Grigorij Loboda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
hetman

Grigorij Loboda
Grigorij Loboda na poštanskoj marki Ukrajine
Datum rođenja(1557-04-00)april 1557.
Mesto rođenjaKiev Voivodeship, Malorusija (danas Ukrajina)
KrštenPravoslavlje
Datum smrtimaj 1596.(1596-05-00) (39 god.)
Mesto smrtiLubniDržavna zajednica Poljske i Litvanije
Uzrok smrtivatreni okršaj između Kozaka
Grb Grigorija Lobode

Grigorij Loboda (rus. Лобода Григорий, ukr. Григорій Лобода) (april 1557-maj 1596, Lubni) rođen u porodici bogatih staršina, registrovanih Kozaka, hetman Zaporoške Seče i učesnik pohoda protiv Turske i Krimskih Tatara. Jedan je od vođa pravoslavno-hrišćanske pobune Kozaka protiv poljske represije na tlu Ukrajine (1594—1596).

Biografija[uredi | uredi izvor]

U proleće 1594. učestvuje u pohodu Kozaka na Moldaviju protiv Turaka. Oktobra 1594. sa vojskom od 12 hiljada kozaka do jeseni 1595. na čelu je uspešnih kampanija kao saveznik Rudolfa II, cara Svetog rimskog carstva. Za vreme pobune pravoslavnih hrišćana zajedno je, sa hetmanom Severinom Nalivajkom, napadao poljsko-latvijsku (katoličku) vojsku u Kijevskom vojvodstvu i današnjoj Belorusiji. 1596. oduzeta mu je titula hetmana, koja mu je vraćena posle neuspeha Kozaka u bitki kod Ostroga Kamena (bitka vođena pod hetmanom Sevrinom Nalivajkom). Grigorija Lobodu su podržali registrovani[1] Kozaci, dok je Nalivajko bio vođa (za Poljake nelegalnih) neregistrovanih Kozaka. Poljski hetman Stanislav Žolkevski je namerno ignorisao (nelegalnog) Severina Nalivajka. Tako je došlo do tajnih pregovora sa (legalnim) hetmanom Grigorijem Lobodom, gde su rešili da dobiju amnestiju ako se predaju i isporuće hetmana Severina Nalivajka.

Kada su u kozačkom lageru ćuli za tajne pregovore došlo je do sukoba dve strane Kozaka. Hetman Grigorij Loboda je ubijen u kozačkom lageru kod Lubnia, od samih neregistrovanih Kozaka, koje je vodio Nalivajko.

Severina Nalivajka su Poljaci linčovali u samoj Varšavi 21. aprila 1597. Poljska šljahta je kod Lubina izvela masakr, nad Kozacima, uprkos rešenim pregovorima Žolkevskog i Lobode o predaji Nalivajka Poljacima.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Poljska je dozvolila Kozacima samo malen, ograničen broj Kozaka vojnika
  2. ^ Ю. Fedorovsьkiй. Іstorія ukraїnsьkogo kozactva.-Lugansьk, 2006.-S.36

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]