Greh

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U religijskom konceptu, greh je čin transgresije protiv Božanskog zakona.[1] Greh se takođe može posmatrati kao svaka misao ili radnja koja ugrožava idealni odnos između pojedinca i Boga; ili kao bilo kakva diverzija iz percepcije idealnog reda za ljudski život. „Greh” je definisan iz grčke konvencije kao „nedostajuća oznaka”.[2][3]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Reč je nastala od stengl. syn(n), od izvornog *sunjō. Osnova može biti povezana sa 'lat. sons, sont-is'. U staroengleskom postoje primeri izvornog opšteg smisla „uvrede”, „radnje pokrešnog” ili „zločina”.[4] Engleski biblijski pojmovi prevedeni kao „greh” iz grčkih i jevrejskih biblijskih izraza ponekad potiču iz reči na kasnijim jezicima označavajući čin ili stanje nedostatka oznake; izvorni osećaj Novog zaveta grčke ἁμαρτία (hamartia) — „greh”, jest neuspeh, biti u zabludi, nedostajuća oznaka, a pogotovu u bacanju koplja;[5] jevrejski „greh” potiče iz streljaštva i bukvalno se odnosi na nedostatak „zlata” u centru mete, ali i udarac u cilj, tj. grešku.[6]

Bahaizam[uredi | uredi izvor]

U bahaizmu, ljudi se smatraju prirodno dobrim (savršenim), suštinski duhovnim bićima. Ljudska bića su stvorena zbog neizmerne Božje ljubavi. Međutim, bahaička učenja upoređuju ljudsko srce sa ogledalom, koje, ako se okrene od sunčevog svetla (tj. Boga), nije u stanju da primi Božiju ljubav.

Budizam[uredi | uredi izvor]

Postoji nekoliko različitih budističkih pogleda na greh. Američki zen autor Brad Vorner navodi da u budizmu ne postoji pojam greha.[7][8] Obrazovno udruženje Buda Darma takođe izričito navodi: „Ideja o grehu ili originalnom grehu nema mesta u budizmu.”[9]

Etnolog Kristof fon Firer-Hajmendorf je objasnio,

U budističkom razmišljanju čitav univerzum, ljudi kao i bogovi, podložni su vladavini zakona. Svaka akcija, dobra ili loša, ima neizbežan i automatski efekat u dugom nizu uzroka, što je efekt koji je nezavisan od volje bilo kojeg božanstva. Iako ovo ne ostavlja prostor za koncept 'greha' u smislu čina prkosa autoritetu ličnom bogu, budisti govore o 'grehu' u smislu prekršaja protiv univerzalnog moralnog kodeksa. (1974: 550)[10]

Međutim, anantarika-kama u teravadi je gnusan zločin, koji putem procesa karme donosi neposrednu katastrofu.[11] U mahajani ovih pet zločina se naziva pankanantarja (Pali), i spominju se u sutri koju propoveda Buda o potpunom istrebljenju darme.[12] Pet zločina ili grehova su:[13]

Hrišćanstvo[uredi | uredi izvor]

Hamartiologija[uredi | uredi izvor]

Doktrina greha je centralna za hrišćanstvo, pošto je njegova osnovna poruka o otkupljenju u Hristu.[14] Hrišćanska hamartiologija opisuje greh kao čin uvrede protiv Boga prezirom njegove ličnosti i hrišćanskog biblijskog zakona i nanošenjem povreda drugima.[15] U hrišćanskim pogledima to je zao ljudski čin, koji narušava razumnu prirodu čoveka, kao i prirodu Boga i njegov večni zakon. Prema klasičnoj definiciji svetog Avgustina Hiponskog, greh je „reč, delo ili želja u suprotnosti sa večnim Božjim zakonom.“[16][17] Dakle, greh zahteva iskupljenje, metaforu koja aludira na pomirenje, u kojoj je Isusova smrt cena koja se plaća da se verni oslobode od ropstva greha.[18] U nekim oblicima hrišćanstva, to takođe zahteva reparaciju (vidi pokajanje).

Među nekim naučnicima, greh se uglavnom shvata kao zakonsko kršenje ili kršenje ugovora neobavezujućih filozofskih okvira i perspektiva hrišćanske etike, i stoga se spasenje posmatra u pravnim terminima. Drugi hrišćanski naučnici shvataju greh kao suštinski odnos — gubitak ljubavi prema hrišćanskom Bogu i uzdizanje samoljublja („požuda“, u ovom smislu), kao što je kasnije izložio Avgustin u svojoj raspravi sa pelagijancima.[19] Kao i sa zakonskom definicijom greha, ova definicija takođe utiče na razumevanje hrišćanske blagodati i spasenja, koji se stoga posmatraju u relacionim terminima.[20]

Iskonski greh[uredi | uredi izvor]

Freska Sikstinske kapele prikazuje proterivanje Adama i Eve zbog kršenja Božje zapovesti da se ne jede plod sa Drveta poznanja dobra i zla.

Ovo stanje je okarakterisano na mnogo načina, u rasponu od nečeg tako beznačajnog kao što je sklonost ka grehu, koje se naziva „grešna priroda“, do nečeg tako drastičnog kao što je totalna izopačenost, učenje da ljudi, osim Božije milosti, nisu u stanju da biraju da čine dobro.[21][22]

Na koncept prvobitnog greha prvi put je aludirao u 2. veku Irinej, biskup Liona u svojoj kontroverzi sa određenim dualističkim gnosticima.[23] Drugi crkveni očevi, poput Avgustina, takođe su oblikovali i razvili doktrinu,[24] smatrajući je zasnovanom na novozavetnom učenju apostola Pavla (Rimljanima Romans 5:12–21 i 1. Korinćanima 1 Corinthians 15:21–22) i starozavetnom stihu Psalma Psalm 51:5.[25][26][27][28][29] Tertulijan, Kiprijan, Amvrosije i Ambrozijastar smatrali su da čovečanstvo učestvuje u Adamovom grehu, prenošenom ljudskim naraštajima. Avgustinova formulacija prvobitnog greha posle 412. godine bila je popularna među protestantskim reformatorima, kao što su Martin Luter i Džon Kalvin, koji su izjednačavali prvobitni greh sa požudom (ili „štetnom željom”), potvrđujući da je opstao čak i nakon krštenja i potpuno uništio slobodu činjenja dobra. Pre 412. godine, Avgustin je rekao da je slobodna volja oslabljena, ali ne i uništena prvobitnim grehom. Ali posle 412. godine, ovo se promenilo u gubitak slobodne volje osim greha.[30] Moderni avgustinski kalvinizam zastupa ovo kasnije gledište. Jansenistički pokret, koji je katolička crkva proglasila jeretičkim, takođe je tvrdio da je prvobitni greh uništio slobodu volje.[31] Umesto toga, Katolička crkva izjavljuje da krštenje briše prvobitni greh.[32] Metodistička teologija uči da se prvobitni greh iskorenjuje kroz celokupno posvećenje.[33]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sin”. Oxford University Press. Arhivirano iz originala 04. 07. 2017. g. Pristupljeno 28. 8. 2017. 
  2. ^ „Hamartia - New Testament Greek Lexicon - New American Standard”. Bible Study Tools. Pristupljeno 31. 3. 2018. 
  3. ^ Hiponski, Avgustin. On Grace and Free Will in Nicene and Post-Nicene Fathers. 5. str. 30—31, 14—15. 
  4. ^ „Sin”. Oxford English Dictionary. Pristupljeno 16. 9. 2013. 
  5. ^ ἁμαρτία, ἁμαρτάνω. Liddell, Henry George; Scott, Robert; A Greek–English Lexicon at the Perseus Project
  6. ^ Pagels, Elaine (2013). The Gnostic Gospels. New York: Orion. str. 123. ISBN 978-1-78022-670-5. 
  7. ^ Warner, Brad (2003). Hardcore Zen: Punk Rock, Monster Movies & the Truth About Reality. Wisdom Publications. str. 144. ISBN 978-0-86171-380-6. 
  8. ^ Warner, Brad (2010). Sex, Sin, and Zen: A Buddhist Exploration of Sex from Celibacy to Polyamory and Everything in Between. New World Library. str. 72. ISBN 978-1-57731-910-8. 
  9. ^ „Buddhism: Major Differences”. Buddha Dharma Education Association. Pristupljeno 13. 5. 2013. 
  10. ^ von Fürer-Haimendorf, Christoph (1974). „The Sense of Sin in Cross-Cultural Perspective”. Man. New Series 9.4: 539—556. 
  11. ^ Obeyesekere, Gananath (1990), The Work of Culture: Symbolic Transformation in Psychoanalysis and Anthropology, University of Chicago, ISBN 978-0-226-61599-8 
  12. ^ Hodous, Lewis; Soothill, William Edward (1995). A Dictionary of Chinese Buddhist Terms: With Sanskrit and English Equivalents and a Sanskrit-Pali Index. Routledge. str. 128. ISBN 978-0700703555. 
  13. ^ Rām Garg, Gaṅgā (1992). Encyclopaedia of the Hindu World. Concept Publishing Company. str. 433. ISBN 9788170223757. 
  14. ^ Rahner, str. 1588
  15. ^ Sabourin, str. 696
  16. ^ Contra Faustum Manichaeum, 22,27; PL 42,418; cf. Thomas Aquinas, STh I–II q71 a6.
  17. ^ Mc Guinness, p. 241
  18. ^ Gruden, Wayne. Systemic Theology: An Introduction to Biblical Doctrine, Nottingham: Intervarsity Press, pp. 580
  19. ^ On Grace and Free Will (see Nicene and Post-Nicene Fathers, trans. P.Holmes, vol. 5; 30–31 [14–15]).
  20. ^ For a historical review of this understanding, see R.N.Frost, "Sin and Grace", in Paul L. Metzger, Trinitarian Soundings, T&T Clark, 2005.
  21. ^ Burson, Scott R. (13. 9. 2016). Brian McLaren in Focus: A New Kind of Apologetic (na jeziku: engleski). ACU Press. ISBN 978-0-89112-650-8. „...affirms the total depravity of human beings and their utter helplessness even to exercise a good will toward God apart from God's supernatural, assisting grace. 
  22. ^ Brodd, Jeffrey (2003). World Religions. Winona, MN: Saint Mary's Press. ISBN 978-0-88489-725-5. 
  23. ^ "In the person of the first Adam we offend God, disobeying His precept" (Haeres., V, xvi, 3).
  24. ^ Patte, Daniel. The Cambridge Dictionary of Christianity. Ed. Daniel Patte. New York: Cambridge University Press, 2010, 892
  25. ^ Peter Nathan. „The Original View of Original Sin”. Vision.org. Pristupljeno 24. 1. 2017. 
  26. ^ „Original Sin Explained and Defended: Reply to an Assemblies of God Pastor”. Philvaz.com. Pristupljeno 24. 1. 2017. 
  27. ^ Preamble and Articles of Faith Arhivirano 20 oktobar 2013 na sajtu Wayback Machine – V. Sin, Original and Personal – Church of the Nazarene. Retrieved 13 October 2013.
  28. ^ Are Babies Born with Sin? Arhivirano 21 oktobar 2013 na sajtu Wayback Machine – Topical Bible Studies. Retrieved 13 October 2013.
  29. ^ Original Sin – Psalm 51:5 – Catholic News Agency. Retrieved 13 October 2013.
  30. ^ Wilson, Kenneth (2018). Augustine's Conversion from Traditional Free Choice to "Non-free Free Will": A Comprehensive Methodology. Tübingen: Mohr Siebeck. str. 16—18, 157—187. ISBN 9783161557538. 
  31. ^ „CATHOLIC ENCYCLOPEDIA: Jansenius and Jansenism”. Newadvent.org. 1. 10. 1910. Pristupljeno 24. 1. 2017. 
  32. ^ Catholic Church. "The Seven Sacraments of the Church." Catechism of the Catholic Church. LA Santa Sede. 19 November 2019.
  33. ^ Whidden, Woodrow W. (18. 4. 2005). „Adventist Theology: The Wesleyan Connection” (na jeziku: engleski). Biblical Research Institute. Pristupljeno 30. 6. 2019. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]