Gustavova linija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gustav linija bila je serija nemačkih vojnih utvrđenja u Italiji tokom Drugog svetskog rata. Nemci su sagradili liniju 1943, nakon invazija Italije i njene kapitulacije.

Gustav utvrđena linija bila je duga gotovo 150 km, a nemačke su je postrojbe utvrdile tokom leta i jeseni 1943. godine na najužem dijelu Apeninskog poluostrva, a protezala se tokom reke Gariljano – rijekom Rapido – planinski vrh Monte Greco – La Majela – Penapijedimonte – tok rijeke Faro. Ispred ove utvrđene linija izgrađena je utvrđena crta kodnog naziva Zimska linija, a iza je bila utvrđena crta kodnog naziva Gotska linija. Ključne tačke (položaji) nalazile su se oko grada Kasina. Gustav linija bila je u potpunosti izgrađena u rovovskom sistemu čiji su glavni oslonci utvrđeni betonski blokhauzi i prenosne oklopljene čelične kupole. Na svim ulazima u doline bili su izgrađeni brojni bunkeri od drveta i nabijene zemlje u poljskom tipu izgradnje, a svi bunkeri bili su ograđeni bodljikavom žicom koja je bila ojačana brojnim minskim poljima i skupinama mina. Sve zgrade od kamena preuređene su i podešene u bunkere, a svako, pa i najmanje naseljeno mjesto utvrđeno je u kružnom sistemu i predstavljalo je snažnu otpornu tačku.

Oko tako utvrđenih otpornih tačaka opet su bila postavljena mnoga minska polja, mnogo mina iznenađenja i još brojne zapreke nastale rušenjem objekata cestovne infrastrukture. Dakle, svi su putovi, pa i pešačke staze minirani, a na rekama su porušeni svi mostovi i svi cestovni propusti. Da bi se sprečilo spajanje savezničkih jedinica koje su se iskrcale kod Ancija s jedinicama koje su izbile pred Kasino izvršeno je namerno poplavljivanje zemljišta kod pontijskih baruština.

Gustav liniju branilo je 12 nemačkih divizija, a napadala je Saveznička 15. skupina armija (armijski zdrug) uz snažnu paljbenu i pešačku potporu 6. američkog korpusa. Tri puta su Savezničke snage probijale Gustav liniju da bi je na kraju probile uz neviđenu artiljerijsku i avionsku potporu. Cenu proboja Saveznici su platili jako, jako skupo, iz stroja je izbačeno (mrtvi, ranjeni i nestali) 119.000 vojnika i oficira. Bitke su bile krvave i do tada najteže na zapadno evropskom ratištu Drugog svetskog rata.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Peharda, Matej (2015). „Bitka za Monte Cassino”.