Dobrila Ojdanić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
dobrila ojdanić
Dobrila Ojdanić
Lični podaci
Datum rođenja(1920-12-15)15. decembar 1920.
Mesto rođenjaLubnice, kod Berana, Kraljevina SHS
Datum smrti1995.(1995-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (74/75 god.)
Mesto smrtiPodgorica,, Crna Gora
SR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politička radnica
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Činkapetan
Heroj
Narodni heroj od10. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Dobrila Ojdanić (Lubnice, kod Berana, 15. decembar 1920Podgorica, 1995), učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i SR Crne Gore i narodni heroj Jugoslavije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 15. decembra 1920. godine u Lubnicama kod Berana, u seljačkoj porodici. Osnovnu školu završila je u rodnom selu. Vrlo rano je pristupila revolucionarnom omladinskom pokretu u svom selu, gde je od 1935. godine postojala partijska organizacija. Godine 1939, postala je članica Komunističke partije Jugoslavije. Od 1940, bila je sekretarica partijske ćelije u Lubnicama. Aktivno je učestvovala u svim političkim akcijama KPJ i SKOJ-a u beranskom srezu u godinama pred Drugi svetski rat. Zbog revolucionarne aktivnosti bila je hapšena, a kratko vreme morala je da živi u ilegalnosti.

Nakon okupacije Jugoslavije 1941, učestvovala je u pripremama oružanog ustanka. Tokom Trinaestojulskog ustanka, učestvovala je u borbama za oslobođenje Berana i u odbrani slobodne teritorije Gornjeg Polimlja. Nakon formiranja Beranskog partizanskog bataljona u jesen 1941, Dobrila je postala njegov borac. Učestvovala je u svim borbama bataljona u Sandžaku i Potarju tokom 1941. i 1942. godine. Bila je ranjena tokom borbi u bici za Pljevlja. Istakla se u borbama bataljona protiv četnika na Tari 1942. godine.

S grupom komunista je u aprilu 1942. godine otišla na Durmitor, gde je po zadatku KPJ, radila na pomaganju partijskim organizacijama na ovom terenu. Kada je formirana Četvrta proleterska crnogorska udarna brigada, Dobrila je postala borac Petog bataljona. Posle borbi na Neretvi i Sutjesci, postavljena je za političkog komesara čete. Tu dužnost obavljala je do jeseni 1943, kada je došla u Berane na političko-partijski rad. Učestvovala je u svim bitkama Četvrte proleterske brigade, poput borbi za oslobođenje Bugojna, Kupresa, Imotskog i drugih mesta u Bosni. Prilikom borbi za oslobođenje Kolašina 1943, bila je ranjena dva puta.

Krajem 1943, izabrana je za članicu Sreskog komiteta KPJ u Beranama. Iste godine bila je članica inicijativnog odbora za formiranje AFŽ Crne Gore i Boke. Na Prvom zasedanju ZAVNO Crne Gore i Boke izabrana je za većnicu. Kraj rata dočekala je sa činom kapetana prve klase.

Posle rata, vršila je mnoge političke funkcije. Bila je članica Glavnog odbora Narodnog fronta, Glavnog odbora AFŽ-a, Glavnog odbora Saveza boraca, a na Osnivačkom kongresu KPJ za Crnu Goru izabrana je za članicu Centralnog komiteta KP Crne Gore. Bila je savezna poslanica u jednom sazivu. Od 1955. godine, bila je članica Centralnog odbora Saveza boraca Jugoslavije, a od 1948. članica Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije. Na tim je funkcijama ostala do 1961. godine.

Kao profesionalna politička radnica, obavljala je dužnost sekretarice Glavnog odbora AFŽ Crne Gore do 1948. godine, kada je postavljena za pomoćnicu ministra za zdravlje i socijalnu politiku, a od 1953. bila je predsednica Glavnog odbora Saveza ženskih društava Crne Gore. Gotovo dve decenije bila je predsednica Komisije za brigu o borcima i deci palih boraca Glavnog odbora Saveza boraca.

Penzionisana je 1961. godine, a svoju društvenu aktivnost nastavila je u SUBNOR-u Crne Gore, kao članica Komisije za organizaciona i politička pitanja.

Umrla je 1995. godine u Podgorici.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ostalih jugoslovenskih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovana je 10. jula 1953. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]