Domovina (izdavačko preduzeće)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za druga značenja, pogledajte Domovina.
Narodno izdavačko preduzeće „Domovina”
Logotip Narodnog izdavačkog preduzeća „Domovina”
Osnovano1958.
Matična državaNemačka
SedišteBaucen
Veb-sajtwww.domowina-verlag.de

Narodno izdavačko preduzeće „Domovina” (glsrp. Ludowe nakładnistwo Domowina; dlsrp. Ludowe nakładnistwo Domowina, skrać. LND; nem. Domowina-Verlag) lužičkosrpsko je izdavačko preduzeće u Baucenu.

Izdaje literaturu u lužičkosrpskim i nemačkom jeziku,[1] uključujući dnevne novine na gornjolužičkosrpskom jeziku „Serbske Nowiny”, novine na donjolužičkosrpskom „Nowy Casnik”, naučni časopis „Lětopis”, kulturni časopis „Rozhlad”, dečji časopis „Płomjo”, pedagoški časopis „Serbska šula”.[2] Zajedno sa jezičkim centrom „WITAJ” objavljuje školsku literaturu i dečji časopis — „Płomjo” na gornjolužičkosrpskom i „Płomje” na donjolužičkosrpskom. Izdavačko preduzeće ima Smolerovu knjižaru u Baucenu, koja nudi čitateljima svu literaturu o Lužičkim Srbima na lužičkosrpskim i nemačkom jeziku. Godine 2000. osnovano je društvo „Prijatelja Smolerove knjižare”.[1] Izdavačko preduzeće sarađuje sa izdavačima u slovenskim zemljama, učestvuje na sajmovima knjiga u Lajpcigu, Pragu i Varšavi.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zgrada izdavačkog preduzeća u Baucenu

Državno izdvačko preduzeće[4] je osnovano 1. jula 1958. godine nakon spajanja odeljenja berlinskih izdavačkih kuća u Baucenu — Verlag Junge Welt (osn. 1952) i Volk und Wissen (osn. 1954).[3] Zadatak izdvačkog preduzeća bila je izdavanje različite literature na lužičkosrpskom jeziku, uključujući naučno-istraživački radovi, školske udžbenike, novine i časopise.[4] Do vremena ujedinjenja Nemačke izdavačko preduzeće je imalo oko 100 zaposlenih.[4] Nakon ujedinjenja Nemačke izdavačka kuća je pretvorena u društvo sa ograničenom odgovornošću — GmbH. 2. decembra 1992. godine četiri lužičkosrpske organizacije („Domovina”, Matica lužičkosrpska, Lužičkosrpsko školsko društvo i Udruženje lužičkosrpskih umetnika) kupile su izdavačku kuću po simboličnoj ceni. Od 1992. godine izdavačka kuća ima podršku od Fonda lužičkosrpskog naroda.[3]

Do 2010. godine u izdavačkom preduzeću izašlo je oko 3800 vrsta štamparske produkcije, uključujući oko hiljadu udžbenika, 500 knjiga za decu, 350 naučnih radova (uglavnom na nemačkom), 300 umetničkih dela lužičkosrpskih autora, skoro 100 novih izdanja (uključujući sakupljena dela pet pisaca) i druga literatura. Knjige nakon 1990. godine izlaze u nakladi od 400—600 primeraka, što je oko 30% manje nego u NDR.[3]

Rukovodioci izdavačkog preduzeća[3]
  • Franc Rajš (1958—1959)
  • Mersin Benada (1959—1988)
  • Pavol Felkel (1989—1992)
  • Ingrid Juršikova (1993—1995)
  • Ludmila Budarjova (1995—2003)
  • Marka Mačijova (od 2003)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ludowe nakładnistwo Domowina (LND)”. // domowina-verlag.de. 
  2. ^ Franz Schön, Dietrich Scholze, Susanne Hose, Maria Mirtschin, Anja Pohontsch (2014). Sorbisches Kulturlexikon. Bautzen: Domowina-Verlag. str. 107—108. 
  3. ^ a b v g d Franz Schön, Dietrich Scholze, Susanne Hose, Maria Mirtschin, Anja Pohontsch (2014). Sorbisches Kulturlexikon. Bautzen: Domowina-Verlag. str. 107—108. 
  4. ^ a b v Šolьce-Šolta, D. (2002). Literaturы Centralьnoй i Юgo-Vostočnoй Evropы: 1990-e godы. Prerыvnostь-neprerыvnostь literaturnogo processa. Moskva: Institut slavяnovedeniя RAN. str. 315—316. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Franz Schön, Dietrich Scholze, Susanne Hose, Maria Mirtschin, Anja Pohontsch (2014). Sorbisches Kulturlexikon. Bautzen: Domowina-Verlag. str. 107—108. 
  • Ludowe nakładnistwo Domowina – Bibliografija 1958 – 2007 / Domowina-Verlag – Bibliografie 1958 – 2007 978-3-7420-2119-9 2008

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]