Gudžarati (jezik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
gudžarati
ગુજરાતી - Gujarātī
"Gudžarati", napisano gudžarati pismom
Izgovor/ɡudʒ(ə)ˈɾat̪i/
Govori se uIndija
Broj govornika
49 miliona (2007)
Gudžarati alfabet
Zvanični status
Službeni jezik u
Indija Gudžarat
Indija Daman i Diju
Indija Dadra i Nagar Haveli
Jezički kodovi
ISO 639-1gu
ISO 639-2guj
ISO 639-3guj
Rasprostranjenost gudžarati jezika
  Većinski jezik
  Manjinski jezik

Gudžarati jezik (ગુજરાતી, gujarātī, jezik Gudžarata)[1] pripada grupi indoarijevskoj grani indoevropskih jezika. Usled geografske blizine muslimanskih i persijskih oblasti, gudžarati jezik je primio veliki broj arapskih i persijskih termina. Jedan broj reči je došao iz jezika evropskih kolonizatora, portugalskog i engleskog.

U Indiji je to jedan od 22 zvanična jezika Unije. Takođe je službeni jezik u državi Gudžarat, kao i službeni jezik na teritoriji unije Dadra i Nagar Haveli i Daman i Diu. Od 2011. godine, gudžaratski je 6. najrašireniji jezik u Indiji po broju izvornih govornika, koji govori 55,5 miliona govornika, što iznosi oko 4,5% ukupne indijske populacije.[2] To je 26. najrasprostranjeniji jezik u svetu po broju izvornih govornika prema podacima iz 2007. godine.[3]

Izvan Gudžarata, gudžaratski govore migranti u mnogim drugim delovima Južne Azije, posebno u Mumbaju i Pakistanu (uglavnom u Karačiju).[4] Gudžaratska dijaspora takođe široko govori ovaj jezik u mnogim zemljama van Južne Azije. U Severnoj Americi, gudžaratski je jedan od najbrže rastućih i najrasprostranjenijih indijskih jezika u Sjedinjenim Državama i Kanadi.[5][6] U Evropi, gudžaratski govornici čine drugu po veličini govornu zajednicu Britanske južne Azije, i gudžarati je četvrti jezik koji se najčešće govori u glavnom gradu Velike Britanije, Londonu.[7] Gudžarati se takođe govori u jugoistočnoj Africi, posebno u Keniji, Tanzaniji, Ugandi, Zambiji i Južnoj Africi.[8][9] Na drugim mestima, gudžaratski jezik se u manjoj meri govori u Hongkongu, Singapuru, Australiji i bliskoistočnim zemljama kao što su Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati.[10][11]

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Muhamed Ali Džina i Mahatma Gandi su bili maternji govornici gudžaratija,[12][13] ali se prvi zalagao za upotrebu urdua.
Trg Indije, ili Mali Gudžarat, u Bombaju, Džersi Sitiju, Nju Džersi, nedaleko od Njujorka

Gudžaratijem, kao maternjim jezikom, govori najmanje 45 miliona ljudi (2002), najviše u indijskoj državi Gudžarat, teritoriji Daman i Diju, gradu Bombaj, dok su ostali u Pakistanu (100.000), Tanzaniji (250.000), Ugandi (150.000), Saudijskoj Arabiji, UAE, Ujedinjenom Kraljevstvu, SAD itd.[14] Gudžarati je jedan od 23 zvanična jezika Indije. Gudžarati je bio maternji jezik Mahatme Gandija.

Mnogi govornici gudžaratija u Pakistanu prelaze na urdu. Međutim, lideri gudžaratskih zajednica u Pakistanu tvrde da u Karačiju ima 3 miliona govornika gudžaratija..[15] Drugde u Pakistanu, gudžarati se takođe govori u Donjem Pandžabu.[16] Pakistanski gudžarati je verovatno dijalekt gamadija.[16]

Mahatma Gandi je koristio gudžarati kao medij književnog izražavanja. On je pomogao je da se inspiriše obnova njegove literature,[17] i 1936. je uveo trenutnu konvenciju o pravopisu na 12. sastanku Gudžaratskog književnog društva.[18][19]

Deo stanovnika Mauricijusa i mnogi stanovnici ostrva Reinion su gudžaratskog porekla, i neki od njih još uvek govore gudžarati.[20]

Neki gudžuratdžki roditelji u dijaspori nisu zadovoljni mogućnošću da njihova deca neće tečno govoriti jezik.[21] U jednoj studiji, 80% malajalskih roditelja smatralo je da bi „deci bilo bolje sa engleskim jezikom“, u poređenju sa 36% roditelja s kanada poreklom i samo 19% gudžaratskih roditelja.[21]

Osim što ga govori Gudžaratski narod, mnogi negudžaratski stanovnici Gudžarata takođe se služe njime, među njima su Kuči (kao književni jezik),[17] Parsi (usvojen kao maternji jezik) i hindu Sindi izbeglice iz Pakistana.[22]

Službeni status[uredi | uredi izvor]

Gudžarati je jedan od dvadeset dva zvanična jezika i četrnaest regionalnih jezika Indije, i jedan od jezika manjina u susednom Pakistanu.[23] Zvanično je priznat u državi Gudžarat i na teritoriji unije Dadra i Nagar Haveli i Daman i Diu.

Gudžarati je priznat i uči se kao manjinski jezik u državama Radžastan, Madja Pradeš, Maharaštra i Tamil Nadu i na sindikalnoj teritoriji Delhija.[24]

Pismo[uredi | uredi izvor]

Za pisanje jezika gudžarati koristi se posebno pismo, u osnovi slično devanagari pismu, ali bez linije na vrhu koja povezuje slova.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Laurie Bauer, 2007, The Linguistics Student's Handbook, Edinburgh.
  2. ^ „Scheduled Languages in descending order of speaker's strength – 2011” (PDF). Registrar General and Census Commissioner of India. 
  3. ^ Mikael Parkvall, "Världens 100 största språk 2007" (The World's 100 Largest Languages in 2007), in Nationalencyklopedin. Asterisks mark the 2010 estimates for the top dozen languages.
  4. ^ Parekh, Rauf (20. 1. 2017). „Situationer: The future of Gujarati language in Pakistan”. Dawn. 
  5. ^ Chitnis, Deepak (14. 8. 2013). „Hindi and Gujarati fastest growing Indian languages in the US”. The American Bazaar. 
  6. ^ Bhattacharyya, Anirudh (3. 8. 2017). „Punjabi among top three immigrant languages in Canada”. Hindustan Times. 
  7. ^ Edwards, Viv. „Gujarati today”. BBC. „Gujaratis form the second largest of the British South Asian speech communities, with important settlements in Leicester and Coventry in the Midlands, in the northern textile towns and in Greater London.” 
  8. ^ Barlas, Robert; Yong, Jui Lin (2010). UgandaNeophodna slobodna registracija. Marshall Cavendish. str. 96. ISBN 9780761448594. „Of the non-Ugandan languages, Hindi and Gujarati are commonly spoken among members of the Asian Hindu community that migrated to Uganda during the early part of the 20th century.” 
  9. ^ „Indian South Africans”. South African History Online. „English is spoken as a first language by most Indian South Africans, although a minority of the Indian South African population, especially the elders, still speak some Indian languages. These languages include Hindi, Tamil, Telugu, Urdu, Punjabi, and Gujarati.” 
  10. ^ „Gujarati Community in Hong Kong organizes grand reception in the honour of Gujarat CM”. Official Portal of Gujarat Government. „Addressing the community in Gujarati” 
  11. ^ „Indians make up over 1 per cent of Australia's population”. The Indian Express. 27. 6. 2014. 
  12. ^ Benson, Eugene (30. 11. 2004). Encyclopedia of Post-Colonial Literatures in English. Routledge. str. 563. ISBN 9781134468485. „Gandhi's seminal work, 'Hind Swaraj' ('Indian Home Role'), appeared in the columns of Indian Opinion in 1909. Originally written in his mother tongue, Gujarati, it was translated into English by Gandhi and published as Hind Swaraj or Indian Home Role in 1910.” 
  13. ^ Timeline: Personalities, Story of Pakistan. „Muhammad Ali Jinnah (1876–1948)”. Pristupljeno 12. 5. 2007. 
  14. ^ „Constitution of the Republic of South Africa, 1996 – Chapter 1: Founding Provisions”. gov.za. Pristupljeno 6. 12. 2014. 
  15. ^ Rehman, Zia Ur (18. 8. 2015). „With a handful of subbers, two newspapers barely keeping Gujarati alive in Karachi”. The News International. Pristupljeno 14. 1. 2017. „In Pakistan, the majority of Gujarati-speaking communities are in Karachi including Dawoodi Bohras, Ismaili Khojas, Memons, Kathiawaris, Katchhis, Parsis (Zoroastrians) and Hindus, said Gul Hasan Kalmati, a researcher who authored "Karachi, Sindh Jee Marvi", a book discussing the city and its indigenous communities. Although there are no official statistics available, community leaders claim that there are three million Gujarati-speakers in Karachi – roughly around 15 percent of the city's entire population.” 
  16. ^ a b William Frawley (maj 2003). International Encyclopedia of Linguistics: 4-Volume Set. Oxford University Press, USA. str. 292—. ISBN 978-0-19-513977-8. 
  17. ^ a b Dalby (1998), str. 237.
  18. ^ Mistry (1997), str. 654.
  19. ^ „Jinnah didn't know Urdu, was fluent in Gujarati”. The Times of India. 30. 8. 2009. Pristupljeno 18. 2. 2018. 
  20. ^ „French island La Reunion is home to several Gujaratis”. The Times of India. Pristupljeno 11. 2. 2022. 
  21. ^ a b Kachru, Braj B.; Kachru, Yamuna; Sridhar, S. N. (2008). Language in South Asia. Cambridge University Press. str. 531. ISBN 9781139465502. 
  22. ^ The geographical distribution can be found in 'Linguistic Survey of India' by George A. Grierson.
  23. ^ „Gujarati”. 
  24. ^ „51st REPORT OF THE COMMISSIONER FOR LINGUISTIC MINORITIES IN INDIA” (PDF). nclm.nic.in. Ministry of Minority Affairs. 15. 7. 2015. Arhivirano iz originala (PDF) 16. 2. 2018. g. Pristupljeno 15. 2. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Belsare, M.B. (1904) An etymological Gujarati-English Dictionary.
  • Deshpande, P.G. & Parnwell, E.C. (1977) Oxford Picture Dictionary. English-Gujarati. Oxford University Press.
  • Mehta, B.N. & Mehta, B.B. (1925) The Modern Gujarati-English Dictionary.
  • Suthar, B. (2003) Gujarati-English Learner's Dictionary (1 Mb)
  • Waghmar, Burzine (2009). Gujarati. In Keith Brown and Sarah Ogilvie (eds.), Concise Encyclopedia of the Languages of the World. Oxford: Elsevier, pp. 468–469.
  • Turner, Ralph Lilley (1966), A Comparative Dictionary of the Indo-Aryan Languages, London: Oxford University Press .
  • Cardona, George (1965), A Gujarati Reference Grammar, University of Pennsylvania Press .
  • Tisdall, W.S. (1892), A Simplified Grammar of the Gujarati Language .
  • Gajendragadkar, S.N. (1972), Parsi Gujarati, Bombay: University of Bombay .
  • Masica, Colin (1991), The Indo-Aryan Languages, Cambridge: Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-29944-2 .
  • Mistry, P.J. (1996), „Gujarati Writing”, Ur.: Daniels; Bright, The World's Writing Systems, Oxford University Press .
  • Mistry, P.J. (1997), „Gujarati Phonology”, Ur.: Kaye, A.S, Phonologies of Asia and Africa, Winona Lake: Eisenbrauns .
  • Mistry, P.J. (2001), „Gujarati”, Ur.: Garry, Jane; Rubino, Carl, An encyclopedia of the world's major languages, past and present, New England Publishing Associates .
  • Mistry, P.J. (2003), „Gujarati”, Ur.: Frawley, William, International Encyclopedia of Linguistics, 2 (2nd izd.), Oxford: Oxford University Press .
  • Platts, John T. (John Thompson) (1884), A dictionary of Urdu, classical Hindi, and English, London: W.H. Allen & Co. 
  • Bender, E. (1992) The Salibhadra-Dhanna-Carita: A Work in Old Gujarati Critically Edited and Translated, with a Grammatical Analysis and Glossary. American Oriental Society: New Haven, Conn. ISBN 0-940490-73-0
  • Brown, W.N. (1938), „An Old Gujarati Text of the Kalaka Story”, Journal of the American Oriental Society, 58 (1): 5—29, JSTOR 594192, doi:10.2307/594192 .
  • Dave, T.N. (1935) A Study of the Gujarati Language in the XVth Century. The Royal Asiatic Society. ISBN 0-947593-30-6
  • Tessitori, L.P. (1914–1916) "Notes on the Grammar of Old Western Rajasthani." Indian Antiquary. 43–45.
  • Cardona, George and Suthar, Babu. 2003. Gujarati. In Cardona, George and Jain, Dhanesh (eds.), The Indo-Aryan Languages, 659-697. London: Routledge.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Gudžarati (jezik) na Vikipediji.
Gudžarati na Vikimedijinoj ostavi.


Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Гуџарати_(језик)&oldid=27551566”