Dom Udruženja novinara Srbije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dom Udruženja novinara Srbije
Dom Udruženja novinara Srbije
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaVračar
Država Srbija
Vreme nastanka1934.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Dom Udruženja novinara Srbije se nalazi u Beogradu, na teritoriji gradske opštine Vračar. Podignut je 1934. godine i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Arhitektura novinarskog doma[uredi | uredi izvor]

Dom Udruženja novinara Srbije podignut je 1934. godine na Vračaru u Beogradu, u Resavskoj ulici br. 28[2] (u to vreme Frankopanovoj[3]), prema projektu hrvatskog arhitekte Ernesta Vajsmana (1904-1985)[4]. Svečano je otvoren 7. aprila 1935. godine. Jedan je od najznačajnijih modernih objekata u Beogradu realizovan u duhu moderne arhitekture, izgrađen od armiranog betona, opeke, gvožđa i stakla[5]. Koncipiran je kao izuzetno moderna poslovno-stambena građevina kubične forme interpolirana u niz susednih objekata.[6]

U prostornoj organizaciji primenjeni su pojedini elementi Korbizjeovog slobodnog plana, s tekućim, fleksibilno i funkcionalno izmenljivim prostorom u čijem prizemlju se nalazila prostrana klupska sala. Zastakljeno kružno stepenište, u duhu konstruktivističko-funkcionalističke doktrine, uvučeno u vertikalni betonski ram s pravougaonim lođama, predstavljalo je veoma inovativan motiv u tadašnjoj beogradskoj arhitekturi. Fasada novinarskog doma je glatka, bez ornamenata i podele zona, zasnovana na osi simetrije i isticanju glavnog motiva. Plošno pročelje naglašeno je slobodnim stubovima u prizemlju, horizontalama spratova i akcentovano završnom povučenom etažom. U naučnoj i publicističkoj istoriografiji srpske arhitekture od njegovog podizanja do danas ističe se kao najdosledniji primer beogradske rane funkcionalističke arhitekture i kao najčistiji spomenik moderne arhitekture iz prve polovine četvrte decenije prošlog veka, zbog čega je 1997. godine utvrđena za spomenik kulture.[7]Novinarski dom predstavlja jedan od najznačajnijih objekata u Beogradu koncipiranih u modernom duhu. Osim arhitektonskih vrednosti značajan je i kao mesto okupljanja novinara, publicista, pisaca i najistaknutijih ličnosti iz kulturnog života Srbije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  2. ^ „Dom Udruženja novinara Srbije”. Pristupljeno 22. 3. 2017. 
  3. ^ "Politika", 5. april 1935
  4. ^ N. Šegvić, Haarlemski egzodus Ernesta Weissmanna, Čovjek i prostor, 1–2, Zagreb, 1991, 16–19; D. Đurić-Zamolo, Vajsman Ernest, u: Jevreji – graditelji Beograda do 1941. godine, Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja 6, Beograd, 1992, 240–241; S. G. Bogunović, Vajsman Ernest, u: Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, t. II, 1122–1123; O. Kobsa, Ernest Weissmann i moderna arhitektura u Hrvatskoj, Ha-Kol, 114, Zagreb, 2010, 26–27; A. Štulhofer, A. Uchtil, Arhitekt Ernest Weissman, Zagreb, 2007; T. Bjažić Klarin, Ernest Weissmann, arhitektonsko djelo 1926–1939 (rukopis doktorske disertacije, Zagreb, 2011, str. 724).
  5. ^ „Novinarski dom” (PDF). Pristupljeno 22. 3. 2017. 
  6. ^ Vanja Panić, Načela moderne u arhitekturi javnih objekata u Beogradu, period 1918-1941, rukopis doktorske distertacije odbranjene na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2013. godine, 162-171.
  7. ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, dosije spomenika kulture Dom udruženja novinara Srbije.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]