Dragoslav Đorđević

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoslav Đorđević
Lični podaci
Datum rođenja(1931-09-02)2. septembar 1931.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Datum smrti1989.(1989-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (57/58 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFR Jugoslavija

Dragoslav Đorđević (Sarajevo, 2. septembar 1931Beograd, 1989) bio je srpski istoričar umetnosti i likovni kritičar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirao je 1960. godine Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Likovnu kritiku pisao je od 1958. godine. Bio je kritičar „Radio Beograda“ (19591966), „Dnevnika“ u Novom Sadu (19591961), „Telegrama“ iz Zagreba (19671968), „Borbe“ (19611967) i „Književnih novina“ (19691970) iz Beograda, a povremeno je pisao i za „Večernje Novosti“, „Vidike“, „Danas“, „Politiku“ (Beograd), „Odjek“ (Sarajevo), „Naša scena“ (Novi Sad), i dr. Bio je kustos za „Jugoslovensko slikartsvo posle 1945“ Muzeja savremene umetnosti u Beogradu od 1960. do 1989.

Za Radio Televiziju Srbije snimio je emisije „Slike i skulpture“ 19621963, i „Čovek između zemlje i meseca“ 1969. godine.

Od 1966. godine bio je član Jugoslovenske sekcije Međunarodnog udruženja umetničkih kritičara - AICA, član ULUPUDS-a (Sekcija istoričara umetnosti), Muzejskog društva Srbije i Društva kritičara Srbije.

Bio je jugoslovenski komesar i selektor na IV međunarodnom bijenalu mediteranskih zemalja u Aleksandriji 19611962, Savremenog jugoslovenskog slikarstva u Bagdadu 1962. i IX međunarodnog bijenala slikarstva u Tokiju 1967. godine.

Iako je pisao i kritički razmatrao pojave u srpskoj i jugoslovenskoj umetnosti u širokom vremenskom rasponu od akdemskog realizma do najnovijih pojava, Dragoslav Đorđević je najveći doprinos dao nastanku i razvoju „slikarstva poetske figuacije“ tokom sedamdesetih godina koja je izgradila jednu konzistentnu liniju u recentnoj umetnosti paralelno sa konceptualizmom iste decenije. Svojim kritičarskim zalaganjem i brojnim autorskim izložbama, kao i predgovorima kataloga i kritikama vodećih protagonista tog stilskog sadržaja, Đorđević je neosporno obeležio tu epohu kojoj je, prema vlastitom kritičarskom senzibilitetu, nesporno pripadao.

Knjige i monografske studije (izbor)[uredi | uredi izvor]

Kritike (izbor)[uredi | uredi izvor]

Autorske izložbe[uredi | uredi izvor]

  • 1961. 40 dela posleratnog jugoslovensog slikarstva iz zbirke Moderne galerije u Beogradu, Narodni muzej, Kragujevac
  • 1966. Akvareli iz zbirke Muzeja savremene umetnosti, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd
  • 1966. Drugi trijenale savrenog jugoslovenskog crteža, Gradski muzej, Sombor
  • 1968. Kritičari su izabrali, Galerija Kulturnog centra, Beograd
  • 1968. Mladi beogradski slikari, Muzej na sovremenata umetnost, Skoplje
  • 1868. Od fantastike do nadrealnog u srpskom slikarstvu, Muzej savremene umetnosti, Beograd
  • 1969. Kritičari su izabrali, Galerija Kulturnog centra, Beograd
  • 1970. Kritičari su izabrali, Galerija Kulturnog centra, Beograd
  • 1972. Savremene srpska umetnost, Muzej na sovremenata umetnost, Skoplje
  • 1981. Dušan Matić (1898-1980), Galerija-legat Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića, Beograd
  • 1983. Poetska figuracija šezdesetih godina, (Iz zbirke Muzeja savremene umetnosti), Galerija-legat Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića, Beograd
  • 1983. Mrtva priroda kao tematski izazov, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd
  • 1985. Portret kritičara, Dragoslav Đorđević, izbor 1950-1985, Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“, Beograd

Predgovori kataloga (izbor)[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]