Dejan Lučić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dejan Lučić
Datum rođenja(1950-11-15)15. novembar 1950.(73 god.)
Mesto rođenjaBeograd
 FNR Jugoslavija
Politička strankaSrpska demokratska stranka
Ranije:
Socijalistička partija Srbije
Srpski pokret obnove
Veb-sajthttp://www.dejanlucic.net/

Dejan Lučić (Beograd, 15. novembar 1950)[1] je srpski publicista, geopolitičar i teoretičar zavere.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Dejan Lučić završio je žurnalistiku[1] na Fakultetu političkih nauka, zajedno sa bivšim načelnikom državne bezbednosti Jovicom Stanišićem, i komandantom specijalnih jedinica državne bezbednosti Frankom Simatovićem Frenkijem, sa kojima je ostao dugogodišnji prijatelj.

Lučić o svom poreklu[uredi | uredi izvor]

Dejan Lučić navodi da je potomak Jelene-Ilke Marković, koja je 11. oktobra 1882. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu pucala na kralja Milana Obrenovića. Ovaj događaj je poznat kao Ilkin atentat. Lučić tvrdi i da je potomak vojvode Milenka Stojkovića iz Prvog srpskog ustanka. Takođe navodi da je njegov deda bio učesnik demonstracija u Beogradu 27. marta 1941.[traži se izvor]

Književni rad[uredi | uredi izvor]

Tematika[uredi | uredi izvor]

Dejan Lučić se u svojim knjigama bavi tematikom teorijama zavere poput masonerije, tajnih društava, Rimokatoličke crkve i sl. koje predstavlja u svojim špijunsko-obaveštajnim romanima.

Promocije[uredi | uredi izvor]

Dejan Lučić je promocije svojih knjiga održavao u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Prva promocija je bila 1999. godine, kada je predstavio knjigu Islamska Republika Nemačka. Na toj promociji je pored autora, govorio i beli mag Lav Geršman. Druga promocija je takođe bila u Studentskom kulturnom centru u Beogradu, kada je predstavljena knjiga Kineska osveta.

Promocije u dijaspori[uredi | uredi izvor]

Dejan Lučić je održavao promocije svojih knjiga i u dijaspori.

On je u srpskoj emigraciji u Nemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama držao promocije svojih knjiga, prvenstveno knjige Tajne albanske mafije.

Politički rad[uredi | uredi izvor]

Dejan Lučić je devedesetih godina bio jedan od osnivača Srpskog pokreta obnove,[traži se izvor], i bio je predsednik gradskog odbora istog, ali je ubrzo izbačen iz partije. Vuk Drašković, predsednik stranke, u svojoj knjizi Meta, okarakterisao ga je kao člana Službe državne bezbednosti. Decembra 1995. godine se učlanio u Socijalističku partiju Srbije.

Dejan Lučić je dugo prekinuo rad u politici, sve do 2011. godine, kada se u politiku vratio kao osnivač Srpske demokratske stranke osnovane u martu 2011. godine.

Kao dugogodišnji prijatelj Jovice Stanišića i Franka Simatovića, pojavio se kao svedok na njihovom suđenju u Haškom tribunalu 2011. godine, gde je potvrdio da poznaje optužene, i da nikada nije radio za Službu državne bezbednosti.

Dela[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Redakcija Betona (24. februar 2009). „Lučić, Dejan”. Danas. Pristupljeno 28. februar 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]