Donja Trepča (Čačak)

Koordinate: 43° 54′ 49″ S; 20° 28′ 15″ I / 43.9136° S; 20.4708° I / 43.9136; 20.4708
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Donja Trepča
Spomenik palim borcima 1912-1918 i 1941-1945
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaČačak
Stanovništvo
 — 2011.Pad 989
Geografske karakteristike
Koordinate43° 54′ 49″ S; 20° 28′ 15″ I / 43.9136° S; 20.4708° I / 43.9136; 20.4708
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina299 m
Donja Trepča na karti Srbije
Donja Trepča
Donja Trepča
Donja Trepča na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj032
Registarska oznakaČA

Donja Trepča je naselje u Srbiji u opštini Čačak u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 989 stanovnika. Prvi put se pominje u petnaestom veku.

Ovde se nalaze Crkva Svetog proroka Ilije u Donjoj Trepči i OŠ „22. decembar” Donja Trepča.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Donja Trepča se nalazi na severnom delu opštine Čačak, udaljena od grada 14 kilometara, na prelazu iz doline Zapadne Morave u brežuljkasto-brdske predele Šumadije. Selo se nalazi na nadmorskoj visini od 200 do 500 metara. Donja Trepča je selo raštrkanog tipa, podeljeno na zaseoke potocima i rečicom Banjom. Zaseoci tradicionalno nose imena većih familija koje u njima žive: Paunovići, Dobrosavljevići, Uroševići, Karapavlovići, Nikolići i Bojovići. Osim njih, veći zaseoci su Orlovak (na brdu Orlovaku, prema selu Mojsinju) i Poljane.

U neposrednoj blizini se nalazi selo Gornja Trepča, poznato po prirodnom lečilištu Banja Trepča. Gornja i Donja Trepča su nekada bili jedno selo.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Prema popisu iz 1991. godine, Donja Trepča je imala 1118 stanovnika i 306 domaćinstava. Stanovništvo se nakon Drugog svetskog rata smanjuje. Nakon 1991. godine, ratovi na području bivše Jugoslavije doveli su u ovo selo izbeglice iz raznih krajeva bivše zemlje. Većina je u Donjoj Trepči ostala privremeno, ali su se neki od njih i trajno nastanili u selu.

Današnje stanovništvo Trepče ("Trepčanci") se naseljavalo nakon seoba u 17. i 18. veku, iz brdskih i planinskih krajeva. Smatra se da je većina stanovnika doselila iz područja Starog Rasa i Sjenice, a da potiče iz Crne Gore i Hercegovine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Iz Knjige Vladimira Tošića "Mrčajevci i okolina“ izdate 1978. godine strana 113 i 114. „Selo Trepča je, kako se pretpostavlja, u ranom srednjem veku bilo samo jedno selo i pod jednim nazivom Trepča. Naselje je bilo podvojeno: jedno u donjem kraju a u istočno-južnoj strani prema Mojsinju, a drugo naselje u gornjem kraju ispod kose „Lipara“, a prema današnjoj banji, gde su prilikom nekog kopanja nađeni u zemlji ostaci od naselja, a koji se danas čuvaju u Narodnom muzeju u Čačku. Isto selo bilo je u velikom razbacanom prostoru po padinama rudničko-planinskih ogranaka. To je, kako se pretpostavlja, i dovelo do podele i to u prvoj polovini 16. veka, na dva dela: Gornju i Donju Trepču. Sela se pod tim nazivima u turskim analima prvi put pominju 1530. godine. Tako je nazvano, po nekim srednjovekovnim stanovnicima koji su dosli iz Crne Gore (od plemena Trepčana) i dali selu svoje ime. O podeli istog sela slaže se i stogodišnjak Vojin Jevtović iz Donje Trepče. Oba ova Trepčanska sela, kako se može pretpostaviti, sa naseljem slovenske narodnosti počeli su u ranom srednjem veku, još pre primanja hrišćanstva, pa su posle iz nekih razloga opustela, te se zbog tog u prvoj polovini 13. veka ne pominju, jer da su ma koja od njih dva postojala, ona bi se svakako rečenom poveljom pomenula (pošto je već pomenuta župa Morava). Teritorija pomenutih sela bila je u sastavu više pomenute župe i naselje u ranom srednjem veku je postojalo, o čemu, pored napred rečenog, svedoče i njihova kultna mesta ostala iz vremena primanja hrišćanstva."

Prema knjizi Milovana Minje Uroševića „Škola u Donjoj Trepči 1897-1997“, pp. 5: „Najstariji pisani podatak potiče iz 1476. godine, kada je ovaj kraj pripadao smederevskom sandžaku. U turskim defterima – katastarskim popisima kuća i stanovništva pominje se Trepča kao jedno naselje sa 21 tabijom i 32 domaćinstva. Sledeće pominjanje potiče iz 1530. godine kada su razdvojene Donja i Gornja Trepča... Za Donju Trepču, u istom kadiluku, navodi se: Selo Donja Trepča imalo je 1530. godine 30 kuća i isto toliko domaćina, 5 neoženjenih i 4 baštine, a plaćalo je spahiji 4608 akči feudalnih daća... Iz ovih podataka možemo zaključiti da su u srednjem veku obe Trepče bile naseljene (iako retko) te da ih je naseljavao srpski seoski živalj koji je pod turskom spahiji plaćao feudalne poreze. Međutim, potomaka ovih starosedelaca skoro da nema više u Trepči. Posle seobe Srba krajem 17. veka i u prvoj polovini 18. veka, sela u zapadnom Pomoravlju su opustela, a potomci odseljenika žive danas u Vojvodini, Mađarskoj ili čak Rusiji. Od sredine 18. veka čačanski kraj naseljavaju doseljenici iz crnogorskih Brda, iz Hercegovine, okoline Sjenice, istočne Bosne, ili sa juga. Ovaj proces pomeranja stanovništva traje do danas, a izazvan je ratovima i ekonomskim razlozima. Proces je veoma bolan, traje vekovima i ispunjen je dramatičnim pojedinačnim i kolektivnim sudbinama...“

Znameniti Trepčanci[uredi | uredi izvor]

Prema Radomiru M. Iliću, „O ljubićskim selima – Antropogeografska proučavanja“ (Srpski etnografski zbornik, Srpska kraljevska akademija 1903), baba Višnja, majka knjaza Miloša Obrenovića je rođena u ovom selu, u zaseoku Orlovak.

Selo Donja Trepča dalo je i dvojicu generala: Sredoja Urošević (1917-2007), komandanta Druge proleterske brigade tokom Drugog svetskog rata, kao i nosioca brojnih partijskih dužnosti u posleratnom periodu, i general-majora Milivoja Bojovića (1951), ađutanta Slobodana Miloševića, kao i komandanta Gardijske brigade, te Užičkog korpusa Vojske Jugoslavije, koji je penzionisan 2003. godine.

Takođe, ljudi koji su ostavili dubok trag na lokalnom planu, a potiču iz Donje Trepče, su:


Sport[uredi | uredi izvor]

  • FK Zadrugar Donja Trepča je osnovan 5. februara 1961. godine i trenutno se takmiči u Moravičkoj okružnoj ligi.

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Donja Trepča živi 843 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,0 godina (42,3 kod muškaraca i 45,7 kod žena). U naselju ima 328 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,10.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.607
1953. 1.613
1961. 1.515
1971. 1.247
1981. 1.167
1991. 1.128 1.104
2002. 1.018 1.062
2011. 989
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
1.011 99,31%
Crnogorci
  
1 0,09%
nepoznato
  
4 0,39%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Politika", 17. okt. 1937
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]