Monah Grigorije Hilandarac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Grigorije Hilandarac (početak XV veka), srpski učeni monah, prevodilac i prepisivač iz vremena srpske Despotovine.

Život i delo[uredi | uredi izvor]

Despot Stefan Lazarević naručio je od Grigorija prepis Hronike vizantijskog pisca iz XII veka Jovana Zonare, u kojoj se pominju i Srbi i koja je bila važan izvor znanja i jedan od istočnika istorijske i nacionalne svesti u Srbiji HIV i XV v. Verovatno prevedena još za vladavine kralja Milutina, Hronika u starom prepisu nije se despotu Stefanu činila pouzdanom, pa je Grigorije 1407. ili 1408. ispravio grube greške i dopunio Zonaru upoređujući njegove izvore (Stari i Novi zavet, grčki monah Georgije Hamartol, Ksenofon i Herodot, Apijan Retor i Dion Kasije, Evsevije Kesarijski, Teodor Kritski i Nikita Retor). Ova redakcija Zonarine Hronike ušla je u nauku pod nazivom Paralipomen. U zapisu uz svoj prepis, Grigorije hvali Despota Stefana kao uzornog književnog poslenika, daje praktična ortografska uputstva za prepisivanje i ispravljanje knjiga, divi se klasičnoj starini i ispoljava retku kritičnost i eruditske težnje koje svedoče o buđenju interesa za antičku kulturu.

Prevod na savremeni srpski jezik[uredi | uredi izvor]

  • „Grigorije Hilandarac uz slovensi tekst Zonarine Hronike“, u Stari srpski zapisi i natpisi, priredio Milorad Pavić, Beograd, Prosveta i SKZ, 1986, Stara srpska književnost u 24 knjige, knj.24, str. 95–98.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dimitrije Bogdanović: Istorija stare srpske književnosti, Beograd, SKZ, 1980.
  • Dejan Mihailović: Vizantijski krug (Mali rečnik ranohrišćanske književnosti na grčkom, vizantijske i stare srpske književnosti), Beograd, „Zavod za udžbenike“, 2009, str. 50-51.