Детелина камењарка

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Detelina kamenjarka
Anthyllis vulneraria
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Vrsta:
A. vulneraria
Binomno ime
Anthyllis vulneraria

Detelina kamenjarka, ranjenik, ranjenica, alpski ranjenik, belodun ili zečja detelina (lat. Anthyllis vulneraria) je jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki (Fabaceae).

  • Ime roda potiče od gr. anthos = cvet i julos = malja, zbog dlakavih čašičnih listića, a ime vrste od lat. vulnus = rana (koristi se kao epitelizant).
  • Sinonimi:
    • A. alpestris
    • A. vulneraria L. var. alpestris Kit.
    • A. vulgaris A. Kern
    • Vulneraria heterophylla Moench.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Stabljika uspravna ili puzeća, dlakava, na preseku okrugla i visoka do 60 cm. Listovi složeni neparno perasto pri čemu su prizemni sa dugačkom drškom, a ostali sedeći. Cvetovi su leptirasti sa kruničnim listićima koji su bledoružičasti, žuto do crveno obojeni i cevastom, maljavom čašicom. Sakupljeni su u loptaste, glavičaste cvasti koje se nalaze na vrhu stabljika. Plod je mahuna sa 2-8 belih semena.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Rasprostranjena je po balkanskim planinama, Alpima i Karpatima. Naseljava suve i umerenovlažne livade brdskoplaninaskog pojasa na krečnjačkom i siromašnom zemljištu. Pripada planinskim heliofitama.

Hemijski sastav droge[uredi | uredi izvor]

U farmaceutske svrhe, kao droga, se koristi:

  • nadzemni deo biljke sa cvetom (Anthyllidis herba) i
  • cvet (Anthyllidis flos).

Ti delovi biljke sadrže:

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Koristi se u narodnoj medicini najčešće spolja kao sredstvo u vodu dekokta za zarastanje rana, zatim kod povreda tipa distorzija i kontuzija kao i kod opekotina, eritema. Osim za spoljašnju upotrebu, ulazi i u sastav čajeva za čišćenje organizma i krvi kao i diuretskih čajeva.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
  • Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
  • Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
  • Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
  • Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
  • Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
  • Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
  • Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
  • Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
  • Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
  • Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd, IP Svjetlost, 1990
  • Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
  • Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]