Dva Foskarija (opera)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dva Foskarija (ital. I Due Foscari), opera, tragedia lirica u tri čina Đuzepea Verdija

Opere
Oberto, grof od San Bonifacija

Jedan dan vlasti
Nabuko
Lombardijci u Prvom krstaškom ratu
Ernani
Dva Foskarija
Jovanka Orleanka
Alzira
Atila
Magbet
Razbojnici
Gusar
Bitka za Lenjano
Lujza Miler
Stifelio
Rigoleto
Trubadur
Travijata
Sicilijansko večernje
Simone Bokanegra
Bal pod maskama
Moć Sudbine
Don Karlos
Aida
Otelo
Falstaf

Ostala dela
Inno delle Nazioni

Gudački kvartet u e-mollu
Rekvijem
Pater noster za petodelni hor
Ave Maria za soprana i gudače
Četiri sveta komada

Libreto[uredi | uredi izvor]

Frančesko Marija Pjave (Francesco Maria Piave) prema drami Dvojica Foskarija (The Two Foscari) Lorda Bajrona (Lord Byron).

Praizvedba[uredi | uredi izvor]

3. novembar 1844, Rim u Teatro Argentina.

Likovi i uloge[uredi | uredi izvor]

Frančesko Foskari (Francesco Foscari), Mletački Dužd - bariton
Jakopo Foskari (Jakopo Foscari), njegov sin - tenor
Lukrecija Kontarini (Lucrezia Contarini), Jakopova žena - sopran
Jakopo Loredano (Jakopo Loredano), član Saveta Desetorice - bas
Barbarigo (Barbarigo), senator - sopran
Pisana (Pisana), Lukrecijina prijateljica i pratilja - sopran
Oficir Saveta Desetorice - tenor
Duždev sluga - bas

članoci Saveta Desetorice i Senata, Lukrecijine sluškinje, Venecijanke, narod, maske (hor)

Mesto i vreme[uredi | uredi izvor]

Venecija (Mletačka republika), 1457. godine.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

I čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Dvorana u Duždevoj palati u Veneciji. Savet Desetorice i članovi Senata su se okupili da reše slučaj u koji je umešan član duždeve porodice. Jakopo, duždev sin, je uhapšen i nalazi se u zatvoru pod optužbom za ubistvo.

  • Scena II

Dvorana u palati Foskarija. Jakopova žena Lukrecija namerava da svedoči pred sudom u zaštitu svoga muža, koji je osuđen na porogonstvo.

  • Scena III

Dvorana u Duždevoj palati. Senatori potvrđuju presudu izrečenu Jakopu.

  • Scena IV

Duždeve lične odaje. Frančesko Foskari jadikjue nad nemogućnošću da zaštiti sina od osvete tužitelja. Lukrecija ga moli za pomoć. Dužd je duboko ganut njenom hrabrošću i ljubavlju.

II čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Državni zatvor. Jakopo oseća blisku smrt i muče ga teški snovi. Budi se u Lukrecijinim rukama i ona mu prenosi presudu Desetorice. Njegov otac mora da lično izrekne presudu, pod budnim okom Loredana, koji je jedan od Desetorice i Jakopov neprijatelj.

  • Scena II

Dvorana u Duždevoj palati. Presuda je potvrđena na Savetu. Jakopo se obraća ocu za pomoć, ali on je nemoćan. Lukrecija dovodi njihovo dvoje dece, u nadi da će smekšati srca Saveta, ali uzalud. Većina Senatora staje uz Loredana.

III čin[uredi | uredi izvor]

  • Scena I

Trg Svetog Marka. Vesela regata je u toku, kada se pojavljuje državna galija da odvede Jakopa. On se oprašta od žene i dece.

  • Scena II

Duždeve lične odaje. Stari Frančesko pati zbog gubitka jedinog sina. Neočekivano, stiže pismo od čoveka koji priznaje ubistvo pripisano Jakopu. Ali, prekasno je: Lukrecija donosi duždu vest da je Jakopo mrtav. Članovi Saveta, predvođeni Loredanom, traže od dužda ostavku, pod izgovorom da je suviše star da obavlja tu funkciju. Lukrecija staje na stranu dužda i dostojanstveno ga odvodi. Čuje se veliko zvono sa Svetog Marka, koje objavljuje postavljenje novog dužda. Frančesko umire slomljenog srca, a Loredano likuje nad njime.

Poznate muzičke numere[uredi | uredi izvor]

  • Dal più remoto esiglio (Jakopova kavatina iz I čina)
  • Tu al cui sguardo onnipotente (Lukrecijina kavatina iz I čina)
  • O vecchio cor, che batti (duždeva romansa iz I čina)
  • Non maledirmi (Jakopova molitva iz II čina)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Libreto