Dom Udruženja novinara Srbije
Dom Udruženja novinara Srbije | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Vračar |
Država | Srbija |
Vreme nastanka | 1934. |
Tip kulturnog dobra | Spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture |
beogradskonasledje |
Dom Udruženja novinara Srbije se nalazi u Beogradu, na teritoriji gradske opštine Vračar. Podignut je 1934. godine i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]
Arhitektura novinarskog doma[uredi | uredi izvor]
Dom Udruženja novinara Srbije podignut je 1934. godine na Vračaru u Beogradu, u Resavskoj ulici br. 28[2] (u to vreme Frankopanovoj[3]), prema projektu hrvatskog arhitekte Ernesta Vajsmana (1904-1985)[4]. Svečano je otvoren 7. aprila 1935. godine. Jedan je od najznačajnijih modernih objekata u Beogradu realizovan u duhu moderne arhitekture, izgrađen od armiranog betona, opeke, gvožđa i stakla[5]. Koncipiran je kao izuzetno moderna poslovno-stambena građevina kubične forme interpolirana u niz susednih objekata.[6]
U prostornoj organizaciji primenjeni su pojedini elementi Korbizjeovog slobodnog plana, s tekućim, fleksibilno i funkcionalno izmenljivim prostorom u čijem prizemlju se nalazila prostrana klupska sala. Zastakljeno kružno stepenište, u duhu konstruktivističko-funkcionalističke doktrine, uvučeno u vertikalni betonski ram s pravougaonim lođama, predstavljalo je veoma inovativan motiv u tadašnjoj beogradskoj arhitekturi. Fasada novinarskog doma je glatka, bez ornamenata i podele zona, zasnovana na osi simetrije i isticanju glavnog motiva. Plošno pročelje naglašeno je slobodnim stubovima u prizemlju, horizontalama spratova i akcentovano završnom povučenom etažom. U naučnoj i publicističkoj istoriografiji srpske arhitekture od njegovog podizanja do danas ističe se kao najdosledniji primer beogradske rane funkcionalističke arhitekture i kao najčistiji spomenik moderne arhitekture iz prve polovine četvrte decenije prošlog veka, zbog čega je 1997. godine utvrđena za spomenik kulture.[7]Novinarski dom predstavlja jedan od najznačajnijih objekata u Beogradu koncipiranih u modernom duhu. Osim arhitektonskih vrednosti značajan je i kao mesto okupljanja novinara, publicista, pisaca i najistaknutijih ličnosti iz kulturnog života Srbije.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
- ^ „Dom Udruženja novinara Srbije”. Pristupljeno 22. 3. 2017.
- ^ "Politika", 5. april 1935
- ^ N. Šegvić, Haarlemski egzodus Ernesta Weissmanna, Čovjek i prostor, 1–2, Zagreb, 1991, 16–19; D. Đurić-Zamolo, Vajsman Ernest, u: Jevreji – graditelji Beograda do 1941. godine, Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja 6, Beograd, 1992, 240–241; S. G. Bogunović, Vajsman Ernest, u: Arhitektonska enciklopedija Beograda XIX i XX veka, t. II, 1122–1123; O. Kobsa, Ernest Weissmann i moderna arhitektura u Hrvatskoj, Ha-Kol, 114, Zagreb, 2010, 26–27; A. Štulhofer, A. Uchtil, Arhitekt Ernest Weissman, Zagreb, 2007; T. Bjažić Klarin, Ernest Weissmann, arhitektonsko djelo 1926–1939 (rukopis doktorske disertacije, Zagreb, 2011, str. 724).
- ^ „Novinarski dom” (PDF). Pristupljeno 22. 3. 2017.
- ^ Vanja Panić, Načela moderne u arhitekturi javnih objekata u Beogradu, period 1918-1941, rukopis doktorske distertacije odbranjene na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2013. godine, 162-171.
- ^ Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, dosije spomenika kulture Dom udruženja novinara Srbije.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture-Beograd/Baza nepokretnih kulturnih dobara
- Lista spomenika