Dragiša Obradović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragiša Obradović
Datum rođenja(1943-10-05)5. oktobar 1943.(80 god.)
Mesto rođenjaKruševac
 Srbija

Dragiša Obradović (Pepeljevac kod Kruševca, 5. oktobar 1943) srpski je akademski vajar i profesor univerziteta u penziji, kulturni radnik i pisac.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završio je Osnovnu školu „Dositej Obradović“u Kruševcu 1958. godine. Iste godine upisao Umetničku školu „Petar Drapšin“ u Novom Sadu, nastavio školovanje na Vajarskom odseku Umjetničke škole u Herceg Novom (prof. Vojo Stanić).

Upisao je 1961. studije vajarstva na Akademiji za likovne umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, koje je završio 1966. Na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu pohađao je od 1973. do 1975. poslediplomske studije na programu skulpture u prostoru.

Bio je profesor likovne kulture u Gimnaziji u Vrnjačkoj Banji. Primljen za člana Udruženja likovnih umetnika Srbije 1967. godine.

Od dolaska u Kulturni centar Vrnjačke Banje 1973. do 1997. realizuje autorski projekat: „Sinteza stvaralaštva i kultura prostora“. U periodu 1988–1996. je upravnik Zamka kulture.

Izabran je 1997. za nastavnika za predmet Vajanje na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Prištini. Gostujući profesor 2005–2011. za predmet Vajanje na Fakultetu umetnosti Univerziteta u Nišu. Odlazi u penziju 2011. godine.

Vajarski opus[uredi | uredi izvor]

Važnije samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]

Ostvario je blizu 50 samostalnih izložbi.

  • 1967. Vrnjačka Banja, Salon narodne biblioteke, crteži;
  • 1971. Beograd, Galerija „Kolarca“ — Skulpture i crteži;
  • 1971. Séguret, Francuska, Galerija internacionalnog ateljea, skulpture i crtež;
  • 1972 Novi Sad, Galerija radničkog univerziteta „Radivoj Ćirpanov“, skulpture i crteži;
  • 1974. Subotica, Galerija Likovnog susreta, skulpture i crteži;
  • 1975. Čačak, Galerija Doma kulture, skulpture i crteži
  • 1976. Kruševac, Umetnička galerija, skulpture i crteži,
  • 1978. Beograd, Galerija Kulturnog centra, skulptura i crteži;
  • 1982, Beograd, Galerija grafičkog kolektiva, crteži;
  • Kraljevo, Narodni muzej — „Gospodar Vasin konak“, Crteži;
  • Dubrovnik, Galerija Doma sindikata (sa M. Saraz–Takač) skulpture;
  • 1983. Kragujevac, Narodni muzej — Mali salon;
  • Skoplje, Centar za kulturu i informisanje;
  • 1986. Beograd, UP „Cvijeta Zuzorić“, skulpture i crteži;
  • 1987. Vrnjačka Banja, Zamak kulture, skulpture (sa B. Dimićem);
  • 1988. Niš, GSLU — galerija „Salon '77“', skulpture;
  • 1996. Beograd, Galerija ULUS, skulpture i crteži;
  • Čačak, UG “Nadežda Petrović“, skulpture i crteži;
  • Kruševac, Narodni muzej; skulpture i crteži;
  • Niš, GSLU „Srbija“; skulpture i crteži
  • Kragujevac; Narodni muzej — Galerija savremene umetnosti; skulpture i crteži;
  • Priština, Galerija Pokrajinskog kulturnog centra, skulptura i crteži;
  • 1997. Prokuplje, galerija „Boža Ilić“, skulpture i crteži;
  • 1998. Kosovska Mitrovica, Narodni muzej, skulpture i crteži;
  • 2002. Beograd — Muzej savremene umetnosti, Salon MSU — skulpture i crteži;
  • Vrnjačka Banja, Zamak kulture, skulpture i crteži;
  • Sremska Mitrovica, Galerija „Lazar Vozarević“;
  • Sombor, Galerija „Likovna jesen“, skulpture i crteži;
  • Subotica, Srpski kulturni centar „Sv. Sava“, skulpture i crteži;
  • 2003. Novi Sad, Galerija ogranka SANU, skulpture i crteži;
  • Sremski Karlovci, „Karlovačka umetnička radionica“, skulpture i crteži;
  • Pirot, Umetnička galerija „Čedomir Krstić“, skulpture i crteži;
  • 2008. Beograd, crteži, galer. „Atrijum“;
  • Kruševac, Umetnička galerija, skulpture i crteži;
  • 2009. Niš, GSLU, galerija „Srbija“, skulpture i crteži;
  • Zaječar, Narodni muzej;
  • Bor, Muzej rudarstva i metalurgije „Bakar“;
  • Kraljevo, Narodni muzej, skulpture i crteži;
  • 2010. Raška, Centar za kulturu, „Lica“, skulpture i crteži;Ćuprija, Narodni muzej „Horeum Margi — Ravno“, skulpture i crteži
  • 2015, Niš, Galerija Kulturnog centra, crteži;
  • 2018. Budva, Moderna galerija, skulpture i crteži.

Kolektivne izložbe (izbor)[uredi | uredi izvor]

Od 1966. učestvovao na više od 300 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Važnije su:

  • 1967–1972. Beograd, prolećne, jesenje i tematske izložbe ULUS; Beograd, Zagreb, Priština, Oktobarski salon;
  • 1970. Beograd, Novi Sad, Oktobarski salon; Séguret — Francuska, Internacionalni atelje; Rijeka, VI Bijenale mladih;Ljubljana, Ptuj — Savremena likovna umetnost Srbije;
  • 1971–1972. Beograd, Smederevo, Subotica — mladi slikari, vajari i grafičari Srbije. 1972. Beograd, Crteži i sitna plastika članova ULUS–a;
  • 1976–1977. Beograd, Niš, Izložba ULUS–a, prolećna izložba ULUS–a
  • 1978, 1979, 1980, 1982. 1983) Beograd, izložba ULUS–a, ULUK–a i ULUV–a, Beograd, UP „Cvijeta Zuzorić“, 40. godina ALU u Beogradu, izložba grafike;
  • 1984. 1985, 1986, Beograd, Oktobarski salon, skulpture:
  • 1986 Velenje, Štutgart, Baknang — izložba slika i skulptura,
  • 1987. Beograd, Priština, Skoplje, slike, skulpture i grafika „Generacije „66“,
  • 1992. Kruševac, 30. godina galerije u Kruševcu,
  • 1993. Beograd, Vrnjačka Banja, Umetnička zbirka, galerija ULUS, Zamak kulture;
  • 1996. Priština, Novembarska izložba ULU KiM, Gornji Milanovac, Međunarodni bijenale minijature;.
  • 1998. Priština, Narodni muzej, izložba crteža članova ULU KiM; Gornji Milanovac, Međunarodni bijenale minijature;
  • 2000. Beograd, Narodni muzej, stalna postavka jugoslovenske skulpture, autori N. Kusovac, V. Grujić, Lj. Miljković, Vrnjačka Banja, Zamak kulture, Savremena srpska skulptura iz Zbirke Narodnog muzeja u Beograd, autor postavke Vera Grujić;
  • 2002. Herceg Novi, Beograd, Dom vojske Srbije, izložba dela nastavnika Fakulteta umetnosti Prištinskog univerziteta (Kosovska Mitrovica), Kraljevo, Narodni muzej, Vrnjačka Banja, Zamak kulture — Umetnička zbirka Narodnog muzeja u Kraljevu.
  • 2003 Kragujevac, Narodni muzej — Izložba vajarske zbirke;
  • 2005. Vrnjačka Banja, Zamak kulture, izložba Umetničke zbirke Zamka kulture;
  • 2009. Novi Sad, galerija ogranka SANU, izložba dela iz fonda Ogranka;
  • 2009. Niš, GSLU, dela učesnika UK u Sićevu;
  • 2010. Beograd, Surčin — Bojčinska šuma, dela učesnika prvog Vajarskog simpozijuma u drvetu;
  • 2011. Beograd, Velika galerija Doma vojske Srbije, izbor iz zbirki UG „Nadežda Petrović“, maj i april.
  • 2013. Beograd, Jesenja izložba ULUS–a, učešće po pozivu Umetničkog saveta.

Dela u muzejima i galerijama (izbor)[uredi | uredi izvor]

  • Narodni muzej, Beograd, od 1996. 1. Izvesna sugestija oblika, mermer, 1967. u stalnoj postavci od 2000. godine i 2. Lice kneza, 1968. (Izvesna sugestija oblika), mermer.
  • Narodni muzej, Kragujevac, Istorijsko–umetnička zbirka, skulptura Izvesno prisustvo njenog lica, mermer, 1970.
  • Ogranak SANU, Novi Sad, Umetnička zbirka, Lice vremena, mermer, 1995.
  • Galerija savremene likovne umetnosti Niš, fond Galerije 1. Kneginja Sićeva, drvo. 2009. 2. San u Sićevu, drvo, 2009.;
  • UG„Nadežda Petrović“, Silueta lica, mermer, 1986. Zbirka jugoslovenskog slikarstva i skulpture druge polovine 20. veka;
  • Narodni muzej Kruševac, Zbirka dela likovnih umetnosti, skulpture 1. Prisustvo bola, mermer, 1974. 2. Skup, gips, 1970;
  • Narodni muzej, Kraljevo, Umetnička zbirka, skulptura1. Grupa, mermer, 1971. u katalogu Iz Zbirke umetničkih dela (2001), 2. „Crtež“ 1983, tuš, 3. „Susret“, drvo, 2007. i 4, 5, 6, crteži, 1978, 1996.;
  • Fond ULUS–a i ULUPUDS–a, Beograd, skulpture 1. Dva lica, mermer, 1973. 2. Veliko prisustvo, mermer, 1972.;
  • UG „Čedomir Krstić“, Pirot, skulptura Lice, drvo, 2004, Zbirka Galerije;
  • Umetnička galerija, Banja Luka, skulptura Portret, 1966. gips;
  • Kulturni centar Zamak kulture, Vrnjačka Banja, skulpture 1. Lice, mermer, 1972. 2. Novo prisustvo, mermer, 1983.;
  • Muzej rudarstva metalurgije, Bor, skulpture 1. Dva lica, bronza, 1998. 2. Asocijacije, bronza, 1998. Zbirka likovne umetnosti itd.
  • Centar za kulturu — galerija minijature Gornji Milanovac, dve skulpture u mermeru 2002. itd.
  • Novi Sad, Galerija „Radivoj Ćirpanov“, Skup, gips, 30h35h15 cm, 1972.

Skulpture i crteži D. Obradovića nalaze se i u drugim galerijama i privatnim kolekcijama u zemlji i inostranstvu.

Skulpture u slobodnom prostoru[uredi | uredi izvor]

  • Ostrožac kod Bihaća, BiH, Velika psiha, kamen, 1970. vel. 2,50 m.
  • Prilep, Makedonija, Veliki skup, mermer, 1975. vel. 2,35 m.
  • Vrnjačka Banja, Skup, kamen, centralni park 1979, 2,50 m
  • Nova Varoš, hotel „Palisad“ na Zlataru, Svinga, 1,30 cm.;
  • Vrnjačka Banja, Crkveno brdo, Spomenik poeziji, Euterpa sa feniksom, bronza, 2,50 m.;
  • Vrnjačka Banja, Kosovski lelek, mermer, 80x50x50 cm. 2002. slobodni prostor
  • Zaječar, U slobodnom prostoru, Lica i senke, kamen, visina 90 cm, 2010.;
  • Surčin — Bojčinska šuma, Bojčinska muza, drvo, vis. 2,20. m. i Susret, drvo, v. 1,80 m. 2011. god.

Memorijalni spomenici i spomen obeležja[uredi | uredi izvor]

  • Vrnjačka Banja, Spomen bista Spomen bista borcu NOR–a, 1973.;
  • Vraneši Spomenik poginulim borcima u Prvom i Drugom svetskom ratu, beton, 1981. visina 4. m (sa arh. D, Jakšićem);
  • Vrnjačka Banja spomen bista, privredniku M. Čeperkoviću, mermer, 1989. visina 2,30 m.;
  • Vrnjačka Banja, Spomen obeležje poginulim borcima, žrtvama NATO agresije; 1999., godine, mermer, Trga kulture 2000. god.,
  • Vrnjačka Banja, Centralni park, Spomen bista pedagogu Jovanu Miodragoviću, bronza, 2006.;
  • Vrnjačka Banja, Centralni park, spomenik kralju Aleksandru I Karađorđeviću, mermer i bronza, rekonstrukcija.;
  • Kosovska Mitrovica, Bista Nikole Tesle, gips, v. 85 cm. hol Fakulteta tehničkih nauka,
  • Vrnjačka Banja, 2018. Bista Miodragu B. Protiću, bronza.

Pedagoški rad[uredi | uredi izvor]

Obradović je radio u Gimnaziji u Vrnjačkoj Banji od 1966. do 1969. kao profesor likovne umetnosti. Izradio je program animacije likovnog stvaralaštva od 1973. godine u Kulturnom centru Vrnjačke Banje i realizovao u okviru Vajarske letnje škole, Otvorenog likovnog ateljea, Centra za kulturu i likovno stvaralaštvo mladih, Škole za likovne talente; Međunarodne letnje Akademije u okviru delatnosti Zamka kulture i Ateljea „Basara–Obradović“.

Na Fakultetu umetnosti Prištinskog univerziteta, predaje predmet Vajanje od 1997–2011;predmet Skulpturu u drvetu predaje 2005–2010. Po pozivu na Fakultetu umetnosti Niškog univerziteta od 2005. do 2011. predaje predmet Vajanje.

U okviru poslediplomskih studija član komisija i predsednik za ocenu magistarskih radova na Katedri Vajarstva Fakulteta umetnosti u Kosovskoj Mitrovici. U sklopu saradnje sa Fakultetom tehn. nauka, na departmanu arhitektura (prof. dr Ljubiša Folić) držao predavanja i bio član komisija za diplomske radove i radio na projektima sinteze prostornih umetnosti; 2009, Inicirao i izradio u saradnji sa grupom profesora sa Niškog, Beogradskog i Prištinskog univerziteta — Kosovska Mitrovica (prof. S. Jovanović, prof. dr Nikola Cekić, prof. mr. Miroslav Anđelković i prof. D. Obradović) Elaborat interdisciplinarnih specijalističkih i doktorskih studija prostornih umetnosti za Niški univerzitet. .

Delatnosti projekta Sinteza stvaralaštva[uredi | uredi izvor]

Pokrenuo i organizovao u Kulturnom centru Vrnjačke Banje projekat Sinteza stvaralaštva i kultura prostora 1973. godine: Simpozijum sinteze (sedam skupova); Bijenale jugoslovenske skulpture u pleneru (sedam smotri).

Obnovio je 1974. i organizovao Vajarski simpozijum (šest smotri, I i II organizovan 1965/66. pokretači su D. Ćosić, M. B. Protić, L. Trifunović) i Vajarsku letnju školu; уредио и публиковао, у својству главног и одговорног уредника, Knjige sinteze (pet tomova).

Pokrenuo je 1982. i organizovao naučno–istraživački projekat Prostorno planiranje i izgradnja prostora regiona Kraljevo (do 1985) i istraživao primenu likovne umetnosti i dizajna u planiranju i oblikovanju prostora.

Inicirao 2009. i izradio Elaborat za specijalističke i doktorske studije prostornih umetnosti za Univerzitet u Nišu, 2010.

Projekti unapređenja likovnog stvaralaštva[uredi | uredi izvor]

Obradović je pokrenuo i organizovao Centar za savremenu grafiku. U okviru ovog Centra ostvario je od 1985: dvadeset tri Susreta sa grafičkim stvaraocima i Grafičke radionice; formirao je Zbirku grafika, dela. Realizovao je projekte „Značajne pojave u likovnom stvaralaštvu Srbije“ iIz riznica muzeja i galerija“. Od te godine u Zamku kulture je predstavljao stvaralaštvo najznačajnijih likovnih umetnika Srbije.

Pokrenuo je i vodio Međunarodnu letnju Akademiju za likovno stvaralaštvo. 1992. ustanovio i organizovao Festival pejzaža; formirao je 1993. Umetničku zbirku Zamka kulture.

Godine 2000. sa akademikom Svetomirom Arsićem Basarom, a u saradnji sa N. Kusovcem, S. Bošnjakom, V. Grujić, M. Vidićem, S. Haluginom, P. Popovićem, S G. Jovanovićem i S. Račićem, organizuje u Vrnjačkoj Banji Atelje „Basara–Obradović“ za razvoj i afirmaciju likovnog stvaralaštva, sinteze umetnosti i kulture prostora i stvaralaštva mladih vajara…

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

  • 1967. Beograd, Oktobarski salon, Otkupna nagrada Komisije Sekretarijata za kulturu Srbije,
  • 1971. Beograd, Fond ULUS–a i ULUPUDS–a, otkupna nagrada i stipendija (1971/73) za skulpturu;
  • 1974. Kruševac, godišnja izložba ULUSZP, prva nagrada;
  • 1976. Beograd, Fond „Moša Pijade“, nagrada — studijski boravak u Parizu;
  • 1978. Beograd, samostalna izložba u Kulturnom centru Beograda, otkupna nagrada RZ kulture Srbije;
  • 1984. Beograd, Zlatna značka KPZ Srbije, doprinos širenja kulture,
  • 1984. Vrnjačka Banja, prva nagrada na godišnjoj izložbi ULUSZP;
  • 1986. Beograd, UP „Cvijeta Zuzorić“ otkupna nagrada komisije Fonda za kulturu Srbije na samostalnoj izložbi skulptura i crteža;
  • 1996. Beograd, Galerija ULUS, otkupna nagrada Komisije Ministarstva kulture na samostalnoj izložbi, za Narodni muzej u Beogradu.

Bibliografija Dragiše Obradovića[uredi | uredi izvor]

Bibliografske jedinice o autoru broje više od 600 odrednica. Kritičke osvrte su pisali istaknuti likovni kritičari i istoričari umetnosti, književnici, kulturolozi, novinari i drugi, u dnevnim listovima, časopisima i elektronskim medijima.

O Obradovićevim vajarskim ostvarenjima pisali su dr Pavle Vasić, Sreto Bošnjak, Radomir Stanić, Miodrag B. Protić, Bogdan Bogdanović, dr Stanislav Živković, akademik Svetomir Arsić Basara, Nikola Kusovac, Petar Petrović, dr Ratko Božović, Bratislav Ljubišić, Ema Radulović, dr Veselin Ilić, Miloš Petrović, dr Marko Nedić, Vasilije B Sujić, Vera Grujić, Slađana Otašević, dr Vladislav Ristić, dr Slobodan Raičević, Zoran Markuš, Paskal Glevski, Vladimir Veličkovski, Božidar Kalezić, Zorica Zlatić–Ivković, Mihailo Kandić, Vojislav Dević, Spomenka Jelić, Mirjana Živković, Marija Đorđević, Minja Čelar, prof. dr Veselin Ilić, prof. dr Slobodan Raičević, prof. dr Ljubiša Folić, Zoran M. Mandić, Aleksandar Tišma, Sava Stepanov, Zoran Hr. Radisavljević, Petar Đuza, Petar Petrović, Vesna Majher, Tomislav Mijović i mnogi drugi.

Sam Obradović je aktivno pisao i objavljivao svoje eseje, studijske oglede i publicističke tekstove o aktuelnim pitanjima likovne kulture i kulture prostora u dnevnim listovima i stručnoj periodici.

Autorska dela[uredi | uredi izvor]

  • Sinteze Dragiše Obradovića, priređivač istor. umetnosti Ema Radulović, Narodna biblioteka „Dr Dušan Radić“, edicija Fons romanus, 2004. Recenzenti: prof. dr Stanislav Živković i Sreto Bošnjak.
  • Vrnjačka Banja na kraju XX i na početku XXI veka, autor priloga o likovnoj kulturi i likovnom stvaralaštvu, izdavač Kulturni centar, Vrnjačka Banja, 2008.
  • O umetnosti i umetnicima, eseji ovog autora. Izdavač: Fakultet umetnosti Prištinskog univerziteta i NB „Dr Dušan Radić“ Vrnjačka Banja 2010. Recenzenti: prof. dr Slobodan Raičević, prof. dr Ratko Božović i prof. dr Ljubiša Folić.
  • Sjaj, odsjaji, senke ili O kulturi prostora, nagrada za esej, izdavač Književni klub, Kraljevo, 2019.
  • Otključano vreme, zbirka izabranih pesama, u rukopisu.

Autorski tekstovi (izbor)[uredi | uredi izvor]

  • „Vajarski simpozijum 1965.“, Vrnjačke novine, 1974.; časopis Sinteza, Kruševac, 1968.
  • „Nova postavka umetničke zbirke Zamka kulture“, Likovni život, br. 81/82, god. XII, Beograd, 1999.
  • „Estetika skulpture Svetomira Arsića Basare“, iz knjige Stvaralaštvo akademika S. A. Basare, Institut za srpsku kulturu, Leposavić, 2000.
  • „Skulptura u Srbiji u vreme Sretena Stojanovića“, Likovni život, br. 75/76, 1998.
  • „Nova postavka zbirke skulptura, povodom 40. godina od prvog Vajarskog simpozijuma u Srbiji“, Vrnjačka Banja, Zamak kulture, katalog izložbe, 2005.
  • „O likovnosti, ili O estetici prostornih umetnosti“, el. časopis P.U.L.S., 2018.
  • „Zamišljene slike savremene arhitekture, esej o estetici prostorne kulture“, Povelja, Kraljevo, 2018.
  • „Spomenik patrijarhu Pavlu“, kritički esej, Izgradnja br. 73, 2019, Beograd itd.

Objavljivao je poeziju u časopisima Vidici (1963/64), Povelji (2016), Gradini (2018), Trag (2019) portal „Srpska poezija“ (2019) i drugi.

Bibliografija o Dragiši Obradoviću[uredi | uredi izvor]

  • Majher, Vesna. Kazivanje i iskazi srpskih vajara, Samostalno izdanje Vesne Majher, 2006. Ilustrovani zbornik razgovora, od O. Jevrić, S. A. Basare, N. Koke Jankovića, O, Jančić, A. Bešlić, S. Sandića, M. Popovića, M. Vidića, M. Živkovića, O. Loga, M. Glišića… zastupljen je i D. Obradović. Recenzenti: Sreto Bošnjak i Sava Stepanov.
  • Petrović, Petar, istoričar umetnosti. Uvodni tekst u: Crteži Dragiše Obradovića, Kulturni centar, Vrnjačka Banja, 2007. Recenzenti: akademik Svetomir Arsić Basara i mr Pavle Popović, akad. slikar i istoričar umetnosti.
  • Enciklopedija srpskog naroda. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2008. Odrednica o stvaralaštvu Dragiše Obradovića i td.
  • Enciklopedija Kruševca, samostalno izdanje Slobodana Simonovića, Kruševac 2011.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Portreti savremenika: Dragiša Obradović, Projekat Rastko, 24. 1. 2020.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


}}