Dvorac Dunđerski u Kulpinu
Dvorac Dunđerski u Kulpinu | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Kulpin |
Opština | Bački Petrovac |
Država | Srbija |
Koordinate | 45° 24′ 08″ S; 19° 35′ 16″ I / 45.402198° S; 19.587769° I |
Vrsta spomenika | dvorac |
Vreme nastanka | 1826. |
Tip kulturnog dobra | spomenik kulture od velikog značaja |
Nadležna ustanova za zaštitu | Muzej Vojvodine |
Dvorac Dunđerski (dvorac Kaštel) u Kulpinu je kompleks objekata dvoraca i parka. Jezgro je Muzejskog kompleksa u Kulpinu koje obuhvata jezgro naselja od druge polovine 18. do druge polovine 19. veka.[1]
Ovaj kompleks čine:
- dva dvorca sa pomoćnim objektima, koja su sagradili članovi vlastelinske porodice Stratimirović, kao i
- park okolo dvorca,
- stara zgrada škole,
- srpska pravoslavna crkva i parohijalni dom. Iako istorijski ne pripadaju istom vremenu, kompleks čine i
- slovačka evangelička crkva građena 1875–1879, i
- rodna kuća patrijarha Georgija Brankovića rekonstruisana u srpsku veroispovednu školu 1899.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Stratimirovići su kuće sagradili na obodu prostrane poljane – zvane Dolina, prvo male privremene, a zatim veće, gospodske. Jedna od njih nalazila se na mestu gde je danas slovačka evangelička crkva. Iz tog vremena je sačuvan tzv. mali dvorac (druga polovina 18. veka) i „veliki dvorac“ ili „kaštel“, izgrađen 1826. godine.
Dvorac i veći deo imanja je u drugoj polovini 19. veka od Stratimirovića otkupio Matej Semzo od Kamjanike. Ova mađarska porodica kratko je gazdovala u Kulpinu. Posed su 1889. godine prodali Lazaru Dunđerskom.[2]
Porodica Dunđerski upravljala je imanjem do kraja Drugog svetskog rata, tj. do 1945. godine. Veliki dvorac su, prema projektu novosadskog arhitekte Momčila Tapavice, rekonstruisali 1912. godine.
Budući da se Đorđe Dunđerski oženio rođakom vladarske porodice Karađorđević, česti gosti kulpinskog dvorca bili su i kraljica Marija sa sinovima, prinčevima Petrom, Andrejem i Tomislavom. Takođe su se među gostima mogli videti i mnoge ličnosti iz političkog i javnog života (predstavnici vlade Petar Živković i Milan Stojadinović, kao i mnogi drugi). Imanje im je, na osnovu Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji, oduzeto 1945. godine. Na imanju Dunđerskih u Kulpinu je nakon nacionalizacije osnovana poljoprivredna zadruga, koja je sve do 1991, odnosno do ustupanja kompleksa Poljoprivrednom muzeju koristila dvorac i pomoćne objekte.
Kompleks sa oba dvorca, parkom i ukrasnom ogradom je 1970. godine, zaštićen kao kulturno dobro. On je 1991, odlukom Skupštine AP Vojvodine proglašen spomenikom kulture od velikog značaja.
Veliki dvorac[uredi | uredi izvor]
Izgrađen je početkom 19. veka i prema nekim podacima, gradnja se završila 1826. godine. To je vreme kada se porodica Stratimirović posle dolazka u Kulpin već prilično uvećala i stekla ugled među Srbima u Habzburškoj monarhiji. Oba dvorca je (mali dvorac i veliki dvorac) sagradila druga i treća generacija porodice Stratimirović, rođenih u Kulpinu. Svom porodičnom prezimenu Stratimirovići su dodavali prezime Kulpinski, dok su dotadašnje hercegovačko Vučković napustili. U ovim generacijama Stratimirovića bilo je i jako uglednih pojedinaca. (Stefan Stratimirović, koji se od 1790. do 1836. godine nalazio na čelu Karlovačke mitropolije). Izgled dvorca pre rekonstrukcije 1912. godine nije sasvim poznat i nema poznatih podataka o projektantu i graditeljima dvorca. Na jednoj staroj fotografiji sačuvan je prvobitni izgled ovog dvorca.
Zgrada je rekonstruisana 1912. godine, kada je imanje bilo vlasništvo porodice Dunđerski. Projekat rekonstrukcije uradio je poznati novosadski arhitekta Momčilo Tapavica. Ova rekonstrukcija nije suštinski promenila prvobitni arhitektonski izgled zgrade. Dvorac je zadržao sva obeležja klasicističkog stila. Graditelji dvoraca i vlastelinskih vila sa kraja 18. i početka 19. veka su se na ovim prostorima uglavnom držali ustaljenih pravila klasicističke gradnje Najveće promene je bila u krovnom delu. Sa centralnog dela je uklonjena kula, koja se izdizala iznad krova. Na njoj se nalazio vidikovac, veliki sat sa mehanizmom, aplikacija grba Stratimirovića i drugi dekorativni detalji. Na čeonom delu je postavljen dekorativni friz sa ornamentisanim pravougaonim poljima i vazama na uglovima. Na čeonom delu zgrade je projektovan ulazni trem, tzv. portik. Kod kulpinskog dvorca portik deli fasadu na dva simetrična dela. Izgrađen je u tipičnom klasicističkom stilu. Čini ga stepenište, pristupna rampa i četiri para jonskih stubova, koji nose arhitrav i timpanon. Na začelju se nalazi petougaoni ulazni trem, koji na bočnim stranama ima kružne otvore. Iznad trema je prostrana terasa, natkrivena kupolom u koju se ulezi sa sprata, iz centralne prostorije, tzv. salona. Sa terase se pruža jedinstven pogled na park. Unutrašnjost dvorca je, takođe, rađena u klasicističkom stilu. Iz prostranog hola se direktno ulazi u centralnu salu, sa kojom su povezane po dve prostorije sa leve i desne strane. Vezu sa ostalim prostorijama u dvorcu obezbeđuje dugački hodnik, iz kojeg se ulazi u ostale prostorije.
Građevinski materijal je karakterističan za stil i ono vreme. Zidovi su od opeka. Kamen je upotrebljen za stubove portika, kao i za stepeništa i oplatu podova u unutrašnjosti. Spoljni i unutrašnji zidovi su obloženi krečnim malterom, a krovni pokrivač je prvobitno bio od biber crepa, da bi se kasnijim rekonstrukcijama načinjene su izmene na krovu i pored dva nagiba dobio je i novi prekrivač od eternit ploča.
Poslednji obimniji radovi na popravci krova, uređenju fasade i enterijera obavljeni su 2009. godine.
Mali dvorac[uredi | uredi izvor]
Mali dvorac je prizemna vila izgrađena krajem 18. veka. To je bila jedna od kuća porodice Stratimirović. Sačuvana je u izvornom obliku. Kao i veliki dvorac, građena je u klasicističkom stilu. U centralnom delu prednje strane se nalazi rizalit, koji se završava trouglastim timpanonom. Rizalit deli fasadu na dva simetrična dela. Na začelju se nalazi prostrana veranda pravougaone osnove, sa lučnim otvorima. Prozori i ulazna kapija ukrašeni su rešetkama i detaljima od kovanog gvožđa.
S obzirom na to da je reč o spomeniku kulture od velikog značaja, može se očekivati da će uskoro biti učinjeni prvi koraci ka njegovoj revitalizaciji. U planu je da ovaj prostor bude adaptiran za postavku izložbe o porodici Stratimirović, koja je zaslužna za osnivanje savremenog naselja Kulpin.
Crkva Vaznesenja Gospodnjeg[uredi | uredi izvor]
Na drugoj strani doline, preko puta kaštela, sagrađena je pravoslavna crkva, parohijalni dom, srpska škola i opštinska kuća. Pravoslavni hram je građen 1809–1813. godine, na temeljima nekadašnje drvene crkvice. Posvećen je Vaznesenju Isusa Hrista (praznik poznat u narodu pod nazivom Spasovdan). Krasi ga velelepni ikonostas, rad poznatog vojvođanskog slikara Jovana Klajića (1846–1862). U porti crkve sahranjeni su neki od članova porodice Stratimirović.
-
Muzejski kompleks Kulpin – Pogled na Veliki dvorac iz parka
-
Muzejski kompleks Kulpin – Konjušnice
-
Evangelička (slovačka) crkva u Kulpinu
-
Pravoslavna crkva
-
Ikonostas pravoslavne crkve
-
Brankovićeva Škola u Kulpinu
Galerija[uredi | uredi izvor]
Enterijer dvorca Dunđerski
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Spisak spomenika kulture u Južnobačkom okrugu
- Spisak spomenika kulture od velikog značaja
- Dvorci porodice Dunđerski
- Muzej Vojvodine
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Muzejski kompleks Kulpin veb sajt Muzeja Vojvodine
- ^ Grlica, Mirko, ur. (2010). Koliko se poznajemo: iz istorije nacionalnih zajednica u Vojvodini. Novi Sad: Izvršno veće APV. str. 3.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- „Dvorci Stratimirović i Dunđerski — Spomenici kulture u Srbiji”. SANU.
- Dvorac Dunđerskih
- Muzej Vojvodine
- Dvorci Dunđerskih nisu na prodaju („Politika“, 9. april 2010)
- Stratimirovići od Trebinja i Kulpina („Večernje novosti“, 4. septembar 2015)
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd
- Lista spomenika
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture-Beograd/Baza nepokretnih kulturnih dobara