Darbuka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Darbuka (takođe tarabuka, dumbek, table[1] arap. دربوكة / transk.: darbūka) jednodelni je membranofon sa telom u obliku pehara, koristi se uglavnom u Egiptu, na Bliskom istoku, u severnoj Africi, južnoj Aziji, i istočnoj Evropi.[2] Afrički instrument Đembe-vasulu je takođe membranofon.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo termina „darbuka” na egipatskom dijalektu arapskog jezika verovatno dolazi od arapske reči „darab" (udariti).

Darbuke su se koristile i u Vavilonu i Sumeru još od 1100. pre n.e.[4].

Tehnika[uredi | uredi izvor]

Darbuka iz Egipta, 1825.

Istočna i severnoafrička darbuka sviraju se držeći se ispod miške ili naslonjene na sviračevu nogu, sa nežnijim dodirom i vrlo drugačijim pokretima (ponekad uključujući brze ritmove pravljene vrhovima prstiju).

Postoje dva glavna tipa darbuke. Egipatski stil ima kružne ivice oko vrha, dok turski stil prikazuje krajeve mesta za udaranje. Izložena ivica omogućava bliži pristup glavi da bi se mogle načiniti tehnike pucketanja prstiju, ali oštre ivice onemogućavaju brze udarce koje se mogu činiti egipatskim stilom.

darbuka se može svirati dok se drži ispod jedne ruke (obično ne-dominantne ruke) ili postavljanjem u stranu na krilo (sa glavom ka kolenima igrača) dok sedi. Neki bubnjevi se takođe prave sa pričvršćenom trakom oko bubnja i mogu se kačiti preko ramena, kako bi se olakšalo sviranje dok se stoji ili pleše. Ona stvara rezonantan, nisko održavan zvuk dok se lagano svira prstima i dlanom. Neki svirači pomeraju pesnicu u zvono i iz njega, kako bi izmenili ton. Postoje razni ritmovi koji čine osnovu folklornih i modernih muzičkih i plesnih stilova Bliskog istoka.

Tehnike koje se često izvode uključuju grčku, bugarsku, tursku i egipatsku, a podrazumevaju tapkanje prstima jedne ruke i štapom u drugoj ruci. U Turskoj se taj štap zove „çubuk”, što znači prut, ili motka. Od svih naroda, Romi se najčešće povezuju sa ovim stilom sviranja darbuke.


Galerija[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Silverman, Carol (2012). Romani Routes: Cultural Politics and Balkan Music in Diaspora. Oxford University Press. str. 258, 393. 
  2. ^ Blades, James. (1970). Percussion Instruments and Their History. New York. p. 175.
  3. ^ Garland Encyclopedia of World Music). Routledge; Har/Com edition (November 1999). ISBN 978-0-8240-4946-1.
  4. ^ Sadie, Stanley, (1980). "Darabukka". The New Grove Dictionary of Music and Musicians. Vol. 5. ISBN 978-1-56159-174-9. str. 239.

Vidi još[uredi | uredi izvor]