Deoničarsko društvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Deoničarsko društvo (u upotrebi još deoničko i akcionarsko društvo)[1] je privredno društvo sa osnovnim kapitalom podeljenim na izvestan broj deonica (akcija) sa jednakim iznosima.

Deoničarsko društvo je pravno lice koje odgovara za svoje obaveze isključivo svojom imovinom. Nastaje udruživanjem kapitala više lica — osnivača, a na osnovu kupljenih akcija. Osniva se ugovorom o osnivanju, a ako ga osniva jedan član — odlukom o osnivanju. Ugovor o osnivanju je formalizovan akt i mora se sačiniti u pisanom obliku.

Pretečom savremenih deoničarskih društava smatra se Banka svetog Đorđa (ital. Banco di San Giorgio), osnovana 1407. godine u Đenovi.

Vrste[uredi | uredi izvor]

U pogledu osnivanja deoničarska društva mogu biti:

  • sukcesivna — koja nastaju tako što osnivači preuzmu samo deo akcija, a ostatak prve emisije se ili javno plasira na tržištu ili se postepeno uvodi na tržište kapitala
  • simultana — kada osnivači preuzmu sve akcije prve (osnivačke) emisije; akcije se kod ovakvog načina osnivanja obezbeđuju privatnim plasiranjem.

Deoničarsko društvo može biti otvorenog (javnog) ili zatvorenog tipa. Ako je preduzeće otvorenog tipa njegove akcije se vrednuju na berzi i preduzeće ima obavezu da javno prikazuje finansijske izveštaje. Vlasnici preduzeća su deoničari.

Organizacija deoničarskog društva je u velikoj meri propisana zakonima, a pojedinosti y njihovim statutima. Kupoprodaja akcija se vrši na tržištu kapitala:

  • na primarnom tržištu kapitala obavlja se plasman nove emisije akcija; učesnici na ovom tržištu su deoničarska društva koja izdaju novu emisiju akcija i finansijski posrednici (najčešće su to bankeinvesticione i poslovne);
  • na sekundarnom tržištu (berza akcija; engl. Stock exchange, ital. Bursa) se kupuju i prodaju već izdate akcije; osnovni finansijski posrednici su brokeri i dileri;
  • na trećim tržištima posluju brokerske firme koje ne žele da plaćaju proviziju regularnim berzama; ova tržišta nisu javna i čine ih grupe preduzeća koja su manje više međusobno nezavisna.

Deoničarska (akcionarska) društva u nazivu preduzeća imaju sufiks „d. d.“ ili „a. d.“.

Organi[uredi | uredi izvor]

Osnovni organi deoničarskog društva su:

Statutom preduzeća može se utvrditi da se u preduzeću bira i izvršni odbor direktora. Mandat ili vreme izbora pojedinaca na određenu funkciju može biti različito u zavisnosti od funkcije preduzeća. Rok ne može biti duži od pet godina, a mogućnost ponovnog izbora nije ograničena, što je dobro jer ponovni izbor treba vezati za uspeh u vremenu trajanja prethodnog mandata.

Prednosti deoničarskih društava[uredi | uredi izvor]

Ovaj oblik organizacije ima brojne prednosti po pitanju početnog finansiranja preduzeća jer omogućava da se dosta kapitala prikupi iz većeg broja manjih uloga. Vlasnici akcija — deoničari na osnovu svog udela u kapitalu preduzeća imaju tri grupe prava:

  • pravo na dividendu (deo profita koji se isplaćuje deoničarima)
  • pravo učestvovanja u odlučivanju (odnosi se na izbor uprave preduzeća)
  • pravo na deo likvidacione mase u slučaju likvidacije preduzeća

Postoje i druge prednosti deoničarskih društava zbog kojih ona i predstavljaju dominantan oblik organizacije preduzeća i zbog čega upravo ta preduzeća raspolažu najvećim delom svetskog kapitala. Među najvažnijima je ograničena odgovornost deoničara. Naime, vlasnici akcija materijalno odgovaraju za rezultate poslovanja preduzeća samo do vrednosti njihovih akcija i ta vrednost je najviše što mogu izgubiti ukoliko preduzeće ne posluje dobro. Deoničari ne odgovaraju celokupnom imovinom za eventualne obaveze i dugove preduzeća, već samo kapitalom uloženim u preduzeće.

Još jedna od prednosti je i profesionalni menadžment koji najčešće rukovodi deoničarskim društvom i odgovara deoničarima, čime se postiže razdvojenost uprave od vlasništva.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1] ODBOR ZA STANDARDIZACIJU SRPSKOG JEZIKA, Odluka br. 3 - Tri termina za isti pojam, 11. avgust 1998.