Devojka-maca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Devojka maca Vikipe-tan

Devojka-maca (jap. 猫耳 nekomusume, engl. catgirl) jeste ženski kemonomimi lik (bukv. „mačje uši”) sa mačjim karakteristikama, kao što su mačje uši, mačji rep, ili neke druge karakteristike mačjeg organizma. Devojke-mace se nalaze u raznim žanrovima, ali posebno japanskim anime i manga serijama.[1]

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Najstariji pomen nekomosume devojaka dolazi sa početka XVIII veka, iz misemono predstave u kojoj je bio hibrid žene i mačke.[2] U Edo periodu su bile popularne priče o mačkolikim bakeneko bićima koja su mogla da se transformišu u prostitutke.[2] Popularnost devojaka-maca nastavila se kroz Edo i Šova periode, pojavljujući se u mnogim delima kao što su Ehon Sayoshigure (絵本小夜時雨) i Ansei zakki (安政雑記).[2]

Prvi primer savremene devojke-mace dolazi iz dela Kenđija Mijazave, Suisenzuki no Yokka (1924) u kome se pojavljuje lik prelepe žene sa mačjim ušima.[3] Njihova popularnost je porasla 1936. godine kada su počele da se pojavljuju u uličnim, kamišibai predstavama.[2] Prvi anime sa ovakvim likovima je bio The King’s Tail (1949).[traži se izvor] U Americi, najpoznatiji primer devojke-mace je Žena-mačka, osmišljena 1940. godine.[4]

Devojke-mace su još više popularizovane 1978. godine kada je Jumiko Ošima objavila svoju mangu The Star of Cottonland.[5] Devojke-mace su od tada samo nastavile da rastu u popularnosti. Do devedesetih godina prošlog veka pojavile su se u mnogim anime i manga serijama,[6] kao i u drugim medijima. Toliko su voljene da su inspirisale mnoge konvencije, kao što je Nekocon.[7]

Prijem[uredi | uredi izvor]

Japanski filozof Hiroki Azuma izjavio je da su karakteristike mačaka poput mačjih ušiju i mačjeg govora primeri moe−elemenata. Azuma tvrdi da iako kod nekih otaku-a slike mačaka predstavljaju njihovu seksualnu preferencu, malo njih razume da takve slike mogu biti percipirane kao izopačene.[6][8] U kritici manga serijala Loveless iz 2010. godine, feministička spisateljica T.A. Nunan tvrdila je da u japanskoj kulturi karakteristike mačaka imaju sličnu ulogu kao u Plejboj zečice u zapadnoj kulturi, služeći kao fetišizacija mladenačke nevinosti.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ David Okum (24. 3. 2004), „Cat Girl”, Manga Madness, str. 72, ISBN 978-1-58180-534-5 
  2. ^ a b v g Davisson, Zack (2017). Kaibyō : the supernatural cats of Japan (First izd.). Seattle, WA. ISBN 978-1-63405-916-9. OCLC 1006517249. 
  3. ^ „Suisenzuki no yokka”. www.aozora.gr.jp. Pristupljeno 15. 3. 2015. 
  4. ^ Wallace, Daniel (2010). „1940s”. Ur.: Dolan, Hannah. DC Comics Year By Year A Visual Chronicle. Dorling Kindersley. str. 31. ISBN 978-0-7566-6742-9. „The first issue of Batman's self-titled comic written by Bill Finger and drawn by Bob Kane, represented a milestone in more ways than one. With Robin now a partner to the Caped Crusader, villains needed to rise to the challenge, and this issue introduced two future legends: the Joker and Catwoman. 
  5. ^ Jaqueline Berndt (1995). Phänomen Manga : Comic-Kulture in Japan (na jeziku: nemački). Berlin: Edition q. str. 111. ISBN 3-86124-289-3. 
  6. ^ a b Azuma, Hiroki (2009). Otaku: Japan's database animalsSlobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. Prevod: Abel, Jonathan; Kono, Shion (English izd.). Minneapolis: University of Minnesota Press. str. 47, 89. ISBN 9780816668007. OCLC 527737445. 
  7. ^ „After Action Report”. The Virginian-Pilot. 2007-10-07. Arhivirano iz originala 14. 09. 2016. g. Pristupljeno 2013-02-03. 
  8. ^ Galbraith, Patrick W. „Moe and the Potential of Fantasy in Post-Millennial Japan”. Electronic Journal of Contemporary Japanese Studies (na jeziku: engleski). 9 (3). Pristupljeno 23. 5. 2018. 
  9. ^ Noonan, T. A. (jesen 2010). „"I Can’t Get Excited for a Child, Ritsuka": Intersections of Gender, Identity, and Audience Ambiguity in Yun Kôga’s Loveless” (PDF). MP: An Online Feminist Journal. MP: An Online Feminist Journal. 3 (2). ISSN 1939-330X. Pristupljeno 10. 2. 2013.