Dan ustanka naroda Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dan ustanka naroda Srbije
Grb Srbije 1947—2004.
TipDržavni praznik
Zvaničan nazivDan ustanka naroda Srbije
Uobičajen nazivDan ustanka
ZnačenjeSećanje na akciju Rađevačke partizanske čete 7. jula 1941. u Beloj Crkvi
Ustanovljen27. jun 1945.
Ukinut10. jul 2001.
Obeležava SR Srbija
Srbija Srbija
Datum7. jul
Povezan saIvanjdan

Dan ustanka naroda Srbije je bio državni praznik u Socijalističkoj Republici Srbiji i Republici Srbiji, od 1945. do 2001. godine. Proslavljao se 7. jula.

Dan ustanka, obeležavao je godišnjicu oružane akcije Rađevačke partizanske čete Valjevskog partizanskog odreda, 7. jula 1941. godine u Beloj Crkvi, kod Krupnja. Tada je Žikica Jovanović Španac na seoskom vašaru ubio dva žandarma. Kafana ispred koje se dogodilo ovo ubistvo pretvorena je u muzej i u njoj se nalazi stalna izložba „7. jul 1941. godine“, u muzej je pretvorena takođe i zgrada seoske opštine u kojoj se nalazi izložba „Revolucionarne tradicije Zapadne Srbije 1804-1981. godine“.

Dan ustanka je se proslavljao na teritoriji čitave Srbije, a centralna proslava održavana je u Beloj Crkvi. Praznik je zadržan i posle raspada SFR Jugoslavije i slavio se sve do 2001. godine, kada je ukinut odlukom Vlade Srbije.

Praznik se i danas, nezvanično proslavlja u organizaciji Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, Socijalističke partije Srbije i Opštine Krupanj.

7. jul 1941.[uredi | uredi izvor]

Bela Crkva - zgrada bivše kafane, a danas muzeja i spomen-biste dr Miše Pantića, Žikice Jovanovića i Čede Milosavljevića

Na Ivanjdan, 7. jula 1941. godine u selu Bela Crkva, kod Krupnja održavao se tradicionalan seoski vašar. Posle crkvene službe, predsednik opštine Sredoje Knežević je okupljenim građanima naredio, da se zbog „vanrednih bezbednosnih prilika“, raziđu kućama i većina ga je poslušala, ali je na vašaru, ipak, ostalo još nekoliko stotina seljaka. Oko 17 časova pojavila se grupa od petnaest partizana iz Rađevačke partizanske čete, predvođenih komandantom Mišom Pantićem i političkim komesarom Žikicom Jovanovićem Špancem. Bili su naoružani puškama, a jedan partizan je nosio puškomitraljez.

Odmah po dolasku, partizani su, pod lipom ispred kafane Bose Nedeljković, okupili oko sebe seljake. Potom su im održali antifašističke govore u kojima su pozvali narod u borbu protiv okupatora. Govorili su lekar Miša Pantić iz Valjeva, student prava Vladan Bojanić iz Bele Crkve i Žikica Jovanović Španac, novinar iz Valjeva i učesnik Španskog građanskog rata. Posle održanih govora partizani su se udaljili. Mnogi mladići, koji su bili na vašaru tada su se pridružili Rađevačkoj partizanskoj četi.

Odmah po odlasku partizana, u selo je stigla žandarmerijska patrola, koja je u međuvremenu bila obaveštena o dolasku „naoružanih komunista”. U njoj su bili narednik Bogdan Lončar i kaplar Milenko Braković. Oni su počeli, okupljenom narodu, da govore da ide kući i počeli da ga rasteruju. Tada je Vladan Bojanić, pojurio za partizanskom grupom koju je sustigao kod izvora Jebarovca, kraj rečice Kolaruše. Ispričao je o grubom nasrtaju žandara, pa su se Žikica Jovanović i Miša Pantić, vratili sa namerom da razoružaju žandarme.

Lončar i Braković su, odmah po dolasku partizana, posegli za oružjem, ali nisu stigli da ga upotrebe. Žikica je, iz neposredne blizine, iz pištolja (nosio je dva pištolja na bokovima, kao i svi politički komesari iz Španskog građanskog rata) ubio obojicu. Bogdana Lončara je jedan metak pogodio u fišekliju usled čega je eksplodirala municija i on je umro dva sata kasnije (prema drugom izvoru u selo su se vratili Žikica Jovanović i Cvetin Soldatović i obojica pucali. Žikica je pištoljem ranio Bogdana Lončara, dok je Soldatović puškom usmrtio Brakovića).

Izveštaj nemačke Krajskomandanture I/847 iz Šapca o ovom događaju je sledeći:

Praznik[uredi | uredi izvor]

Grb Opštine Krupanj na kome se sa desne strane nalazi detalji koji podsećaju na 7. jul 1941. godine

Posle oslobođenja Jugoslavije, Narodna skupština Srbije je 27. juna 1945. godine donela odluku kojom je akcija Rađevačke partizanske čete proglašena za Dan ustanka naroda Srbije. Na prvoj proslavi održanoj 7. jula 1945. godine prisustvovao je i maršal Tito. Godine 1951. povodom proslave desetogodišnjice ustanka kod kafane, ispred koje se i dogodilo ubistvo, postavljene su tri biste učesnika događaja - Žikice Jovanovića, Miše Pantića i Čede Milosavljevića, koje je uradio vajar Stevan Bodnarov. Godine 1971. povodom tridesetogodišnjice ustanka izrađen je spomen-kompleks „Simbolika u kamenu“, koji se sastoji od devet antropomorfnih granitnih gromada sa šajkačama i ornamentalnim simbolima, delo Bogdana Bogdanovića. Zgrada bivše kafane je pretvorena u muzej i u njoj je postavljena izložba „7. jul 1941. godine“, a u zgradi seoske opštine izložba „Revolucionarne tradicije Zapadne Srbije 1804-1981. godine“.

Godine 1975. Skupština Socijalističke Republike Srbije ustanovila je „Sedmojulsku nagradu“ koja je bila najviša državna nagrada u Socijalističkoj Republici Srbiji i dodeljivala se za najznačajnija dostignuća u nauci, umetnosti, privredi i drugim oblastima društvenog života.

Godine 1982. reditelj Sava Mrmak snimio je mini televizijsku serijuŠpanac“, u kojoj je slikovito prikazan i događaj u Beloj Crkvi (u ulozi Žikice Jovanovića Španca bio je Danilo Lazović, a u ulozi žandara Lončara i Brkovića - Mirko Bulović i Bogdan Jakuš).

Praznovanje Dana ustanka kao državnog praznika održano je poslednji put 2000. godine. Odlukom Vlade Republike Srbije, čiji je predsednik bio dr. Zoran Đinđić, od 9. jula 2001. godine ovaj praznik je ukinut. Od tada ovaj praznik se proslavlja u organizaciji Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, Socijalističke partije Srbije i Opštine Krupanj. Pored Bele Crkve, u kojoj se održavala centralna proslava, praznovanje Dana ustanka je održavano i na drugim mestima širom Srbije. Jedno od mesta tradicionalnih okupljanja 7. jula je i spomenik „Sloboda“ na Iriškom vencu.

7. jul se obeležava u Beloj Crkvi prigodnim manifestacijama iako nije državni praznik. 2013. godine je bila državna manifestacija.[1]

Odlukom Okružnog suda u Šapcu, 2009. godine, Bogdan Lončar i Milenko Braković su rehabilitovani - „jer su ubijeni bez odluke suda i bez sprovedenog postupka, iz ideološko političkih razloga, kao žrtve progona i nasilja, od strane pripadnika partizanskog pokreta, čime je povređeno njihovo pravo na život“.

Spomen-kompleks[uredi | uredi izvor]

Spomen-muzej[uredi | uredi izvor]

Unutrašnjost spomen-muzeja „7. juli 1941. godine“ koji se nalazi u zgradi bivše Nedeljkovićeve kafane ispred koje se odigrala akcija Rađevačke čete Valjevskog partizanskog odreda.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]