Despotovina Arta
Despotovina Arta Despotati i Artës (albanski) | |||
---|---|---|---|
Širenje despotovine Arte | |||
Geografija | |||
Kontinent | Balkan | ||
Regija | Grčka | ||
Glavni grad | Arta | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | albanski | ||
Religija | pravoslavlje | ||
Politika | |||
Oblik države | despotovina | ||
— Despot | |||
Istorija | |||
Istorijsko doba | pozni srednji vek | ||
— Osnivanje | 1358. godina | ||
— Ukidanje | 1416. godina | ||
Zemlje prethodnice i naslednice | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Despotovina Arta (alb. Despotati i Artës) je bila država u Epiru koja je postojala u periodu od 1358. do 1416. godine. Formirana je nakon pogibije epirskog despota Nićifora II. Karlo I Toca pripojio je Artu Epirskoj despotovini 1416. godine.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Poslednji epirski despot dinastije Orsini bio je Nićifor II. Njegova ženidba sa sestrom Jelene, udovice cara Dušana Silnog, dovela je do pobune albanskih velikaša koji su bili u savezu sa porodicom Kantakuzin kojoj je pripadala Orsinijeva bivša supruga Marija. Odlučujuća bitka između albanskih trupa i trupa Epirske despotovine vođena je na reci Aheloju 1359. godine. Albanci su dobili bitku. Epirska vojska je uništena, a despot je poginuo. Na teritorijama Epirske despotovine stvorene su dve nove despotovine: prva sa centrom u Arti, a druga sa centrom u Anđelokastronu. Anđelokastronom je vladao Đin Bua Spata, a Artom Petar Ljoša. Nakon smrti Ljoše (1374), despotovine su se ujedinile pod vladavinom Đin Bua Spate. Aprila 1378. godine veliki majstor Hospitalaca, Huan Fernandez de Heredija, je pokušao da zauzme Artu, ali je poražen i zarobljen u bici protiv Đin Bua Spate. Herediju je Spata prodao Turcima. U bici je Đin Bua Spati veliku pomoć pružio Toma Preljubović, epirski despot i sin kesara Preljuba. Međutim, ovaj savez nije dugo trajao. Teritorija despotovine Arte je u svom najvećem obimu (1374–1403) obuhvatala teritoriju od Korintskog zaliva na jugu do reke Aheron na severu, graničući se sa kneževinom Đirokastrom pod Jovanom Zenevisijem. Epirski despot je u ovom periodu kontrolisao samo istočni deo Epira sa centrom u Janjini. Toma Preljubović je bio u ratu sa Đin Bua Spatom ubrzo nakon pobede albanskog velikaša nad velikim majstorom Hospitalaca. Spata je 1375. godine preduzeo napad na Janjinu, ali nije uspeo da ga osvoji. Rat nije sprečila ni činjenica da je Spata bio u braku sa sestrom Tome Preljubovića, Jelenom. Spata je umro 1399. godine. Despotovina Arta počela je da slabi. Izbija građanski rat. Spatin naslednik, Moris Spata, morao je da se bori sa Mlečanima i grofom Karlom I Tocom od Kefalonije. Turske napade podsticao je epirski despot Isaul de Buondelmonti. Posle njegove smrti (1411), epirski presto preuzeo je Karlo Toco (nakon kratkotrajne vladavine Đorđa de Buondelmontija). Uprkos Morisovoj pobedi nad Karlom (1412), Albanci ne osvajaju Janjinu. Naprotiv, posle Morisove pogibije (1414/5), Karlo napreduje ka Arti. On je 1416. godine porazio Jakuba Spatu, osvojio Artu i pripojio je svojoj državi.
Despoti Arte[uredi | uredi izvor]
- Petar Ljoša (1358-1374)
- Đin Bua Spata (1374-1399)
- Guro Spata (1400)
- Moris Spata (1401-1414)
- Jakub Spata (1414-1416)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Fine, John Van Antwerp (1994). The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest. University of Michigan Press. ISBN 978-0-472-08260-5.
- Ćirković, Sima (1995). Srbi u srednjem veku. Beograd: Idea.
- Oxford Dictionary of Byzantium. str. 53
- History of Albanian People. Albanian Academy of Science. ISBN 978-99927-1-623-6.
- Fine, John. The Late Medieval Balkans. Ann Arbor, 1987.
- Ellis, Steven G.; Klusáková, Lud'a (2007). Imagining Frontiers, Contesting Identities. Edizioni Plus. str. 138—139. ISBN 978-88-8492-466-7.