Grobnik (mitološki)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Grobnik (mitološko značenje), preminuli čovjek koji je za života bio veliki grešnik. Narodni običaj tumači da grobnik noću ustaje iz groba, pretvara se u neku životinju, pakosti ljudima, pa se opet vraća u svoj grob. Ako je prije njegove smrti žena zatrudnjela, rodiće vampirče. Jedino takvo dijete – vampirče, može da ubije grobnika.[1]

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Grobnik potiče od riječi grob koja je najvjerovatnije riječ sanskritskog porijekla Ghrob što znači kopanje rupe ili jame. U srpski jezik se prenijela preko staroslovenske riječi sa korijenom greb od glagola grepsti – kopati.[1]

Značenje[uredi | uredi izvor]

Čovjek jeste mitološko biće. Kada se ne može odbraniti, brani se sujevjerjem i mitovima pa uspostavlja i imenuje krivca za nedaće koje mu se dešavaju, to je u ovom slučaju „grešan“ čovjek-grobnik, a onda iznalazi i spas, u ovom slučaju to je začeto, pa rođeno grobnikovo dijete. „Samo ono može ubiti grobnika“ - [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Grupa autora, Srpski mitološki rečnik, NOLIT, Beograd, 1970.g.