnici, koji su poreklom iz Granade. Što se tiče flamenka, tu su Enrike Morente (šp. Enrique Morente), pevač i Huan Abićuela (šp. Juan Habichuela), gitarista. Rok grupe: 091, Lagartiha Nik (šp. Lagartija Nick) i Planete (šp. Los Planetas). Džez predstavnik je Kubanac Nardi Kasteljini (šp. Nardy Castellini) koji se afirmisao u Granadi, a bluz predstavnik je grupa Bluz bend iz Granade (šp. La Blues Band de Granada).[2]

Grad ima i simfonijski orkestar Orkestar grada Granade (šp. Orquestra Ciudad de Granada), Opštinski muzički bend (šp. Banda Municipal de Música de Granada), i različite kamerne grupe i horove.

Grad ima više pozorišta i pozorišnih scena. Dve scene se nalaze u Palati izložbi i kongresa (šp. Palacio de Exposiciones y Congresos de Granada),[3] amfiteatar Karlos I (šp. Anfiteatro Carlos I) koji ima kapacitet od 1550 mesta i Sala Garsija Lorka (šp. Sala García Lorca) od 2000 mesta. Auditorijum Manuel de Falja (šp. Auditorio Manuel de Falla) ima 1214 mesta, Teatar Alhambra (šp. Teatro Alhambra) 298, a Opštinski teatar Izabela Katolička (šp. Teatro Municipal Isabel Católica) 662. Treba spomenuti i Teatar Isidoro Majkez (šp. Teatro Isidoro Maiquez) i Koral del Karbon (šp. Corral del Carbón).

Proslave[uredi | uredi izvor]

Sveta nedelja[uredi | uredi izvor]

Sveta nedelja (šp. La Semana Santa) u Granadi predstavlja jedan od najznačajnijih religiozno-kulturnih i umetničkih događaja. Održava se od 18. veka. Datum se menja iz godine u godinu, uglavnom se poklapa sa prvim punim mesecom prolećne ravnodnevnice. Sveta nedelja u Granadi je drugačija nego u drugim gradovima, tada se čitava Granada pretvara u ogromnu scenu. Saobraćaj se zaustavlja, i ljudi izlaze na ulice. Za vreme Svete nedelje u Granadi 32 bratstva sa preko 2000 hodočasnika se kreću glavnim ulicama grada. Program traje 7 dana:

  • El Domingo Ramos en Granada
    Sveta nedelja, Granada
  • El Lunes Santo en Granada
  • El Martes Santo en Granada
  • El Miércoles Santo en Ganada
  • El Jueves Santo en Granada
  • El Viernes Santo en Granada
  • El Sábado Santo en Granada
  • El Domingo de Resurreción en Granada [4]

Toma de Granada[uredi | uredi izvor]

Toma de Granada (šp. Toma de Granada) je praznik koji se održava 2. januara kako bi se proslavio konačan pad Granade koji se dogodio 1492. godine. Na balkonu opštine je postavljena zastava i uzvikuje se tri puta ime grada. Na kraju se uz pratnju španske himne izgovara «Za slavne Katoličke kraljeve, Fernanda V od Aragona i kraljicu Izabelu I od Kastilje! Živela Španija! Živeo kralj! Živela Andaluzija! Živela Granada!» (šp. «Por los ínclitos Reyes Católicos, don Fernando V de Aragón y doña Isabel I de Castilla. ¡Viva España!, ¡viva el Rey!, ¡viva Andalucía! y ¡viva Granada!»)

Dan krsta[uredi | uredi izvor]

Običaj (šp. Día de la Cruz) da se za vreme ovog praznika prave krstovi potiče iz 20. veka. U krajevima Albacin i Realeho počinju da prave male oltare sa krstom kako bi obeležili mesni praznik koji se slavi 3. maja svake godine. U današnje vreme različita kulturna udruženja prave krstove i organizuje se takmičenje za najbolje napravljene i ukrašene.

Oblasti[uredi | uredi izvor]

Panorama Granade

Realeho[uredi | uredi izvor]

Realeho

Realeho (šp. Realejo) je bila Jevrejska oblast za vreme Nasrida. Jevrejska populacija je bila toliko važna da je Granada bila poznata kao Jevrejska Granada (šp. Granada de los judios). Danas je to oblast koju čine Andaluzijske vile, sa baštama koje gledaju na ulicu, koje se zovu Karmene (šp. Los Carmenes).

Kartuha[uredi | uredi izvor]

Oblast sadrži istoimeni kartuzijanski manastir: Kartuha (šp. Cartuja). To je stari manastir započet u staro gotskom stilom čija unutrašnjost je ukrašena baroknim elementima. U ovoj oblasti su takođe izgrađene zgrade kao produžeci Univerziteta u Granadi.

Bib-Rambla[uredi | uredi izvor]

Toponim je postojao za vreme Arapa. Danas, Bib-Rambla (šp. Bib-Rambla) je vruhnac gastronomije posebno sa restoranima velikih terasa. Arapski bazar se sastoji od nekoliko uskih ulica, koje počinju odavde i idu sve do katedrale.

Sakromonte[uredi | uredi izvor]

Ime Sakramonte (šp. Sacramonte) potiče od obližnjeg manastira, koji je osnovan 1600. godine na brdu Valparaiso (šp. Valparaiso) izvan starog grada, i koji je izgrađen na katakombama.

Na padinama brda nalazi se tradicionalna romska četvrt. U Sakromonteu se 1. februara veliki broj ljudi okupi da proslavi dan gradskog prvog biskupa i zaštitnika Granade, Sesilija od Elvire. Proslava i sam manastir su glavni akteri očuvanja i propagiranja lika Svetog Sesilija.

Legenda kaže da su katakombe mesto mučeništva Svetog Sesilija i da manastir čuva relikvije za koje se veruje da pripadaju njemu i jedanaest drugih svetaca. Takođe poseduje ispisane olovne ploče i knjige koje su pronađene zajedno sa relikvijama (Olovne knjige Sakromontea), ali su kasnije zvanično proglašene falsifikatima.

Mavarsko stanovništvo Granade je proterano u druge delove Španije nakon Mavarske pobune 1568. godine (sa izuzetkom nekoliko Mavara od poverenja koji su služili kralju, i kojima je dozvoljeno da ostanu u staroj mavarskoj četvrti Albaisin, uz brdo Valparaiso).

Do kraja 19. veka, oblast je postala dom romskoj zajednici, koji su izgradili kuće u pećinama iskopanim u mekanim stenama brda. Četvrt je postala poznata po flamenko muzici i plesu, ali je nakon velikih poplava i prinudnih evakuacija 60-ih godina 20. veka broj stanovnika dramatično smanjen. Od ranih 90-ih, oblast ipak počinje polako da se razvija u turističku atrakciju i centar romske kulture.

Albacin[uredi | uredi izvor]

Pogled sa Alhambre

Albacin (šp. Albacin), smešten na vrhu brda koje se nalazi na desnoj obali reke Daro, je stara Mavarska četvrt koja posetioca odvodi u jedinstven svet: pogled na stari grad Elvire, Zirid pre nego što su ga Mavari preimenovali u Granadu. Bila je dom mnogim umetnicima koji su učestvovali u izgradnji Alhambre (šp. Alhambra). Od posebnog je značaja Trg Sv. Nikole odakle se pruža zapanjujući pogled na Alhambru.

Zaidin[uredi | uredi izvor]

Zaidin (šp. Zaidin), nekada mesto loše plaćenih radnika je danas najveći kraj namenjen najbogatijima. Tradicionalno je bilo naseljeno Gitanima, međutim današnje stanovništvo je uglavnom iz severne i zapadne Afrike, Kine i mnogih Severno Američkih zemalja. Svake subote ujutru, ova oblast je domaćin velike otvorene pijace gde mnogi Gitani dolaze da prodaju raznovrsno voće i povrće, garderobu i obuću, i druge raznovrsne stvari

Gastronomija[uredi | uredi izvor]

Kulinarstvo Granade potiče od arapsko-andaluzijske kuhinje i predstavlja spoj najrazličitijih začina, kako onih arapskog porekla tako i onih tipično jevrejskih, kao što su korijander, kumin, muskatni oraščić, cimet, badem, suvo grožđe ili med. Veruje se da se tradicionalna kuhinja ovog grada razvila u periodu između XII i XV veka kada su u njemu živele tri etničke grupacije-muslimani, hrišćani i Jevreji. Nakon proterivanja Jevreja i Mavara hrišćani su sve češće koristili svinjsko meso u spremanju jela. Na taj način želeli su da istaknu svoju nezavisnost od pomenutih naroda, s obzirom na to da i islam i judaizam zabranjuju konzumiranje svinjetine.

Olla de San Antón

Klimatske razlike u različitim delovima Granade, od obala, preko ravnica, pa sve do vrhova Sijera Nevade, uslovile su postojanje različitih proizvoda-povrća, mesa, ribe, koji se kombinuju u mnogim jelima. Najpoznatija je, svakako, šunka sa Trevelesa. Tipična jela Granade su pasulj sa šunkom i tortilja sakromonte, koja se priprema od kuvanog mozga i goveđih testisa, koji se potom mešaju sa jajetom.

Od drugih jela treba izdvojiti čorbu olla de San Antón, koja se obično jede polovinom januara, zatim čorbu od kupusa, koja se sprema od povrća i mahunarki, paprikaš od boranije i cigansku čorbu. Tipična jela koja se spremaju ѕa proslave Dan krsta i Dan svetog Sesilija su saladillas con habas.

Za Granadu su, kao i za ostatak Andaluzije, tipična predjela koja se nazivaju tapas, a koja se mogu degustirati na mnogim lokacijama u gradu.

Gradovi pobratimi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Svet hispanistike, uvod u studije, Dalibor Soldatić, Željko Donić, Zavod za udžbenike, Beograd, (2011). str. 248.
  2. ^ Historia — Festival Internacional de Música y Danza de Granada
  3. ^ Palacio de Exposiciones y Congresos de Granada - Web oficial de turismo de Andalucía
  4. ^ Semana Santa Granada 2014 - Guia de Procesiones y Pasos
  5. ^ „City of Coral Gables Web Site”. Coralgables.com. Arhivirano iz originala 09. 09. 2010. g. Pristupljeno 3. 10. 2010. 
  6. ^ „Sultan attends signing of Sharjah-Granada sister city agreement UAE - The Official Web Site - News”. Uaeinteract.com. Arhivirano iz originala 05. 08. 2012. g. Pristupljeno 3. 10. 2010. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]