Dielektrična konstanta

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Relativne dielektrične konstante (εr) različitih materijala na sobnoj temperaturi na energijama frekvencija ispod 1 kHz
materijal εr
vakuum 1 (po definiciji)
vazduh 1,00058986±0,00000050 [1]
teflon 21
beton 45
staklo 47 (3.7–10)
guma 7
dijamant 5.5–10
so 3–15
grafit 10–15
silikon 1.168
metanol 30
glicerol 41.2, 47, 42.5 (0, 20, 25 °C)
voda 87.9, 80.2, 55.5

(0, 20, 100 °C)[2] za vidljivu svetlost: 1.77

Dielektrična konstanta ili permitivnost (oznaka ε) jeste odnos između gustine i jačine električnog polja. Izražava se kao proizvod relativne dielektrične konstante εr (koja zavisi od posmatrane sredine) i dielektrične konstante vakuuma ε0 (koja se naziva i apsolutna permitivnost):

gde dielektrična konstanta vakuuma iznosi

10−12 ili

Merna jedinica za permitivnost je Farad po metru, odnosno u SI-jedinicama Amper sekunda po Volt metru.

Ova fizička veličina količinski predstavlja koliko električno polje utiče na sredinu u kojoj se nalazi, odnosno koliko sredina utiče na polje. Praktično, predstavlja mogućnost same sredine da se polarizuje pod uticajem polja i tako pojača/smanji ukupno električno polje ili, mnogo češće, ostane polarizovano i kada više nije pod uticajem polja (ova karakteristika sredine se koristi u kondenzatorima).

Relativna permitivnost[uredi | uredi izvor]

Relativna permitivnost ili relativna dielektrična konstanta je broj veći ili jednak od 1 koji zavisi od date sredine.

Za vakuum relativna dielektrična konstanta je 1 po definiciji. Za vazduh relativna dielektrična konstanta je .

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hector, L. G.; Schultz, H. L. (1936). „The Dielectric Constant of Air at Radiofrequencies”. Physics. 7 (4): 133—136. Bibcode:1936Physi...7..133H. doi:10.1063/1.1745374. 
  2. ^ Archer, G. G.; Wang, P. (1990). „The Dielectric Constant of Water and Debye-Hückel Limiting Law Slopes”. Journal of Physical and Chemical Reference Data. 19 (2): 371—411. doi:10.1063/1.555853.