DSL

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
DSL modem

DSL (engl. Digital Subscriber Line; u prevodu: „digitalna pretplatnička linija“) je skup tehnologija koja omogućava digitalni prenosu podataka preko postojećih bakarnih parica, odnosno telefonskih linija a bez zauzimanja iste zbog korišćenja višeg frekvencijskog opsega. Za uspostavljanje DSL linije obavezan je DSL modem. Brzina preuzimanja podataka (download) se kreće od 128 kb/s do 100 Mb/s, u zavisnosti od varijante tehnologije koja se koristi. Kod asimetričnog načina slanja i prijema podataka (ADSL) brzina slanja (upload) je manja nego brzina preuzimanja podataka, dok su kod simetričnog načina (SDSL) brzine iste.

Varijante[uredi | uredi izvor]

U literaturi se DSL tehnologije zbog raznih varijanti nazivaju xDSL. Postoje sledeće varijante: HDSL, RADSL, VADSL, ADSL, VDSL, BDSL, IDSL, SDSL i SHDSL.

Udaljenost od centrale[uredi | uredi izvor]

Gleda se dužina pretplatničke petlje (bakarne parice - kabla) a ne fizička udaljenost od centrale mada je jedno s’drugim donekle povezano. Radnik u centrali pomoću namenskog uređaja meri SNR (Signal to noise ratio) marginu; pojednostavljeno rečeno odnos šuma (ometanja; mogu biti razna: elektromagnetna, dotrajale instalacije i sl.) u odnosu na signal, razume se i što je udaljenost veća i signal je slabi. Maksimalna udaljenost za ADSL je 5,5km.

Poređenje brzina[uredi | uredi izvor]

  • Analogni modem – najveća brzina do 56 kb/s; od 2016 nema više u ponudi dial up-a
  • ISDN – digitalna tehnologija, najveća brzina 128 kb/s
  • xDSL – trenutno je najveća brzina do 100 Mbit/s; dostupno u skoro celoj Srbiji
  • FTTx - najveća brzina do 1000 Mbit/s; dostupno u velikim gradovima Srbije

×Sve brzine u ponudi su asimetrične.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]